PREPORUČUJEMO
DENIS MAHMIĆU Ameriku sam išao zbog znatiželje, a u Irsku jer sam bio prisiljen

24.02.2016. by Monika Ivanović

Denis Mahmić je u svojih 26 godina promijenio tri zemlje. Rođen je u Zagrebu u kojemu je živio do svoje 21. godine, nakon toga seli preko oceana u SAD, a trenutno živi i radi u Irskoj. Iako je iskusio život u mnogim dijelovima svijeta i dalje se planira vratiti u Hrvatsku čim mu to životne prilike to dozvole.

- Od malih nogu bavim se sportom te smatram da je to presudni faktor u svemu što mi se događalo do danas. Sve je počelo s nogometom, košarkom i ostalim uličnim sportovima dok se nisam u potpunosti posvetio atletici - započinje Denis svoju priču.

Bacanje kladiva bila je njegova disciplina, ali ujedno i velika životna prekretnica.

- U vremenu kad sam se počeo ozbiljnije baviti atletikom, vraćalo se dosta naših ljudi sa studija iz Amerike na ljetne praznike. Vraćali su se puni zanimljivih priča, sportskih i životnih iskustava te nasmiješenih lica. Sve to me potaknulo da se posvetim sportu te da i ja zaradim stipendiju i odem na neko od američkih fakulteta te da pokušam ostvariti taj „American dream“. Ovom prilikom bih se zahvalio Edisu Elkaseviću na svoj podršci i savjetima kojima me je tada počastio.

Denis je uspio u svome naumu te 2010. godine dobiva stipendiju na Virginia Techu gdje upisuje studij primijenjene matematike i gdje se ujedno i nastavlja profesionalno baviti sportom. Na studiju u Americi zadržao se pune četiri godine.

- Te četiri godine bile su najbolje i najgore godine u mom životu. Bilo je tu puno padova, ozljeda i stresa. Isto tako, bilo je još više pobjeda, ljubavi, sreće, uživanja i trenutaka za pamćenje. U tom razdoblju formirao sam se kao osoba i rekao bih da sam tamo upoznao sebe. Također, shvatio sam da uvijek trebam slušati sebe i tražiti pozitivne stvari u svemu.  Kad sam završio faks, imao sam oči pune suza, neopisiv osjećaj zadovoljstva i ponosa, imajući na umu što sam sve morao proći da bih dobio tu diplomu.

Prilikom završetka studija Denis nije imao potrebu ostati u Virginiji, imao je osjećaj kao da se mora vratiti nazad. Prilikom svog povratka u Hrvatsku nije naišao na ono što je želio. Htio je svojom voljom i energijom stvorim sebi prilike za daljnji rast, no onda ga je dočekala hrvatska realnost.

- Prva stvar koju sam napravio prilikom povratka u Hrvatsku bila je nostrifikacija diplome te traženje posla. Naravno, posao našao nisam te sam morao naći alternativnu zamjenu. Ta zamjena je bila nastavak studija matematike na PMF-u u Zagrebu. Upisao sam diplomski studij financijske i poslovne matematike u nadi da će mi to otvoriti puno vrata nakon završetka.
 
Za vrijeme studija Denisov brat bio je prisiljen otići „trbuhom za kruhom“ u Austriju. Također, neredovita plaća Denisovih roditelja primorala ga je da pronađe posao. Nemogućnost usklađivanja posla i fakulteta rezultirala je lošim uspjehom. No ni to ga nije obeshrabrilo te je nastavio svoj studij. Bez obzira na sve, Denis nije dobio priliku u svojoj državi.

- U Hrvatskoj vlada nepotizam koji očito nikome ne smeta. Imao sam stav, znanje i volju što se, prema mom iskustvu, najmanje cijeni u Hrvatskoj. Morao sam promijeniti ploču te sam, zajedno s djevojkom, spakirao kovčege i zaputio se u Irsku. Došli smo pred Novu godinu (prosinac 2015.) da malo odmorimo prije nego počnemo tražiti posao.



Kad je krenuo tražiti posao u Irskoj, ponude su prštale na sve strane te je na kraju bio problem koji posao izabrati. Denis na to nadodaje kako je njegov odlazak u Ameriku bio potaknut znatiželjom, a njegov odlazak u Irsku je bio prisilan.

- Smatram da ljudi kojima novac nije problem puno bolje žive u Hrvatskoj nego ovdje u Irskoj. Ali opet, u Irskoj se cijeni rad i znanje. Smatram da kao osoba mogu više procvjetati u Irskoj nego u Hrvatskoj i to samo iz razloga što se u Irskoj više cijeni mlada radna snaga, kreativnost i dostignuća, a ne stranačka pripadnost i sposobnost odgovaranja na pitanja tipa gdje si bio '91.

Denis radi usporedbu Hrvatske i Irske i kada se radi o ljudima, odnosno stanovnicima tih dviju zemalja.

- Ljudi su u Irskoj veoma susretljivi, ljubazni i puni razumijevanja. Hodajući ulicama Dublina, bilo podnevnim ili večernjim satima, vidim puno više nasmijanih lica nego u Hrvatskoj. U Hrvatskoj imam osjećaj da je dosta ljudi opterećeno nečim nebitnim i imaju nekakav grč što ih koči da postanu ono što su oduvijek željeli.

Irsku je izabrao iz razloga što je to jedna od najbrže rastućih ekonomija u Europi te zato što mu engleski jezik ne predstavlja nikakvu zapreku.

- Po dolasku u Irsku imao sam unaprijed organiziran stan te sam imao dosta prijatelja koji su me savjetovali što i kako trebam napraviti da ne radim iste pogreške kao oni. Preostalo mi je samo naći posao, a našao sam ga kroz mjesec dana. Također, imao sam sreće što sam u Americi naučio tečno i akademski pričati engleski pa u Irskoj nisam imao nikakvih problema u komunikaciji. Kako sam tražio posao u financijskom sektoru, znanje engleskog jezika mi je omogućilo da se kvalitetno prezentiram što je dovelo do nekolicine ponuda za posao. Ovakav posao nisam radio u Hrvatskoj, ali poznavajući tržište puno manje bih bio plaćen u Hrvatskoj nego u Irskoj.



Svoje slobodo vrijeme Denis provodi uglavnom s Balkancima, kako on kaže, a trenutno ne izlazi puno jer je u iščekivanju svoje prve plaće.

Iako je živo svagdje, Denis se definitivno planira vratiti u Hrvatsku gdje su mu prijatelji i obitelj.

- U Hrvatskoj su prve suze i prvi poljupci, prve ljubavi i prvi porazi. Hrvatska je dio mene i to se nikada neće promijeniti. Svi ovi odlasci iz Hrvatske pripremaju teritorij za moj povratak u Hrvatsku. Smatram da će doći jedna točka u životu gdje će se jednostavno sve posložiti i da će me život u Hrvatskoj zadovoljiti u svim segmentima, od financija pa do ljubavi i prijateljstva.

Denis ne preporučuje odlazak iz Hrvatske, ali svakako preporučuje da se putuje što više. Prema njegovom mišljenju, prekrasna iskustva i prekrasni ljudi uvijek obogate život. Također, udaljiti se pola godine do godinu dana od sredine u kojoj živimo daje bolju sliku života te na taj način najbolje upoznajemo sebe.

Za kraj ističe jednu zanimljivost iz irske svakodnevice.

- Danas sam saznao da nema smisla nositi kišobran sa sobom. Imao kišobran ili ne, svejedno ću pokisnuti do kože.

No, izuzev toga, Denis ima i životni savjet za naše čitatelje.

- Poručio bih Vašim čitateljima da puno vole, ljube i uživaju u životu. Živite život onako kako vi želite, a ne kako drugi kažu da treba živjeti. Ne zaboravite se smijati i reći da volite svoje bližnje. Budite to što jeste i ponosite se sobom. Poželite dobro drugima i dobro će vam se vratiti - zaključuje.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?