PREPORUČUJEMO
ANTONELA LAMEŠIĆRadi u Austriji, vikendom je doma: "Već na 2. intervjuu sam našla posao"

16.03.2016. by Andrea Baričević

Jedna od glavnih dvojbi koja s vremenom pogodi svakog pretendenta na posao u inozemstvu svakako je pitanje ljubavi prema domovini i bliskim ljudima koji u njoj stanuju. Brojke ljudi koji svakoga dana pogledaju već spakirane kofere te ipak odustanu od putovanja u nepoznato nešto su što vjerojatno nikada nećemo vidjeti na papiru, ali takvi pojedinci neprijeporno postoje. Iako nova zemlja često nudi očaravajuće mogućnosti zaposlenja i obasipa nas primamljivim ponudama i povremeno egzotičnim kulturama, neki se ipak ne žele odreći ljepote hrvatskih krajeva, popodnevnih kava s prijateljima te posjećivanja vlastite obitelji i drugim danima osim na velike praznike.

Antonela Lamešić pokupila je najbolje iz oba svijeta. Trenutno živi u malom gradiću u Štajerskoj, površinom drugoj najvećoj austrijskoj saveznoj državi, a do rodne Koprivnice dijeli je samo 110 kilometara. Ljeti gotovo svaki vikend ima mogućnost putovati u Hrvatsku, a preko tjedna pak radi u Austriji. Razlozi koje je navela za odlazak iz vlastite domovine i potragu za poslom u stranoj zemlji i više su nego prihvatljivi.

- Odlučila sam otići iz Hrvatske jer u Hrvatskoj nisam pronalazila radno mjesto koje bi bilo izazov za moju struku, a to je radna terapija. Iako sam i prije napuštanja Hrvatske radila u struci, ta radna mjesta na kojima sam radila nisu bila dovoljno izazovna niti su se nudile ikakve mogućnosti dodatne edukacije i napredovanja; onda jednostavno kao terapeut stagniraš umjesto da rasteš. Za Austriju sam se odlučila jer savršeno govorim njemački jezik, plus je vrlo blizu i vrlo je uređena. A za moju je struku ona pravi raj na zemlji kako sam poslije shvatila.

Čitav postupak prijave za posao i preseljenja opisuje kao prilično ležeran.
 
- Za cijeli taj proces pripremala sam se godinu dana. Prvo sam trebala skupiti hrpu dokumenata, prevesti ih i napraviti nostrifikaciju svoje hrvatske diplome kako bi mi bila priznata u Austriji. To sam radila korak po korak, nije mi se žurilo budući da sam imala posao u Hrvatskoj. Kada sam napokon imala nostrifikaciju u rukama, krenula sam s praćenjem oglasa; opet, bez ikakve žurbe. Početkom 2015. počela sam intenzivno pratiti oglase i javljati se na njih. Vrlo sam brzo dobila odgovore i pozive na intervjue. Ukupno sam otišla na dva intervjua, na drugom sam već dobila posao. Srećom, poslodavac je odličan i bio je upoznat s cijelom procedurom dobivanja dozvole za rad. Nakon čekanja otprilike dva tjedna, radna je dozvola bila gotova.

Antonela čak ni s pronalaženjem stana nije imala problema. - Već na intervjuu upoznala sam kolege pa su me povezali s nekim tko je baš u to vrijeme iznajmljivao stan. Došla sam tamo, pogledala stan i unajmila ga. Nisam imala nikakvih problema s prilagodbom osim one uobičajene kroz koju moraš proći u novom okruženju i na novom radnom mjestu. Svi su bili jako ljubazni i spremni pomoći.

Kako kaže Antonela, Austrijanci su takvi u bilo koje doba dana – pravo oličenje ljubaznosti i pristojnosti. Ipak, ponekad nije sigurna radi li se samo o vanjštini ili su takvi i do srži.

- Pozdravljaju kada god prođeš pored nekoga. Nikad ništa neugodno nisam doživjela od Austrijanaca, iako su mi jednom rekli da su ljubazni prema svima, ali da si misle svašta - šali se sugovornica. - Imam sreće jer sam u pograničnom području sa Slovenijom pa su oni navikli na strance. Znaju biti suzdržani, vole svoj posao, ali jako cijene svoje slobodno vrijeme. Imaju drugačiji smisao za humor, nekako nevin i plah, dosta suh. Ni ne pokušavam s njima nekakve sočnije šale. Možda me čak malo i smeta što nisu otvoreni za svaku zezanciju, dosta su pedantni. Recimo, kad smo s kolegama na piću, svatko plaća ono što je popio ili pojeo. Ali vole vino i pivo!

Što se tiče slobodnog vremena, ono prividno ne postoji za vrijeme radnoga tjedna. U one vikende za koje ostane u inozemstvu, Antonela iskorištava blagodati Austrije.

- Znamo otići u šetnju, tj. „wandern“ kako oni kažu, jer baš tu gdje sam ja imaju staze i šume i mnogo zelenila. Ili odemo do Graza u šoping ili na ručak. Hrana im je dobra. Iako je dosta skupo jesti i piti u restoranima, rado odem pojesti nešto klasično austrijsko. Sama hrana jeftinija je u Sloveniji, a s obzirom da smo na 10 minuta od granice, obično odemo tamo u tjednu kupovinu. Budući da živim u gradu s 3.000 stanovnika, odnosno na selu koje je deset kilometara udaljeno od toga grada, ne mogu baš reći da ima kulturnih sadržaja. Često imaju te neke seoske fešte, ali ne odlazim na takva događanja. Na sva se mjesta odlazi osobnim automobilom jer javni prijevoz baš i ne ide često.

S obzirom da tako često automobilom „skokne“ i do Hrvatske, tamo se ne planira vraćati za stalno. A zaista, po svemu sudeći, nema ni razloga.

- Imam privremeni boravak u Austriji. Zdravstveno osiguranje također. Još uvijek imam hrvatsko državljanstvo i osobnu jer ću austrijsko moći dobiti tek za nekoliko godina. Ali, svakako bih željela ostati raditi ovdje, imala sam ogromnu sreću pronaći super posao tako blizu doma – otputujem petkom poslije posla u Hrvatsku, a vratim se u nedjelju navečer!


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?