PREPORUČUJEMO
SANDRA ŠABIĆSandra predaje studentima u Kini: "Život mi se znatno promijenio"

17.03.2016. by Sandy Bralić

"Pa kud baš u Kinu? Joj, kaj buš tamo?" - otežavali su odluku zgroženi komentari naših ljudi. Jači su, ipak, argumenti bili sažalni pogledi i komentari o državi iz koje su ljudi primorani bježati u tako daleku i "čudnovatu" zemlju.  

Od dva razloga zbog kojih ljudi u Kinu dolaze, školovanja i posla, ona je došla zbog potonjeg. - Prije dolaska u Kinu bila sam vlasnica malog obrta, međutim poslovanje je iz mjeseca u mjesec bilo sve teže i teže, kupovna moć Hrvata je pala tako nisko da sam doslovno radila samo kako bih podmirila davanja državi - kaže nam Sandra Šabić iz malog mjesta u okolici Zagreba kojoj je to bilo neprihvatljivo te je odlučila "spakirati kofere".

Sada živi u Shenyangu u sjeveroistočnoj Kini čime joj se ispunila i želja da živi u novoj i egzotičnoj kulturi, eto, baš u dalekoj Aziji. - Nakon nekoliko mjeseci istraživanja, procijenila sam da bih se u Kini mogla snaći te sam odlučila okušati sreću.

"Vatreno krštenje"

- Prva godina u Kini za mene je bila „vatreno krštenje“. Kompanija za koju sam radila me poslala u izrazito mali (po kineskim standardima) grad na sjeveru Kine od oko 200.000 stanovnika, blizu granice s Unutarnjom Mongolijom. Osim mene bilo je još nekoliko stranaca u gradu, ali tempo je bio takav da ih nisam imala vremena tražiti. Pred sam kraj ugovora naletjela sam na drugog stranca u masi ljudi. Iščupala sam slušalice iz ušiju i viknula „Hello!“, a on je skoro pao s bicikla kad me vidio.



- Moj je život sad radikalno drugačiji. Veliki grad, metro, velike zgrade, neonske reklame, ljudi iz cijeloga svijeta. Djevojka sam iz malog mjesta i život u velikom gradu jako mi odgovara - kaže nam Sandra koja, za razliku od većine naših ljudi koji su ili u Pekingu ili na jugu Kine oko Šangaja, živi na sjeveroistoku koji je pomalo surov, s dugim i hladnim zimama (prosječna temperatura u tom gradu je -18) i visoko industrijaliziran, pa i nije baš popularna destinacija.
 
Kruh zarađujemo na engleskom, ali kupujemo na kineskom

Engleski jezik je kruh mnogim našim ljudima, a ne pomaže van radnog mjesta. - Prva rečenica na kineskom koju sam naučila, „你会说英文吗  (pinyin: „Ni hui shuo Yinwen ma?“; „Govorite li engleski?“) ujedno je i najbeskorisnija rečenica jer je odgovor gotovo uvijek - ne. Na moje iznenađenje, većina ljudi zna za Hrvatsku! 足球队很厉害 – nogometna reprezentacija je moćna! Stariji ljudi se, jasno, sjećaju bivše države, tako da su moja iskustva vrlo pozitivna.



Kapitalistički zdravstveni sustav

Sandra predaje poslovni engleski na sveučilištu Liaoning te radi na posebnom projektu na China Medical Universityu u Shenyangu. U Hrvatsku se ne namjerava vratiti osim u slučaju bolesti. - Po mom mišljenju hrvatsko zdravstvo je po kvaliteti neusporedivo s kineskim. Očekivala sam nešto poput Kube: solidnu zdravstvenu zaštitu dostupnu najširem krugu ljudi. Ipak situacija je potpuno suprotna, "čisto" kapitalistička. Jednostavni medicinski zahvati su skupi, a o naprednoj dijagnostici da ne govorim.
 
Hraniti se iz uvoza prestižno je

- Za sve artikle postoji veliki cjenovni raspon, a kupac odlučuje. Zbog prehrambenih skandala u prošlosti, a rekla bih i porasta standarda, većina ljudi ne žali izdvojiti više novaca za ono što procijene kao kvalitetniji proizvod. Uvozni proizvodi vrlo skupi, što zbog domaćeg protekcionizma, što zbog visokih marža. Također, percepcija je da je uvozni proizvod bolje kvalitete te konzumacija uvozne robe daje osobi  面子 („obraz“, „lice“), možda najvažniji koncept u kineskom društvu - objašnjava nam Sandra.

Xiaomi (kineski brend) ne daje puno lica, ali Iphone daje lice

- Stariji, obrazovani ljudi smatraju kako je lice jednako ugledu, poštovanju, onako kako vas drugi vide. Izgubiti lice znači napraviti pogrešku u javnosti, osramotiti se. Mlađe generacije, pak, lice više vide kroz prizmu novca i materijalnih stvari. Kada pitam svoje studente kako bi objasnili koncept „lica“ nekome tko nije upoznat s kineskom kulturom, odgovori su raznoliki. Prije tri tjedna, na početku novog semestra, jedna studentica je to protumačila ovako: "Xiaomi (kineski brand) mi ne daje puno lica, ali Iphone mi daje lice".



- Na sveučilištu Liaoning predajem studentima druge i treće godine s naglaskom na marketing, menadžment i računovodstvo. Gotovo bez iznimke, ti mladi ljudi (od kojih oko 70 posto želi nastaviti daljnje školovanje u inozemstvu) smatraju kako je tradicionalnio poimanje nečega "Made in China" ekvivalentno nečemu što je lošije kvalitete, kratkog roka trajnosti, lako kvarljivo - nastavlja Sandra.

Ono što je Hrvatima kafić, to je Kinezima restoran

- Svježe pripremljena, topla hrana sastavni je dio kineske kulture (ne kuha se u velikim količinama pa podgrijava danima) pa se druženje većinom odvija po restoranima kojih ima "za svaki džep". U restoranima se jede, pije, sklapaju poslovi. Ono što je Hrvatima kafić, to je Kinezima restoran - uspoređuje naša sugovornica.

- Za razliku od Hrvatske, u kojoj je život pomalo statičan, ovdje se planovi non-stop mijenjaju i tempo je brži. Ono što je objema zemljama zajedničko je sustav odnosa, veza ili na kineskom 关系(guanxi). Guanxi je nevidljiv sustav različitih odnosa, način na koji se stvari obavljaju. Po mom mišljenju, Kina je puna prilika i određenu količinu guanxija nije teško uspostaviti. Koga poznate je vrlo važno, čak i važnije nego kod nas, stoga Kinezi izbjegavaju otvorene konflikte i stvaranje neprijatelja, a teže uspostavljanju odnosa - zaključuje Sandra.


NOVO
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
ŠVICARSKA Katica ne žali zbog odlaska u Švicarsku, ali svoju budućnost vidi u Hrvatskoj
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?