PREPORUČUJEMO
ANA ĆUŽE BLASERTu je sramota varati na testu ili ovisiti o roditeljima nakon srednje

07.03.2016. by Andrea Baričević

Kao studentica Sveučilišta u Zagrebu, Ana Ćuže zaputila se 2005. godine iz rodne Požege na međunarodnu studentsku razmjenu u Ameriku i odlučila ostati nešto dulje nego što je planirala. Točnije, pola godine pretvorilo se u deset; za to je vrijeme vizu produžila nekoliko puta, prezimenu dodala Blaser, rodila dvoje djece i u potpunosti se integrirala u američko društvo. A sve je krenulo preko jedne od međunarodnih studentskih organizacija.

- Te godine radila sam u Yellowstoneu - prepričava Ana svoje dane u najstarijem svjetskom nacionalnom parku. - Dva Hrvata bila su sa mnom iz iste škole. Počela sam kao svi imigranti; dobiješ par hotela ili kabina, imaš tim i zajedno svatko odradi i čisti svoje sobe. Za dva tjedna postala sam vođa tima i za još dva tjedna manager.

Ako se sami želite dokopati američkog kopna barem na kratko vrijeme, odličan način za to jest dobivanje J vize. Spomenuta primarno služi za ljude koji žele nekoliko mjeseci putovati Amerikom, pohađati predavanja semestar ili dva na jednom od američkih sveučilišta, raditi kao au pair ili pak odraditi sezonski posao. Kako je Ana željela putovati, studentska razmjena činila joj se kao odličan način da iskoristi pogodnosti koje joj je studentsko doba nudilo te da pritom stekne i nova iskustva.

- Bila je to prava multikulturalna atmosfera; studenti su bili iz Venezuele, Kolumbije, Tajvana, Srbije, Grčke i Turske, a bilo je i par Navajo Indijanaca iz rezervata sa Juga. Sjajan način da upoznaš svijet oko sebe i to još u jednom od najljepših parkova prirode na svijetu. Smještaj i hrana bili su besplatni, a bili smo usred ogromnog parka tako da nismo imali na što trošiti novac. Radilo se tu o puno planinarenja, plivanja, druženja, a rendžeri su nas podučavali o parku. Također smo imali bliske susrete s bizonima, vukovima i medvjedima. Sjajne uspomene!

Iako joj je u parku bilo odlično, nakon nekog vremena odlučila je prestati s tamošnjim radom i proputovati Ameriku od zapadne do istočne obale. Glavni je okidač, priznaje, bio otkaz njezinom prijatelju jer nije željela ostati raditi tamo sama. A otkaz je, kako Ana kaže, dobio zbog – gluposti.
 
- Išao je krasti kruh u devet sati navečer jer smo imali roštilj i nije bilo peciva u trgovini (jedinoj u okrugu od sat vremena) pa je otišao u našu kuhinju i uzeo bez pitanja. Hrana je kao što sam već spomenula bila besplatna i imali smo besplatnu menzu. Samo je trebao pitati, a ne po noći ulaziti u zaključane prostorije! Na licu mjesta morao je napustiti park jer se radilo o federalnom tlu.

Međutim, na kraju je sve dobro završilo. - Danas je oženjen sa super curom i živi jedno dva sata južno od Chicaga.

Iako bi se nekome možda takav postupak činio gotovo bezazlenim te da zaslužuje tek strože upozorenje, Ana objašnjava kako se tu više radilo o ideji časnoga društva nego kruhu.

- U SAD-u je velika sramota varati na testovima. Odmah te izbace iz škole, tako da nitko ni ne pokušava koristiti šalabahtere jer je školovanje vrlo skupo. Moja je generacija bila „šalabahter generacija“ pa me je zabavljalo imati sistem "časti" u školi. Svi bi sjedili i nitko ne bi ni pogledao u test osobe pokraj sebe. Ako pogledaš, javno si osramoćen na licu mjesta i padaš semestar.

Što se tiče njezinog putovanja Amerikom, najviše su je fascinirali prekrasni krajevi i ljudi.

- Priroda je divna, ljudi su otvorenog uma, osim na jugu, a područja zagađena rasizmom najčešće su u velikim gradovima tamo gdje je loše obrazovanje i gdje se, nažalost, iz generacije u generaciju vrte u tom lošem krugu i priključuju bandama. Inače nema mnogo predrasuda i svi rade što žele i troše na što žele. Hrvati su, bez uvrede, mnogo depresivniji i navikli gledati na lošu stranu svega.

Iako smatra da su njezini bivši sunarodnjaci velikim dijelom pesimističniji zbog otrovne politike, sama ekonomska situacija također je ostavila velike posljedice na kulturološke razlike.

- Hrvati su jače vezani za obiteljski život, drže više do svojih i odgajaju djecu do kasnih dvadesetih. Ovdje je sramota ovisiti o starcima poslije srednje. Ali, mladi Hrvati nemaju ekonomsku mogućnost da se odcijepe od roditelja i stanu na svoje noge. Jednostavno nemaju izbora. Moji prijatelji, većinom u srednjim tridesetima, još uvijek se jako oslanjaju na roditelje te mnogi dijele kućanstva s njima zbog loše plaćenih poslova. A to su sve obrazovani ljudi, inženjeri i učitelji koji se dave u kamatama za stanove, automobile, itd. Ovdje je financijski lakše, manje je stigmi.

S obzirom na hrvatske standarde, Ana živi odlično.

- Ja sam ostala jer sam upoznala svog muža, živimo dobro u lijepom mirnom zapadnom predgrađu Chicaga, imamo dvoje djece i nemamo previše briga. Ja se trenutno školujem za zubnu higijeničarku pa smo prezaposleni, ali to radim jer ću zarađivati više i imati bolju karijeru. Želim omogućiti djeci dobre škole i da imamo super godišnje, da putujemo te da imamo dobro zdravstveno osiguranje koje ovdje nije besplatno.

Što se tiče njezine domovine, uz obitelj i prijatelje, ponekad se zaželi i domaćih sokova, Jadranskog mora i dobrog sladoleda. Kako nema mogućnost koristiti tradicionalni baka servis, mora plaćati dadilju. - Financijski je iscrpljujuće, ali ona je divna. Djeca je obožavaju, polu-Meksikanka je, živi dvije ulice dalje i pomaže nam u svemu.

Iako Chicago kao treći najveći grad u SAD-u ima mnoge prednosti, ipak nije sigurna hoće li ostati živjeti ovdje. - Ne volim zimu u Chicagu. Zapravo, mrzim je. Muž se ne želi seliti iz ovog područja jer je odrastao ovdje, ali ja radim na tome - s pozitivom je Ana zaključila naš razgovor.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?