PREPORUČUJEMO
ZORAN GORGIEV"Naši ljudi vole izrabljivati": Nakon 3 godine otvorio vlastitu tvrtku

26.03.2016. by Sandy Bralić

Zoran Gorgiev u Londonu je već tri godine. Radi kao soboslikar i dekorater. - Nikad u životu to nisam radio dok nisam došao ovdje - započinje svoju priču ovaj Osječanin kojeg je posao umalo odveo u kuću montypythonovca Johna Cleesea.

Odluku za otići donio je, kaže, doslovno u pet minuta. - Bio sam sit depresivnih i malodušnih ljudi i jednostavno nisam više mogao gledati sve te ljude oko sebe, bez vjere u bolje sutra. Nisam bio financijski ugrožen, nego mi je bio izazov u svojoj 44. godini sam sebi dokazati da nešto mogu promijeniti i maknuti se iz močvare, od milja zvane domovina.

"Nađi mi sobu i dolazim!"

- Prije odlaska bio sam menadžer u trgovačkom lancu Tehnomarket. Bio sam voditelj trgovine u Vinkovcima dvije godine, na poslu od 8 do 11 sati dnevno za što nisam bio adekvatno plaćen. Odluku sam donio odmah, nazvao sestru koja se u Londonu već sedam godina bavi glazbenom karijerom i rekao: "Nađi mi sobu i dolazim!".

Došao je s nešto ušteđevine, no potrošio ju je u par tjedana. - Strašno je koliko je ovdje sve skupo! Nakon tih prvih tjedana, uslijedio je rock'n'roll. Hoću li se vratiti pokunjen u Hrvatsku ili preživjeti? To je bilo tri mjeseca ludila, doslovno sam preživljavao bez novca, na svakojake načine. Legalne, naravno - prisjeća se Zoran.



Čovjek iz Hrvatske ga iskoristio, čovjek iz Srbije mu pomogao

A tada je upoznao jednog našeg čovjeka i ponuđen mu je posao. - Neću ga imenovati. Ponudio mi je posao u autopraonici što se svelo na rad od 11 sati dnevno s devetoricom Rumunja koji zbirno znaju svega 3 riječi engleskog.

- Naši ljudi vole izrabljivati, pa sam tako i ja bio samo "svježa roba" koju su svi pokušavali iskoristiti. Radio sam za 30 funti na dan, što možda djeluje puno za hrvatske prilike, no za engleske to je sramotno malo - kaže nam Zoran koji je u to vrijeme sreo jednog čovjeka iz Srbije. - Ponudio mi je da radim na građevini kao pomoćnik, drugim riječima teški "fizikalac". No, čovjek je bio pošten i bio mi je odskočna daksa.

Malo pomalo, napredovao sam

- Shvatio sam da imam dara za povlačiti linije četkom, kao i dara za crtanje i odlučio sam početi od toga. Malo pomalo, napredovao sam i nakon tri godine otvorio sam malu kompaniju, radim za sebe i ugovaram poslove - kaže nam.

- Što se tiče klijenata, pronašao sam na Internetu jednu stranicu u Londonu gdje se oglašavaš, a ljudi te ocjenjuju te si tako stvaraš profil i reputaciju. Uzmimo primjer: John Johns treba oličiti kuću i ja se prijavim. On tada pogleda moje ocjene i komentare i odluči me staviti u uži krug. Tada mi se pruža prilika da ga posjetim, predstavim se i pokušam ostaviti što bolji dojam, te mu ponudim cijenu. Nakon toga on odlučuje koga će angažirati - pojašanjava nam sugovornik ovaj zanimljivi sustav.
 
Usamljenost liječi shoppingom

- Puno ljudi radi na crno ovdje, tako sam i ja ranije, ali sada više nema potrebe. Štoviše, planiram pozvati dvojicu ljudi iz Hrvatske da mi budu pomoćnici. Bilo mi je stvarno jako teško na početku, no uspio sam preživjeti. Ovaj grad nije za svakoga, moraš biti žilav da bi mogao uspjeti. Stalno se mora raditi da bi se prehranilo, ne može se stati i predahnuti. Barem dok se ne dođe do nekog stupnja gdje se zarađuje 300 funti dnevno, što je moj cilj. To je lijep život u kojem se ima dovoljno za gotovo sve - kaže nam Zoran koji se ipak ne žali jer je, smatra, dobro plaćen.

Dobro zarađuje, ali i jako puno troši. - Usamljen sam i nedostaje mi društveni život, to rezultira shoppinzima i kupovanjem nepotrebnih stvari. A London sve pruža i zaista nije teško puno potrošiti. Počevši od osnovnih potreba...

- Želite li imati iole normalnu sobu, morate izdvojiti barem 100 funti tjedno, mjesečna karta za podzemnu je 200 funti. Dakle, za za život se mora zaraditi minimalno 1.000 do 1.500 funti. Obično su plaće oko 2.000, ali rade i preživljavaju i s manje. Prvo što se ovdje mora je prihvatiti pravila igre, shvatiti kako sve funkcionira. I engleski. Bez engleskog su sva vrata zatvorena - uvjerava nas Zoran.

"Mi smo kao država smiješni"

U Hrvatsku se, kaže, neće nikad vratiti. - Želim samo skočiti u najljepše more na svijetu jednom godišnje. Dok god je Savske 66, ne vraćam se. To je tako smiješno kad se gleda sa strane, iz ove perspektive. Mi smo naprosto smiješni kao država.

London je izabrao zbog samog grada i jezika, ali i iskustvo s Englezima mu je odlično. - Imao sam svakakvih iskustava, recimo kad su me četvorica crnaca u autobusu promatrala spremni da me pretuku. No, bile su to ekstremne situacije, nikada s normalnim ljudima. Opasno je hodati navečer, pogotovo ako ste žena, kao i po nekim kvartovima koji su, kao njujorški Harlem, opasni.

- Ali, tko god ovdje dođe živjeti, mora zaboraviti život u Hrvatskoj. Ovo je drugi svijet, više se radi i malo je slobodnog vremena. Naši ljudi misle da funte rastu na drveću, ali to nikako nije tako. Ali, kad se prođe faza prilagodbe, vrlo je lijepo ovdje živjeti. Upoznao sam puno ljudi različitih nacionalnosti, a umalo i montypythonovca Johna Cleesea kada sam mu trebao ličiti kuću. Baš mi je bilo žao, oni su mi idoli iz djetinjstva i nema humora do engleskog - zaključuje Zoran.
 

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?