PREPORUČUJEMO
LJILJANA BUTORACDruga strana Švicarske: "Radim do 16 sati dnevno, čak i praznicima"

18.03.2016. by Igor Gelenčir

Ljiljana Butorac ima 49 godina, po struci je poljoprivredna tehničarka i u Švicarsku je otišla kad je imala 22 godine. Svoju priču nam je rado ispričala jer, kaže, puno toga se promijenilo u Švicarskoj i dobro je da ljudi znaju što ih sve čeka kad dođu u ovu državu koja je oduvijek san mnogih Hrvata.

Puno se radi, ali i zaradi

- Imala sam 22 godine i radila u Plivi, međutim nisam bila zadovoljna poslom niti plaćom i odlučila sam otići u Švicarsku u potragu za boljim poslom, boljim životom. Njemački jezik nisam znala, otišla sam s malim žutim rječnikom i tako krenula učiti jezik. Ubrzo sam dobila posao na jednoj farmi, kao kućna pomoćnica. Tu sam radila tri mjeseca, nakon toga sam radila šest mjeseci u restoranu, a otad pa do danas, već 25 godina radim u hotelu Astoria kao konobarica. Nikada nisam radila u svojoj struci.

- Iako je posao težak i zahtjevan, radim ga već 25 godina, nekad radim i po 12, 14 ili 16 sati, radi se i nedjeljom i za Uskrs i za Božić, ali ako nećeš raditi doći će netko drugi koji će te zamijeniti. Imam ugovor na neodređeno i plaća je naravno redovna, nikad se nije dogodilo da kasni ili ne sjedne na račun. Imam pravo na godišnji odmor i primam 13. plaću - prepričava nam Ljiljana kako joj je na poslu.

Po namirnice preko granice

- Na početku sam živjela u Luzernu, a sada živim u Solothurnu, gradiću na sjeverozapadu Švicarske koji ima oko 15.000 stanovnika. Stan nikad nije bilo problem naći, nekoliko godina sam živjela sama, a sada živim s partnerom u trosobnom stanu koji plaćam 1.200 franaka. Ovdje su sve režije uključene u stanarinu, osim struje koja se plaća 190 franaka za tri mjeseca. U Solothurnu je sve dostupno, ako želiš u kafić, noćni klub ili na koncert uvijek ćeš pronaći nešto za sebe. Iako imam redovnu plaću, moram paziti kako trošim, pa tako po hranu, higijenske potrepštine i još poneke stvari odlazim u Njemačku jer su tamo jeftinije. Naprimjer, ovdje kilogram „šnicli“ košta 40 franaka, a kruh je od 1 do 5 franaka što je jako skupo i definitvno se ispalti otići u veliku nabavku u Njemačku.

I ovdje propadaju velike tvrtke

- U gradu je sve dostupno, sve institucije odlično rade svoj posao i uvijek ti stoje na raspolaganju. Ako trebaš nekakve dokumente, sve obaviš i dobiješ jako brzo. Što se toga tiče, institucije rade kao „švicarski sat“. Zdravstveni sustav im je odličan, nikad nisam imala problema s njima, ali zato su zubari jako skupi, naprimjer popravak zuba košta i do 500 franaka. Ono što se i ovdje događa, a nitko mi ne vjeruje kad mu pričam, je da i ovdje propadaju velike tvrtke. I to one najjače, kao što su proizvođači satova. Kriza je pogodila i Švicarsku, koliko god to nekome zvučalo nevjerojatno.
 
Uštede nema, ali barem imam posao

- Moram paziti kako trošim jer ovdje je sve skupo. Primjerice, imam automobil za koji je registracija, a i održavanje jako skupo. Uz to, u Švicarskoj se plaćaju razna druga osiguranja. Kad sve zbrojim i oduzmem, nemam neku ušteđevinu, ali sam mirna jer znam da imam posao, da radim i da ću ovdje zaraditi mirovinu. Kad pogledam situaciju u Hrvatskoj, gdje i 20 godina mlađi ljudi nemaju posao, ne planiram se vratiti jer znam da za mene nema perspektive i budućnosti - zaključuje.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?