PREPORUČUJEMO
KATIJA BARASDugo sam patila za Hrvatskom, a onda me je Hrvatska razočarala

10.03.2016. by Sandy Bralić

Iako su zapravo njeni roditelji odlučili živjeti u Rimu, Katija Baras bila je u tome ključan čimbenik. Njena majka imala je sestru u Rimu i na ljeto 1975. odlučila je povesti svoju kćer odlikašicu u posjet tetki, niti ne sluteći da će joj time odrediti život. - Tu sam se zaljubila - započinje svoju priču ova Dalmatinka rodom iz Trogira.

Bila je ovo drugačija ljubavna priča, ona između grada i mlade studentice. - Toliko sam bila očarana gradom, njegovom kulturom, ambijentom i društvom da sam odlučila studirati ovdje umjesto u Zagrebu. No, prije negoli započnem svoje studije slavistike te engleskog i talijanskog jezika na prestižnoj la Sapienzi, morala sam, logično, na to pripremiti i roditelje. A posebno oca.
 
Odselila od roditelja da bi roditelji doselili njoj

- Roditelji su mi bili vrlo strogi, a naročito otac. Htjela sam se zapravo ostankom u Rimu pokušati osloboditi tog utjecaja i doći k sebi.

To joj nije pošlo za rukom jer je majka odmah unajmila stan i preselila se u Rim, a otac, u šoku što je istovremeno izgubio i suprugu i kćer, odlučio se umiroviti i pridružiti im se. - I tako sam se ponovno našla u stanu svojih roditelja.

U međuvremenu je, saznajemo, završila fakultet i predavala strane jezike u privatnim školama. - Čak dulje od 18 godina, ali nažalost bez staža, plaćali su mi samo satove.

Promjena karijere poslije nesreće

Uskoro počinje prva u nizu njenih havarija. - Teška prometna nesreća. Pet puta sam operirana u privatnoj klinici u Švicarskoj. Gotovo sam izgubila desnu ruku - prisjeća se Katija svoje traume zbog koje je uskoro i prestala predavati. - Predavala sam do '98. Nesreća mi je je promijenila život.
 
Okrenula se tako turizmu. - Imam 35 godina iskustva u turizmu, počela sam kao pratiteljica, a sada sam menadžerica. Obišla sam skoro cijeli svijet. Cijelu Europu, dio Afrike, 25 puta posjetila Egipat, prošla cijelu Italiju... - prisjeća se naša Katija koju je za Rim uvijek vezala ljubav, i to ne više samo gradska. - U međuvremena upoznala sam današnjeg partnera s kojim živim od '90. Upoznali smo se '80. i već smo 34 godine skupa.

U Hrvatskoj sam strankinja kao i u Italiji

Hrvatsku posjećuje svake godine, a dok su joj roditelji još bili živi i dvaput godišnje. - Roditelji su se vratili u Split. Otac je iz Kaštela, tamo je imao kuću, uz stan u Splitu - kaže nam Katija koja je vrlo mlada proživjela još jedan šok: - Tragično sam izgubila majku.

Hrvatska joj, kaže, nedostaje, često je pomišljala i zadržati taj stan u Splitu. - Hrvatica sam i imam hrvatsko državljanstvo, ali Hrvatska je na mene uvijek gledala kao na tuđina. Kada bih se raspitivala u gradskim uredima, uvijek su mi stvarali problem uz riječi "pa, dobro, Vi jeste porijeklom Hrvatica, ali niste baš naša..."

Ne živi u Hrvatskoj, ali Hrvatska živi u njoj

- Domovina mi je u srcu. Nažalost, kad sam tamo imam isti osjećaj kao kad sam u Italiji. Kad sam izgubila majku, jako sam patila za Hrvatskom, ali sam se ubrzo jako razočarala...

- Nakon smrti majke, otac je ostao sam, već polako u godinama i stavila sam ga u privatnu rezidenciju u Splitu, privatnu strukturu gdje je imao vlastiti stan ali i kućnu pomoć, medicinski u socijalnu zaštitu. Kako su mnogi htjeli doći do tog mjesta, mog su oca izbacili preko noći i smjestili u vrlo loš starački dom, što mu je napravilo takav šok da je postao dementan - prepričava nam Katija.

- To je sve napravljeno bez moje suglasnosti. Ne samo suglasnosti nego i bez obavijesti, na što su bili zakonski obvezani. Tada sam se jako razočarala Hrvatskom - kaže nam Katija. - Kad sam došla ovdje studirati, ja sam idealno shvaćala Hrvatsku. Ne zato je mi je zemlja nedostajala, nego zato što sam mislila da je moj narod humaniji.

Hrvati su jako negativni

- Vidim kad idem preko ljeta na odmor da su se ljudi puno jako promijenili, valjda nakon rata. Osjeća se zapadnjački tjecaj, sve su veće razlike između bogatih i siromašnih. Ljudi su vrlo negativni. Još uvijek idealiziram svoj Split, ali sjedim na kavi i čujem komentare, ljudi stalno pričaju što su kupili, gdje su bili, koliko imaju. Osobito omladina koja gleda na vanjštinu i kako da se što bolje obuče - primjećuje Katija.

Saznajemo kako u Italiji Hrvata ima puno, a posebno nakon rata. - U Rimu nas ima dosta, ali puno više nas je ipak u sjevernoj Italiji. Imamo udrugu, organiziramo izložbe, proslave Nove godine, evo baš ću 12. ovog mjeseca večerati s Hrvaticama u povodu Dana žena.

Kad je '75. stigla u Rim, ondje gotovo uopće nije bilo naših ljudi. - Tretirali su me kao da sam došla "uhvatiti muža" i dobro se udati. Dolazile su tada žene iz slavenskog svijeta u potrazi za brakom. Mene je to vrijeđalo jer nisam imala taj mentalitet - zaključuje Katija.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?