PREPORUČUJEMO
NICOLAS FERINOVICHNicolas ne zaboravlja svoje korijene: "Želim održati vezu s Hrvatskom"

07.04.2016. by Sandy Bralić

U Buenos Airesu je 40 stupnjeva i Nicolás sprema svoje posljednje ispite. Ipak, uspjeli smo mu odvratiti misli od knjige da otkijemo kako lice ovog lijepog latino 26-godišnjaka krije jedno živopisno rodoslovno stablo. Hrvatsko -ć u prezimenu se izgubilo, pa se naš Nicolás preziva Ferinovich, ali ne i u jeziku koji izvrsno poznaje. Kaže, prije je i bolje govorio. - Ali, nakon što mi je umrla baka, nemam više s kim razgovarati na hrvatskom.
 
Baka Jelka Berošmu je, saznajemo, došla 1956. g iz Dalmacije. Bila je "stara cura", a to je grijeh koji malo makarsko selo nije moglo oprostiti. Njena je priča, baš kao i kultura u koju je sasvim slučajno došla, kao iz sapunice...

Naručena mlada

- Djed je poslije 2. svj. rata došao u Argentinu, nakon što je bio pušten iz talijanskog logora. Počeo je ovdje raditi i ljubiti, no njegova ondašnja djevojka slomila mu je srce pa ga je liječio u kafiću čiji je vlasnik bio brat moje bake. Rekao mu je: "Imam ti ja sestru u Hrvatskoj koja je sama, pozvat ću nju, što će ti Argentinke?", spasivši tako zemljaka od tuge, a sestru od osude.

Tako je Nicolásov djed Nikola, po kojem je i dobio ime, osnovao obitelj te radio kao građevinar, no vrlo rano je, kad je Nicolásov otac imao samo tri godine, ubijen u svom dućanu u okršaju s kriminalcima. - S njegovom stranom obitelji manje sam u kontaktu, znam samo da su iz Banove Jaruge u Slavoniji gdje sam ih dvaput posjetio.
 
Baka - baštinica svega hrvatskog

S bakinom stranom obitelji, iz Makarske, zato je u vrlo prisnom kontaktu, kaže nam. - Kad je došla ovdje, imala je preko 30 godina i nije nikada dobro naučila španjolski, a još je manje zaboravila hrvatski. Zato je dosta utjecala i na mene.

Otac mu, Juan Martín, također zna hrvatski, ali ga sve rjeđe koristi jer ne želi pogriješiti u govoru. - Moj tata je prva generacija iseljenika, rođen je ovdje i kad je krenuo u školu nije još znao španjolski. Bilo mu je to vrlo stresno i zato je s vremenom nesvjesno prestao govoriti hrvatski. Zanimljivo je da su mu se, kad je došao prvi put u Hrvatsku, svi čudili kako se arhaično izražava. Tako govore i Hrvati u Argentini - objašnjava nam Nicolás kako jezik nije mogao evoluirati, već je ostao "zamrznut" u vremenu.
 
Majka mu je, saznajemo, porijeklom Talijanka pa ju baka nije odobravala. - Hrvati se ovdje drže skupa, htjela je da nađe neku, barem podrijetlom, Hrvaticu...



Nostalgija = nacionalizam?

- Većina Hrvata koji se druže došli su iz političkih razloga, nakon '45. Ostali su došli zbog gladi i manje se zamaraju politikom. Tako je i moja baka, iako je došla puno godina kasnije, bila nacionalistkinja, baš kao i njen brat koji je došao ovdje zbog svog političkog djelovanja. Hrvati su ovdje izrazito prohrvatski organizirani - objašnjava nam Nicolás. - Baš su se nedavno poslije mise družili argentinski Hrvati i napravili paradu protiv Vesne Pusić. Ja, kako sam orijentiran na fakultet, nisam bio upućen o čemu se točno radi, no većini takve stvari ne promiču.

Kaže nam kako postoji i hrvatska emisija na argentinskom radiju, Croacias totales, o stanju u politici u domovini, o sportu, kulturi i, naravno, našoj dijaspori, dijelom na hrvatskom, a dijelom na španjolskom jeziku.

- No, mladi su sve manje zaintersirani za politiku. Stara generacija je umrla, a mlađa samo želi održavati vezu sa svojom kulturom - kaže nam Nicolás koji se i sam često druži, svira tamburu, pjeva, kuha i jede u duhu svoje druge kulture. Hrvati se u Argentini trude održati svoju kulturu, ali najteži je jezik koji brzo iščezne.

Pjevamo što su nas naučili - domoljubne pjesme

Ipak, često mu se čini kako se društvo u Buenos Airesu trudi napraviti Hrvatsku u malom. - Plešemo kolo i ono mora biti baš kako treba, nošnje moraju biti izvorne i poslane iz Hrvatske. To je u redu, njegujemo tradiciju. Prošle smo godine bili na folklornom okupljanju u Urugvaju i bilo je Hrvata iz Čilea, Argentine i Urugvaja, družili smo se. No, kad se počne pjevati, pjevamo ono što su nas naučili. Pa se počnu pjevati i ustaške pjesme. A to shvatimo tek kad nas netko upozori.
 
Bez nacionalizma ne bi bilo ni Hrvatske

- Da me ne shvatite krivo, želim da se čuva hrvatska kultura. Da nacionalizma nije bilo, možda bi se hrvatska kultura dezintegrirala i Hrvatska više ne bi ni postojala. Puno je osvajača prošlo kroz Hrvatsku, a ona je ipak ostala, važno je to upamtiti. Ali, smatram da nacionalizam ne smije prijeći u ekstremizam i mržnju bez razloga. To nije zdravo. A čini mi se da se to ovdje u Argentini poistovjećuje s hrvatstvom.



Posjet djedovini

Nicolásova profesorica, uvidjevši njegov talent za jezike, uputila ga je na stipendiju za učenje jezika u Hrvatskoj koju je, na nagovor majke, i prihvatio. - To je bio drugi put da sam bio u Hrvatskoj, prvi put bio sam 2001. s bakom koja se vratila u domovinu nakon 30 godina. To je bilo vrlo emotivno.
 
Drugi put otišao je 2008. godine, kod ujaka na ljeto. - Ni on ni njegova supruga ne znaju engleski i morao sam naučiti. Radio sam u Hrvatskoj kao konobar, radio vino, večerima svirao saksofon i tako naučio jezik. Kasnije sam na tečaju u Splitu samo savladao gramatiku. Nakon jednog semestra, vratio sam se kući. Nakon toga upisao sam Fakultet političkih znanosti u Buenos Airesu - objašnjava nam sugovornik koji je nakon toga još nekoliko puta posjetio svoju djedovinu.

U Argentini je loše, ali na lošije se ipak ne bi vraćao

Volio bi doći živjeti u Hrvatsku, ali zna da je ovdje ekonomska situacija loša, a i teško mu je otići iz zemlje gdje mu je obitelj i koja mu je sve dala. - Neki ljudi koje poznajem vratili su se iz Argentine, već su puno godina u Hrvatskoj i još uvijek nisu uspjeli naći posao s osmosatnim radnim vremenom i normalnom plaćom. Fakultetski su obrazovani, a rade sezonske poslove.

Zahvalan je što ima posao, kao i njegova obitelj. - Dobro nam je, ali u Argentini je teško. Siromaštvo ovdje drugačije je od hrvatskog. Tamo svi imaju kuću, iako si siromasan i nemaš za jesti, imaš dobar krov nad glavom. U Argentini manje imaš, ali su veće prilike da preživiš i prehraniš se - objašnjava nam Nicolás.

Prosječna plaća u Argentini je 10.000 pesosa, što je 4.300 kn, s tim da je Hvatska skuplja, pogotovo hrana, alkohol, i javni promet. - Ovdje je sve vrlo jeftino, polusatna vožnja iznosi svega 2 pesosa (0.92 kn, op. ur), i može se bolje živjeti s tim novcima, ali nije sigurno. Dok se u Hrvatskoj mogu šetati bezbrižno u svako doba, u Argentini ne mogu - objašnjava nam naš sugovornik pokazujući na kovanu ogradu kojom je osiguran prozor na kući.

Često zaboravljamo da smo i mi bili došljaci

Postoje mnoge siromašne četvrti gdje ulaze kriminalci, a ne može ući policija. - Svi misle da si kriminalac ako živiš u siromašnom kvartu. Ali, zapravo kriminalci idu tamo jer je policiji teže ući im u trag, ulice nisu jasno određene, ljudi su neprijavljeni...

Buenos Aires je "Pariz Južne Amerike" i događa se tako Hrvatima u Argentini, kao i Argentincima općenito, da gledaju "s visoka" na tamnije imigrante koji dolaze iz Bolivije, Paragvaja i Kolumbije, smatrajući se elitom. - Kažemo da oni dolaze krasti, živjeti od socijalne pomoći i ići u bolnicu jer je besplatna, zaboravljajući da smo i mi u jednom trenutku bili došljaci - zaključuje Nicolás.
 

NOVO
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
ŠVICARSKA Katica ne žali zbog odlaska u Švicarsku, ali svoju budućnost vidi u Hrvatskoj
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?