PREPORUČUJEMO
KATARINA DUJMOVIĆKatarina se osjeća povlašteno: "Kad vidim kako je vama, zgrozim se"

09.03.2016. by Sandy Bralić

Katarina Dujmović rođena je u Švicarskoj i u usporedbi sa svojim rođacima osjeća se povlaštenom. - Sva moja rodbina je u Hrvatskoj i kad vidim kako je ljudima u Hrvatskoj, zgrožena sam.

Ova 24-godišnjakinja živi u Schaffhausenu s roditeljima, dvije sestre i bratom te radi kao učiteljica. Sretna je, kaže, što je imala priliku školovati se u Švicarskoj. - Imam sestrične i bratiće u Hrvatskoj koji su završili škole i fakultete i sad ne rade u svojoj struci. Bratić u Vukovaru završio je srednju za računalnog tehničara za strojarstvo, a radi sezonski kao konobar. Od ta tri mjeseca za šankom ne može živjeti cijelu godinu. Sestrična u Vukovaru završila je studij fizioterapije i sad bi trebala stažirati, ali nema gdje. Sestrične u Zagrebu završile su ekonomski fakultet te jedna sada radi u korisničkoj podršci jedne telekomunikacijske firme dok je druga u administraciji. To nema veze s njihovom strukom.

Hrvatska i Švicarska su neusporedive

- Zato sam presretna što sam imala priliku ovdje ići u gimnaziju i studirati. Odmah nakon završetka studija počela sam raditi - objašnjava nam naša sugovornica dodajući kako je posao učitelja tamo vrlo tražen. - Ali i ljudi drugih zanimanja lako će naći posao. Izgube li ga, proći će najviše nekoliko mjeseci prije negoli nađu novi. Osim toga, poslovi su u Švicarskoj uredno plaćeni i omogućuju dobar standard, za razliku od Hrvatske.
 


- Naravno, i mi plaćamo poreze koji godišnje izađu i po 10.000 franaka, plaćamo po 300 franaka mjesečno za zdravstveno osiguranje, minimum 1.000 za stan, ali novca ostaje, može se ići na godišnji, održavati svoju imovinu, imati hobije - objašnjava nam Katarina koja kaže da se hrvatske i švicarske prilike ne mogu ni usporediti.

Hrvatski fenomeni


Osim poslovnim (ne)prilikama, naša Katarina pomalo je zgrožena i hrvatskim mentalitetom. - Uvijek kad dođem u Zagreb, nađem pun Trg bana Jelačića. Ljudi sjede u kafićima, trgovine su krcate. U našem švicarskom gradiću toga nema, ovdje ljudi većinom rade.
 
- Možete sresti samo žene s malom djecom koje trenutno ne rade ili rade pola vremena, te umirovljenke. Poslije 19 sati više nema nikog, ljudi ne sjede po kafićima, već imaju neke svoje hobije - tumači nam Katarina prisjećajući se angdote iz vremena kad joj je u posjetu bila sestrična iz Vukovara. - Pitala me hoćemo li sjesti negdje na kavu i u tom pokušaju, shvatila sam da cijeli grad ima samo par kafića!

Švicarska točna kao i njeni satovi

Kaže nam kako se na tu hrvatsku "komotnost" žali jako puno naših ljudi. - Primjedbe su uglavnom vezane za službenike koji za radnog vremena odu na kavu pa ih nema radnom mjestu. Žalili su se ljudi puno u vrijeme kad su morali odjaviti i predati osobne iskaznice oni koji ne žive u Hrvatskoj. Službenice na šalterima bile su neupućene i govorile su kako nije potrebno predavati osobne. Mnogi su čekali i po više od sat vremena da bi im "pred nosom" zatvorili šalter "jer se ide na pauzu" - prepričava nam Katarina.

- Meni je najgore kad sam na odmoru i moram u banku. Od tri šaltera radi jedan, a u redu je preko deset ljudi. Pored toga, ta banka u Novalji radi od 9 do 15. Pa kakvo je to radno vrijeme? Tko ide po vrućini u podne na banku? - čudi se tako naša sugovornica primjerima kakvih u Švicarskoj nema, gdje je radno vrijeme jasno određeno i poštuje se.



Nostalgiju liječi folklorom

Unatoč tomu, Katarini je jako stalo do hrvatske kulture i povijesti. - Dopredsjednica sam Hrvatske folkorne udruge, već deset godina plešem folklor. U upravnom sam odboru, pomažem u organiziranju zabava, piknika, imamo sastanke u konzulatu i slično. Išla sam, uz redovnu švicarsku, i u hrvatsku školu od drugog do osmog razreda.

"Švicarska je nabolje što mi se moglo dogoditi"

Zahvalna je tako roditeljima što su joj omogućili odrastanje u ovako stabilnoj državi u kojoj je čekaju mnoge prilike. - Roditelji su otišli u Njemačku 1988. godine, nakon čega su preselili u Švicarsku. Mislim da je to najbolje što im se moglo dogoditi.

Saznajemo i zašto su otišli: - Još nije bio počeo rat, ali situacija je u Vukovaru bila loša, ekonomski i politički. Otišli su kad je postalo stvarno neizdrživo - priča nam Katarina. Majka joj je radila godinu dana u Njemačkoj, u gostionici suprugova ujaka, gdje je upoznala jednu Njemicu koja joj je bila spremna pomoći i našla joj posao dadilje u Švicarskoj.

Kasnije joj je žena kod koje je čuvala dijecu našla i posao u staračkom domu, nakon što je dobila radnu dozvolu. - Otac je radio u tvornici, a kasnije i majka, dok nije oboljela od fibromialgije zbog čega se morala umiroviti.



"Voljela bih da Hrvatska krene putem reformi"

Na pitanje planiraju li se roditelji vratiti kad se i otac umorovi, Katarina naprosto ne može odgovoriti. - Cijeli život su proživjeli u želji da se vrate. Ali kad živite negdje 25 godina, saživite se. Jednog dana imat će i unučad u Švicarskoj i vrlo im je teška pomisao na život daleko od obitelji. A sad kad je Hrvatska počela oporezivati švicarske mirovine, povratak je još manje vjerojatan.

- Uistinu volim svoju domovinu i jedno vrijeme sam razmišljala o tome kako bi bilo lijepo vratiti se i živjeti u njoj, ali sada vidim da je to nemoguće. Čini mi se da u našoj zemlji nedostaje discipline i reda, a mi koji smo ovdje naviknuti na sve to teško bismo se mogli priviknuti na taj hrvatski mentalitet. Voljela bih kad bi Hrvatska krenula putem reformi i uklanjana korupcije. Jedino se tako može dobiti zdrava, uredna i razvijena državu u kojoj bi mladi imali budućnost i sigurnost, te bi ostali u svojoj domovini, baš kao što to mogu mladi u Švicarskoj.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?