Nije ni u Americi bajno: "I tu je teško naći posao bez veze"
PREPORUČUJEMO
ANKICA PAVKOVIĆNije ni u Americi bajno: "I tu je teško naći posao bez veze"

16.01.2016. by Matej Peharda

Danas donosimo priču iz Sjedinjenih Američkih Država, točnije iz East Brunswicka u New Jerseyu gdje smo pričali s Ankicom Pavković (52), rodom iz Ivandola u Slavoniji. Ankica je u SAD odselila davne 1995.

 – Muž je u listopadu 1994. godine otišao na tri mjeseca raditi kod muža svoje sestre kako bi zaradio nešto novca. Nakon nekog vremena, vratio se po mene i dvoje male djece koja su tada imala 4 godine. Mislila sam da ćemo živjeti tamo kratko, nešto zaraditi i vratiti se nazad, ali smo ostali.

Ankica nam prepričava kako život u SAD-u nije onakav kakvim ga zamišljamo te da nije sve "bajno i krasno". Već po dolasku u SAD imali su problema. Nisu mogli doći do radne dozvole, morali su neko vrijeme raditi "na crno" i boraviti u zemlji dok nisu riješili sve papire. Također, jezik joj je predstavljao veliki problem jer je u tadašnjoj školi učila ruski kao strani jezik, a suprug njemački.

 – Nismo imali nikakve papire kad smo došli, morali smo se snalaziti, a olakotna okolnost je bila ta što je muž imao sestru u East Brunswicku pa smo bili kod njih godinu dana. Meni se tada ništa nije svidjelo jer sam napustila svoju obitelj i dom, sve sam morala ponovno, od posla preko stana pa čak i vozačke dozvole. Jezik nismo znali ni muž ni ja pa sam uzela tečaj na kojem sam naučila engleski jezik. Nakon tih prvih godinu dana, uštedjeli smo dovoljno da iznajmimo stan i sve do 2000. godine smo živjeli teško jer nismo imali radnu dozvolu koju smo tek tada dobili. Veliki problem je bio taj što se zakon o emigraciji tada mijenjao i stavljeni smo na čekanje kad smo poslali zahtjev za zelenu kartu. Tek smo u kolovozu 2001. napokon dobili zelenu kartu i postali, kako se to u SAD-u kaže, "slobodni građani". Sve nas je to puno koštalo jer smo puno plaćali odvjetnika, no na kraju smo ipak sredili sve i mogli živjeti bez ikakvog straha.

Poslije toga kupili su kuću i Ankica je dobila stalan posao – radila je kao njegovateljica na dječjem odjelu u bolnici.

 – Završila sam srednju medicinsku školu i radila sam 12 godina u požeškoj bolnici, a u SAD-u sam našla isti posao pa nije bilo većih poteškoća. Jedino sam morala proći tečaj od tri tjedna kako bih mogla raditi iako sam imala iskustvo od 12 godina.

  Kad su se doselili, djeca su počela ići u školu i s obrazovnim sustavom, kaže, nije bilo problema. Rekla nam je kako je školovanje bilo besplatno sve do fakulteta, a razlikuje se od Hrvatske u tome što nije bilo potrebno kupovati knjige koje su ih čekale u školi.

 – Sa školovanjem nije bilo problema, imali su asistente u nastavi (zbog jezika) i kad su to savladali, nastavili su se normalno školovati kao i svi. Fakultet smo morali plaćati jer je kći išla na privatni fakultet.

 Ankica nam kaže da je u SAD-u prisutna sve veća korupcija te da se djeca, ni nakon završenog fakulteta, ne mogu zaposliti u struci.

 – Svi govore kako je Hrvatska puna korupcije, a situacija u SAD-u je ista. Bez veze se vrlo teško zaposliti. Kad smo devedesetih došli u SAD, posla je bilo i mogli smo se zaposliti bez neke škole, dok je sada s fakultetskom diplomom gotovo nemoguće dobiti posao, barem u struci.

Dalje o životu kroz ovih 20-ak godina Ankica priča kako joj ništa ne nedostaje, ima sve što joj je potrebno, ali i da to nije ono kako se SAD promovira u svijetu. Rekla nam je kako se ondje živi na kredit pa postoji prividan luksuz.

– Ne moram misliti na svaki cent koji potrošim, ali sve što imamo, imamo uglavnom na kredit. Za kuću nam je ostalo još 7 godina kredita da napokon dođe u naše vlasništvo. Od nas četiri, svatko ima svoj auto i taj luksuz si može priuštiti gotovo svaki zaposleni Amerikanac jer se uvijek može naći i rabljeni auto po nižim cijenama. Jedino što je dobro u SAD-u je to što je kamata na kredit vrlo mala pa se isplati uzimati sve na kredit. Kamata je tek 3%, a ono što je isto dobro je da je nepromjenjiva.

 U Hrvatsku Ankica dolazi svake godine posjetiti obitelj, a o povratku nazad ne razmišlja dok ne ode u mirovinu.

 – Djeca u Hrvatsku dolaze turistički, a muž i ja dolazimo kući posjetiti svoje obitelji. I danas, nakon 21 godine u SAD-u mi je teško jer nisam kod kuće i sve bih dala da mogu normalno živjeti, a biti kod kuće. U SAD-u sam se samo prilagodila jer nisam imala izbora. Tek kada odem u mirovinu planiram češće posjećivati Hrvatsku i duže ostajati.

 

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?