PREPORUČUJEMO
DEJAN MANJOŠRodnu grudu zamijenio kanadskom: "Nikad nisam živio bolje"

16.01.2016. by Sandy Bralić

Dejan Manjoš (31) bavio se poljoprivredom dok je to zanimanje kod nas još imalo smisla. U Hrvatskoj je živio do svoje 26. godine, kad je imati svoj OPG počelo značiti - poslovati s novčanim gubitcima. Sada živi i radi u jednom gradiću živopisna imena na jugu Kanade. Tu je gdje je i, kaže, ako ga ne potjeraju ne ide nikamo!

- Živim u gradu Moose Jaw (hrv. sobova čeljust, op.a) na jugu kanadske provincije Saskatchewan gdje radim u firmi koja se bavi kupoprodajom, tovom i transportom stoke, točnije, goveda. Iako sam po struci automehaničar, ovakvi mi poslovi nisu strani jer sam dijete sa sela, dolazim iz Petrovaca pored Vukovara. Otkad sam zatvorio svoj OPG do unazad godinu dana bavio sam se svime i svačime a "zaradio" jedva godinu dana staža.

O prijavljivanju je mogao samo sanjati. Pa i jest!

- Radio sam kod mnogih poslodavaca od kojih su mi svi obećavali stalan posao, a na kraju mi nisu isplaćene niti plaće. Drugim riječima, nisam živio već spajao kraj s krajem, mučeći sebe i svoje roditelje dijeleći s njima sirotinju koju bih zaradio - objašnjava nam ovaj bivši farmer.

- Presudio sam: Odlazim! Razmišljao sam otići u Irsku kao i mnogi, ili, pak, preko oceana, što je, naravno, bila puno teža opcija s obzirom da je za to potrebna viza. Pukom srećom naišao sam na oglas u kojem su se u Kanadi tražili radnici u poljoprivredi i javio se. Odmah sam dobio odgovor od gospođe koja je posredovala i pomogla mi da dođem do agenta za zapošljavanje direktno u Kanadi.

Bitno znanje posla, ne jezika

- Skupio sam papire i poslao ih. Agent me je kontaktirao putem skypea u roku dva dana te me odmah preusmjerio poslodavcu s obzirom da sam zadovoljio kriterije poznavanja posla i jezika. Poslodavac nije mario za moje znanje jezika, već je tražio da znam svoj posao.
 
Odmah je dobio posao, a kroz tjedan dana stigla je i avionska karta kao i sva potrebna dokumentacija za dobivanje radne vize na dvije godine.
 
Ovo je drugi svijet!

- I eto me ovdje već godinu dana sa samim riječima hvale. Nikada u životu nisam bolje živio! Najbitnije mi je što konačno mogu pomagati roditeljima a ne meni oni. Odnos plaće i potrošačke košarice je neusporediv s onim sto sam zarađivao kod kuće. Dvije trećine plaće odlazi mi na mjesečne troškove dok mi trećina ostaje za ostalo.
 


Dejan je ushićen: - Ovo je definitivno drugi svijet! Ljudi su drugačiji, pristupačniji, uljudniji, voljni pomoći, ovdje će vam gospođa koja ima 80 godina rado pridržati vrata ako ulazite iza nje u prostoriju, i to s osmijehom na licu. Što se samog posla tiče, ovdje ne radim ni upola koliko sam radio u Hrvatskoj i bolje živim. Tjedno sam obavezan odraditi 40 sati. Sve ostalo je samo bonus!

Kol'ko para, tol'ko muzike

- Plaća ovdje uvelike ovisi o poslu jer se ne plaćaju bolovanja niti godišnji odmori, što ljude potiče da što manje izostaju s posla i ne gube sate. Većinom se plaća po satu, rijetkost je naći posao s fiksnom plaćom, što je, smatram, i bolje jer na taj način čovjek može sam sebi određivati visinu primanja - zadovoljno ističe Dejan.

- Ovaj poslodavac je neusporedivo bolji od svih dosadašnjih s kojima sam se imao nesreću susresti. Nema forsiranja u smislu "Moraš to napaviti!", već ti šef firme pristupi i pita možeš li nešto napraviti.

- Svakog dana zahvalim se Bogu što sam tu gdje jesam. Nikakvih problema nisam imao i polako puštam svoje korijene. Zbog toga što sam imigrant nisam ni u kom smislu diskriminiran. Kanada treba ljude a mogućnost dobivanja trajnog boravka je zaista jednostavan proces u kojem se i sam trenutno nalazim pa se nadam da ću kroz ovu godinu i dobiti.

Ne pada mi na pamet praviti sirotinju!

- Nedostaje mi moja obitelj, roditelji, sestra, nećaci, prijatelj i rodna gruda, ali s time sam se pomirio i dat ću sve od sebe da i njih dovedem ovdje. Teško mi je bilo napustiti sve, ali sto bih da sam ostao? Pratim vijesti u Hrvatskoj. Ništa se ne mijenja, nema posla, samim time niti egzistencije - dodaje Dejan.

- Čovjek sam koji treba već razmišljati i o vlastitoj obitelji, a to je nešto što mi kod kuće nije padalo na pamet. Nisam htio praviti sirotinju! Sada konačno stajem na svoje noge i počinjem živjeti životom dostojnim čovjeka. Ne osvrćem se za sobom. Prošao sam svašta, ali gledam na to kao na životno iskustvo koje ću ovdje moći iskoristiti i dočekati mirovinu bez briga i razmišljanja što će biti sutra.

- Tu sam gdje sam i ako me ne potjeraju ne idem nikamo. Volim ja svoju Hrvatsku i ponosan sam što sam Hrvat, ali, nažalost, od ljubavi se ne živi - zaključuje na kraju.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?