PREPORUČUJEMO
IVANA ČIŽMARZaljubljena u Lisabon: "Mislim da ću tu tražiti posao kad diplomiram"

06.04.2016. by Lara Manojlović

Ivana Čižmar ima 23 godine i studira u Lisabonu. U Zagrebu je završila gimnaziju, a onda i Preddiplomski studij poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu. Odlučila je školovanje nastaviti u inozemstvu i prijavila se na nekoliko  “masters” studija u Europi. Na kraju je između Francuske I Portugala, točnije između Lillea i Lisabona, odabrala Portugal, gdje živi od kolovoza 2015. i danas je sretna zbog te odluke.

Za vrijeme studija u Zagrebu povremeno je obavljala sitne studentske poslove, ali ništa značajno ili dugotrajno. Netom prije odlaska otvorila joj se prilika za stalan posao, pa je i to trebalo odvagati prilikom odluke o preseljenju van granica. Odlučila se za studij jer samo bi se izvanserijski “posao iz snova” mogao mjeriti s prilikom da se dalje školuje te upozna  nove ljude i zanimljivu zemlju.

- Otišla sam jer nisam željela nastaviti svoje obrazovanje u Hrvatskoj. Ne smatram da je obrazovanje u Hrvatskoj loše, dapače, u nekim smo područjima izuzetno konkurentni čak i u odnosu na studente s najprestižnijih fakulteta. Uvjerena sam da je mladim ljudima višestruko korisno iskustvo ako dio studija provedu negdje vani i zato programe, kao što je Erasmus, koji to potiču i omogućavaju, treba više koristiti. I za vrijeme studija, svake sam godine sudjelovala na bar jednoj ljetnoj školi ili konferenciji negdje u inozemstvu, tako da sam imala iskustva s međunarodnim projektima i to mi je olakšalo odluku. Naravno, prijatelji i rodbina nisu me tjerali 2.000 km daleko od sebe, ali bili su mi potpuna podrška u mom naumu, posebno roditelji koji su pristali sve to i financirati.

Ivana je u Lisabonu upisala “masters” studij iz marketinga koji traje dvije godine. Iako je namjeravala uz studij nešto i zaraditi, raspored na fakultetu je pretrpan pa je bilo nemoguće uklopiti još i honorarni posao. Osim toga skoro na svim poslovima traži se znanje portugalskog jezika. Trenutno intenzivno uči jezik jer bi se nakon studija voljela tu i zaposliti.

Studiranje u mnogočemu drukčije

- Fakultet “Catolica Business School Lisboa” je puno zahtjevniji nego što sam očekivala, ali je i kvalitetniji. Nakon hrvatskog načina studiranja, neka ovdašnja pravila i procedure popriličan su kulturološki šok. Primjerice, godina je podijeljena u 4 trimestra, u kojima studenti po 6 tjedana slušaju različite predmete. Nakon 6 tjedana su ispiti, koje ako slučajno padneš, moraš upisati predmet ponovno, platiti 350 eura po predmetu i sve ispočetka. Tako praktički, pad tu i nije opcija. Ocjene su 1-20, s time da ocjene 19 i 20 ne postoje jer i sami profesori kažu da za njih moraš znati više od njih samih, što je nemoguće. Sva predavanja su obavezna i to ne obavezna na hrvatski način, već stvarno obavezna. Za svaki propušteni sat skidaju se 2 ocjene, a ako propustiš više od 3 sata automatski padaš predmet. Kao opravdanje priznaje se samo smrt člana uže obitelji ili hospitalizacija. Pa ti onda idi na kavu i propusti predavanje. Ispiti su isti za sve studente, nema različitih grupa, svi sjede zajedno na metar udaljenosti, a rezultati se čekaju i dulje od mjesec dana. Prilikom ulaska u dvoranu nema provjere identiteta jer te svi te profesori znaju i nikome od studenata ne pada na pamet varanje na taj ili bilo koji drugi način. Ima tu još puno razlika, naprimjer u kvaliteti predavanja i motivaciji profesora koja je puno višem nivou od one na našem sveučilištu, čast iznimkama. Sve u svemu, brzo uvidiš kako je hrvatski sustav studiranja zapravo vrlo blagonaklon prema studentima u mnogim aspektima.



Budući da u Lisabonu nema studentskih domova kao u Hrvatskoj, Ivana je sama morala rješavati smještaj. Po dolasku, zajedno s prijateljem iz Hrvatske koji je tu privremeno boravio preko Erasmusa, tražila je mali stan za dvoje. Nakon dvomjesečne neuspješne potrage po beskonačnim portugalskim portalima, odustali su od stana i počeli tražiti sobu. Budući da su im za takav smještaj na raspolaganju bile brojne specijalizirane kompanije, ubrzo su se našli u stanu s još petoro drugih ljudi. Nakon prvog semestra Ivana se preselila u drugi stan u kojem i sada živi s petoro prijatelja.

Portugalski jezik uopće nije znala, ali iskoristila je mogućnost odabira tog predmeta na fakultetu i sad ga uči već drugi semestar. Predavanja su joj na engleskom, a i većina studenata priča na engleskom.

- Ako na ulici upitate nešto na engleskom, bez obzira koliko vas razumiju, Portugalci će se potruditi da vam pomognu kako god znaju i umiju, ali naravno, izuzetno cijene bilo kakav pokušaj portugalskog s vaše strane.

Kombinacija sunca, mora, grada i ljudi

- Iskreno mogu reći da mi je ovo najbolja godina u životu. Ali, nemojte me krivo shvatiti, nije samo zato što sam "pobjegla iz Hrvatske" jer, bez obzira na sve, jednog dana ću se vratiti doma. Nije ni samo do Portugala, iako obožavam Lisabon svakim danom sve više, vjerojatno mi jednostavno prija promjena sredine i ta nova kombinacija sunca, mora, grada, ljudi... Kada odeš van, bilo studirati ili raditi, pogotovo ako tamo nikoga ne znaš, naučiš puno o sebi i drugima. Osamostališ se brzo kada se hladnjak više ne puni sam, kad se bojler pokvari i trebaš ga popraviti ili kad spoznaš da uvijek bar malo večere treba ostaviti beskućniku ispod prozora. Zaljubiš se u sve te sitnice života i živiš punim plućima.

Ivana je i prije odlaska smatrala Portugal posebnim i privlačnim. Nije se prevarila, sve je čak i bolje nego što je očekivala.

- Kada sam prvo došla ovdje, nisam znala apsolutno nikoga, ali s gradom kao što je Lisabon i s ljudima kao Portugalci, nije bilo problema u prilagodbi. Sve je to čar odlaska u nepoznato, a Lisabon je jedan od onih gradova u kojima se osjećaš doma nakon prve šetnje gradom. Uopće, cijeli Portugal je divan, kombinacija prekrasnih krajolika, puno skrivenih uličica i mjesta koje vrijedi otkriti, blizina mora, konstantno sunce i mogućnost izlaska van doslovno svaki dan u tjednu ako imaš vremena.

Nećete vjerovati: Birokracija je sporija nego u Hrvatskoj

- Troškovi života su manje-više slični kao u Hrvatskoj, uz iznimku izuzetno jeftinog alkohola i nekih prehrambenih namirnica poput maslinovog ulja, meda i slično. Strancima u Portugalu neobična je sporost Portugalaca, nigdje se nikom ne žuri, ni na ulici, ni u dućanu, ni u banci. Često zatvaraju vrata u vrijeme pauze za ručak i svi, baš svi, kasne bar pola sata. S vremenom se prilagodiš takvom mentalitetu pa shvatiš da zapravo i nije potrebno svugdje i uvijek žuriti. Birokratske procedure traju dulje nego u Hrvatskoj. Vjerujte, i to je moguće.

Uz dobru organizaciju obaveza Ivana stigne izlaziti jer bilo bi šteta propustiti ono što Lisabon nudi.

- Grad kao stvoren za mlade ljude, klubovi su otvoreni doslovno svaki dan u tjednu i svaki dan se nađe nešto novo i zanimljivo. Uz to, kultura restorana je razvijena i s obzirom na vrlo niske cijene mnogi si, bar jednom tjedno, priušte obrok u restoranu. Najbolje, taman prije izlaska.

U Hrvatsku ne dolazi često. Bila je doma za Božić i doći će na dva mjeseca preko ljeta, prije razmjene u Švicarskoj koju planira za jesen. S jedne strane, povezanost Lisabona i Zagreba nije najbolja pa se za avionsku kartu mora izdvojiti i preko 200 eura, a uz to nema duljih perioda slobodnog vremena za češće posjete. Uvijek kad uhvati koji dan slobodno, radije povoljno otputuje negdje u Europu jer na lisabonskom aerodromu raznovrsna je ponuda izrazito jeftinih niskobudžetnih letova. Ivani nikad nije dosta putovanja, novih spoznaja i novih poznanstava.

- Svakako bih savjetovala da svi koji imaju priliku odu barem na Erasmus ili neku drugu razmjenu za vrijeme studija. Radije idite sami jer tako ćete upoznati više novih ljudi različitih nacionalnosti i brže se osamostaliti, uz sve obaveze uživat ćete i požaliti što vrijeme brzo prolazi. Ne prihvaćam kad neki kažu da to nije za svakog, kao sam si daleko si od doma i slično. Možda odlazak na dulje ili za stalno nije za svakog, ali pola godine ili godina dana u životu dvadesetgodišnjaka proleti samo tako, a ostaju vrijedne spoznaje i iskustva - poručuje.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?