PREPORUČUJEMO
IVA STOŠIĆU Šangaju se živi bolje nego u Hrvatskoj, no Kina nije za duge staze

23.03.2016. by Sandy Bralić

- Ne znam kako smo si to dopustili. Ljudi su tromi i pasivni. Na svakim izborima me nanovo razočaraju naši ljudi. Sramota je to što se događa - konstatirala je 24-godišnja Zagrepčanka Iva Stošić komentirajući stanje u Hrvatskoj.

Ipak, nije to razlog njenog života u Šangaju, u dalekoj Kini, već studij arhitekture, točnije, dizajna interijera.

- Dugo sam željela ići u Aziju. Nakon kratkog posjeta tijekom srednje, odlučila sam da je to moja zemlja izbora i prijavila se i prije nego sam završila srednju školu. U izboru su bile i neke okolne zemlje, ali Kina je nudila najbolje uvjete i stipendiju - prisjeća se Iva koja nije otišla kao većina, otjerana ekonomskom situacijom.

Kultura s drugog kraja svijeta nije ju šokirala jer je došla dobro pripremljena. - Veći šok mi je bio kad sam progovorila kineski i shvatila kako stvari nisu kakvima se na početku čine.

Kina je bolja za mlade nego za starije i djecu

Planira ostati još godinu dana dok ne završi studij. - Kina nije za duge staze. Ona je za mlađe ljude, a ne za stare ljude i djecu. Život ovdje jako iscrpljuje nakon nekog vremena, čak se i Kinezi kad pričam s njima o tome slažu, a dosta njih već radi i na selidbi.

- Kina je ogromna zemlja, pa tako i Kinezi, ovisno otkud dolaze, imaju različite navike i primanja. Ja sam u Šangaju, a to kada se usporedi s ostatkom Kine izgleda kao da nije ista zemlja. Prosječni Šangajac definitivno si može priuštiti više nego prosječni Hrvat - kaže nam sugovornica dodajući kako je kinesko društvo vrlo materijalističko.

U Kini si zauvijek stranac

- Kad se usporedim s većinom stranaca, prilično sam integrirana. Ali, rijetko dolazi do prave integracije u kinesko društvo. I da ste peta generacija ovdje, Kinezi će vas vidjeti kao stranca jer im tako izgledate. Tako se i Kinezi koji su u inozemstvu već generacijama i dalje smatraju Kinezima. Ovdje "krv" igra bitnu ulogu.



Zajednice Hrvata ovdje, saznajemo, donedavno nije ni bilo. - Hrvata je dosta malo i često se dogodi da novopridošli u Šangaj po nekoliko godina ne sretnu drugog Hrvata. Okupila se nas nekolicina i pokrenuli smo Hrvatsku inicijativu Šangaj. Polako radimo na tome i gradimo zajednicu. Počeli smo s redovitim okupljanjima svaki mjesec i već nas je 50-ak - objašnjava nam Iva koja sad u proljeće kreće u nove projekte s Inicijativnom.
   
Kad progovoriš kineski, otriješ cijeli jedan novi svijet

- Kineski je jako lako naučiti do te granice gdje možete nesmetano komunicirati s ljudima. Nakon toga postaje teško. Puno je uzrečica, stručne terminologije i slično. Ja sam više nego zadovoljna stupnjem na kojem sam pa se trudim dalje ne zamarati. Kad progovoriš kineski, otkriješ cijeli jedan novi svijet - kaže nam sugovornica koja je jezik svladala prilično dobro i nesmetano može pratiti nastavni program.

Ne "busa se o prsa", ali domovinu voli

Svoju domovinu voli. - Prioriteti se u životu mijenjaju. Nisam osoba koja se "busa o prsa" i priča o domoljublju, ali definitivno volim Hrvatsku. Nedostaju mi sitnice koje nisam niti primjećivala dok sam živjela tamo. Kao npr. miris centra Zagreba za zimskih blagdana...

- S obitelji i prijateljima se često čujem. S nekima svakodnevno, a u Hrvatsku se trudim doći svake godine. Zadnji put bila sam na ljeto, a planiram se uskoro i vratiti. Nedostaju mi neke sitnice kao večernja šetnja psa s prijateljem ili šoping s mamom - kaže nam nostalgično.

Treba otići iz domovine kako bismo je mogli realno sagledati

- Iz ove perspektive mogu reći da je školovanje u Hrvatskoj vrlo kvalitetno. Ali, tko je "žedan" znanja, dobit će ga gdje god da ide. Svakako mi je drago što sam došla studirati tu gdje jesam. Prokrčiti si put moramo sami svojim sposobnostima - odlučna je.

- Mnogi ljudi smatraju da je odlazak u inozemstvo veliki korak, ali ja mislim da nije ništa strašno. Što je najgore što se može dogoditi? Može vam se ne svidjeti i tada sjednete na prvi avion i dođete kući. Moj savjet je samo da se ode što ranije, dok čovjek još nema obveze, obitelj, djecu. Otići na neku studentsku razmjenu, školovati se ili na praksu. Bilo što. Ovakvo iskustvo zaista otvori oči. Ali, ne samo kako bi se naučilo nešto novo o svijetu i drugim ljudima, nego da se vlastitu domovinu i situaciju sagleda iz neke druge perspektive - zaključuje Iva.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?