PREPORUČUJEMO
IRIS IVANIŠU početku je bilo "škakljivo i riskantno", ali sad mi je tu super!

26.02.2016. by Andrea Baričević

Ako ste se ikada uhvatili kako pretražujete internet u potrazi za adekvatnim studijem u inozemstvu ili, pak, sanjarite o kolegijima koje ovdje nemate priliku slušati zbog vječitog manjka kvalificiranih profesora i novca u hrvatskom fondu za obrazovanje, moguće je da ste barem jednom pomislili na Ameriku. Prema poznatoj QS rang listi najboljih svjetskih sveučilišta koja izlazi svake godine, od dvadeset najboljih obrazovnih institucija, američka ponosno zauzimaju polovinu liste. S obzirom da je obrazovanje u Americi daleko od besplatnoga te da i sami Amerikanci godinama vraćaju dugove nagomilane za vrijeme studentskih dana, rijetko se koji Hrvat zaista odluči na takav pothvat – s iznimkom onih kojima je prestižno školovanje omogućila jedna od brojnih stipendija. Takvu su sportsku stipendiju prije nekoliko godina ponudili i Iris Ivaniš, tada odličnoj učenici Gimnazije Požega i vrsnoj sportašici koja je godinama nizala uspjeh za uspjehom. Naravno, takva postignuća nisu prošla nezamijećena.
 
- Početkom 2012., sredinom trećeg razreda srednje škole, kontaktirao me jedan od trenera i ponudio mi sportsku stipendiju ako bih otišla igrati odbojku na Seattle University - prepričava Iris kako je sve to počelo. Iako se ponuda činila vrlo primamljiva, priznaje kako se ipak dugo premišljala oko odabira.

- Proces odlaska na sportsku stipendiju vrlo je škakljiv i relativno riskantan, uvijek je postojala neka doza dvojbe između onog što želim (otići u Ameriku) i onog što je sigurnije (ostati u Hrvatskoj i upisati faks ovdje). Htjela sam upisati dva jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ruski, portugalski ili engleski, ali budući da sam dosta rano bila pozvana u Ameriku, prije mukotrpnog procesa prijava na fakultet i upisa, to sam sve više odradila kao tehnikaliju. Amerika mi je uvijek bila nekakav udaljeni san, ideja koja je odlična za raspravljati, ali nikad mi nije bila ubrojena među realne ambicije.

Ipak, nešto se promijenilo; negdje između početnoga poziva, hrpe papirologije koju je morala rješavati i konačnih rezultata koji su je obavijestili da je primljena, odluka je bila donesena. A papirologije je neprijeporno bilo.

- Mnogo mi je pomoglo to što je trener koji me pozvao bio vrlo voljan pomoći u stvaranju nekakvog teoretskog popisa što sve trebam da bih se samo kvalificirala za odlazak u SAD. Morala sam se prijaviti za vizu, položiti SAT ispit koji se može shvatiti kao američka matura, izvaditi razne medicinske potvrde, potvrde o školovanju i još nekoliko kategorija dokumenata kojih se trenutno ne mogu ni sjetiti.

S vizom u novčaniku, koferima u prtljažniku zrakoplova i dvjema poznanicama kao suputnicama, Iris se 2013. godine uputila u Ameriku. Uzbuđenost i entuzijazam oko novoga života uvelike su olakšali prilagodbu novoj okolini, ali svejedno je povremeno doživjela pokoji kulturni šok. U „Gradu kiše“, kako Amerikanci često popularno nazivaju Seattle, sunce se možda i ne osmjehne više od polovice dana u godini, ali ljubazni stranci zato vremensku natmurenost znatno nadoknađuju vlastitim osmijesima dobrodošlice.

- Ispočetka me samo čudilo, do neke neugodne granice, ali sad mi je to super u većini slučajeva. Navikla sam se u tri godine života ovdje - veselo komentira studentica. - Ali, smatram da je to što su ljudi ljubazniji u uslužnim djelatnostima odlična stvar jer onda doslovno ne postoje glupa pitanja i možeš ih pitati koliko god pitanja hoćeš. A kao stranac ih definitivno imaš puno u glavi.

Naravno, nisu sva njezina iskustva o Amerikancima tako pozitivna.

- Najveća stvar koja je meni osobno problematična jest nesvjesnost većine ljudi oko mene o svijetu. Dosta ih je vrlo koncentrirano na sve što se događa sve dok je vezano za SAD dok je ostatak svijeta dosta nebitan po njihovom mišljenju. Naravno, ovo nije generalna situacija, ali se nažalost dosta često susrećem s takvim problemom.

Takav je osjećaj dobila ne samo komunicirajući s drugima na kampusu, nego i izvan njega. Naime, s obzirom da je kampus njezina sveučilišta u samome srcu Seattlea, dotični su studenti osjetno integrirani u gradski život, slično kao što je organizirano i u Hrvatskoj. No, što se tiče samog obrazovnog sustava, tu većina sličnosti prestaje.

- Američko obrazovanje poprilično je orijentirano oko praktičnog znanja. Kad to kažem, mislim na činjenicu da svaki smjer na mom koledžu ima u potpunosti drukčije pristupe gradivu. Inženjeri primjerice provode minimalno 6, 7 sati tjedno u laboratorijima, gradeći motore, dizajnirajući različite sprave... Moj je faks koncentriran pretežito na istraživanja, radove, generalno analitičke pristupe i primjene tih istih pristupa. Po mom mišljenju, hrvatsko obrazovanje opsežnije je u teoriji i kompliciranije do neke mjere - objašnjava Iris, a zatim se osvrnula i na vlastite prednosti koje će ubuduće moći navesti u životopisu. - Kombinacija prethodnog iskustva u hrvatskom obrazovanju i sadašnjeg u američkom daje mi odlične predispozicije da u isto vrijeme budem vrlo detaljna i opće obrazovana, što je lako primijeniti u praktične svrhe.

Iako neki srednjoškolci možda maštaju o divljem partijanju kakvo često prikazuju u američkim filmovima, Iris osobno nema vremena za to. Na vrhuncu sezone na trening joj odlazi čak 7-10 sati dnevno, a uz redovne fakultetske obaveze, često nema vremena ni volje za izlaske do jutra. Nakon napornih treninga, najčešće se samo želi srušiti u krevet i ljenčariti, što naziva „najboljom mogućom (ne)aktivnošću ikada“. Ipak, u zadnje tri godine, proputovala je 13 saveznih država od njih 50, sklopila mnogo novih poznanstava i cijelo to vrijeme radila ono što voli, stoga joj takve stvari uopće ne nedostaju.

Na pitanje planira li se ikada vratiti u Hrvatsku, priznaje da nije sigurna. - Ima puno stvari koje me privlače u Americi, ali isto toliko u Hrvatskoj. U Americi imam više prilika za posao i mogućnosti za karijeru… Ali, Hrvatska je i dalje moja zemlja.

S obzirom da američki preddiplomski studiji traju četiri godine, Iris ima još nešto više od godinu dana da donese konačnu odluku. No, čak i da se odluči vratiti u domovinu i nadoknaditi deficit vitamina D, iskustvo studiranja u Americi nešto je za što bi se definitivno ponovno odlučila i prilika za koju je sretna što ju je iskoristila.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?