PREPORUČUJEMO
VALENTINA FILIPOVIĆValentina i njezin dečko rade kod naših ljudi i nemaju loših iskustava

07.04.2016. by Igor Gelenčir

Valentina Filipović je 21-godišnjakinja iz Zdenaca, male općine u Slavoniji koja ima malo više od 2.000 stanovnika. Valentina je nakon završene srednje škole za kuharicu i obavljenog pripravničkog staža odlučila otići u Njemačku i tamo potražiti posao. Iako ne radi u svojoj struci, zadovoljna je životom u inozemstvu, ali ne razmišlja o trajnom preseljenju.

- Živim u malom gradu Metzingenu udaljenom oko 40 kilometara od Stuttgarta. Trenutno radim u Adria Marktu, trgovini s "našim" proizvodima. Uglavnom su to proizvodi s prostora bivše Jugoslavije.

Na početku radila na crno kod Hrvata

- Igrom slučaja sam tu završila. Dečkova sestra je već bila u Njemačkoj i rekla je da možemo biti kod nje dok se ne snađemo. Mada, meni je bilo dobro i kod kuće, ali budući da sam imala priliku doći i vidjeti kako se živi ovdje, spakirala sam kofere zajedno s dečkom i došli smo. A i ne bih ga pustila samog ovdje, da samo vidite koliko lijepih cura ima - kaže nam kroz smijeh Valentina.



- Koliko sam saznala za ovo malo vremena, prije je Metzingen bilo selo koje je živjelo od poljoprivrede, konja, krava i zemlje, baš kao naši Slavonci. Dok Hugo Boss nije upetljao prste i pokrenuo industriju, otad se ljudi tj. radnici doseljavaju ovdje i brojnost stanovništva se povećava jer dovode obitelj i grade kuće. U Njemačku sam došla u srpnju prošle godine. Na početku sam radila na "crno" u jednom našem kafiću po nekoliko sati. Cimer koji je dulje vrijeme ovdje mi je rekao da u Adria Marktu traže zaposlenika i odmah sam se javila i dobila posao. Gazda je "naš" čovjek, tako da mi je bilo lako dogovoriti se s njim sve što treba. Ali, za mene je tek najgore dolazilo, za tjedan dana sam morala naučiti sve što trebam raditi jer su oni išli na godišnji odmor, tako da sam postala prodavačica u tjedan dana. Dobro sam ja to savladala jer sam na kraju bila u plusu, što je i mene iznenadilo, priznajem, bila sam ponosna na sebe jer sam mislila da će biti veliki minus. Gazda ima dva prodajna mjesta, u Stuttgartu i Reutlingenu, tako da radim gdje treba, ali većinu vremena u Reutlingenu jer mi je to bliže. Na posao putujem vlakom, imam 10 minuta vožnje do kolodvora i tri minute pješice do trgovine, sve mi je blizu.

- Zadovoljna sam poslom jer sam se sve unaprijed dogovorila s gazdom i nema nesporazuma. Plaća je redovna, kako mi je rekao prvog dana, tako je i sada. Radim osam mjeseci i nijednom nije bilo problema s plaćom, a platne liste dobijem svaki mjesec poštom. Također se ne mogu požaliti ni na radne kolege, pomažu mi i korektni su prema meni kao i šef. Radim dva tjedna u mjesecu, od 9 do 18 sati, jer mi je tako bolje i jeftinije. Ne zarađujem puno jer sam prijavljena na pola radnog vremena. Dečko također radi za "našeg" čovjeka, uglavnom cjevariju. Dobro zarađuje, a plaća je i više nego redovna. Pokazao se kao dobar radnik, a i on je zadovoljan poslom i šefom. Rekli su nam da ne radimo za "naše" ljude, da se zaposlimo kod Nijemaca, ali mi mislimo da nema potrebe za tim jer su stvarno fer prema nama.



Birokracija vrlo jednostavna, a njemački jezik težak

- Kad sam došla, morala sam otići u općinu i prijaviti se na adresu gdje živim kao boravište i to je sve. Zdravstveno mi je sredio šef, ja sam samo dobila papire koje sam ispunila i poslala. Nazad sam dobila knjižicu s kojom idem kod doktora i to je to. Trenutno štedim samo za poklone koje kupim svojima. Imam još nekoliko rata za vozački ispit pa štedim i za to, nadam se da će ostati i za nekakav mali automobil. Naravno, pomažem i dečku da pokrpamo neke "rupe" koje su ostale u Hrvatskoj. Snalazimo se, bitno nam je da platimo stanarinu, a za ostalo što ostane. Priuštimo si neke stvarčice koje nismo ni sanjali da bi si mogli priuštiti.
 
- Mnogi griješe kad kažu da se Nijemci ne znaju družiti. Druže se i oni, samo što ne hodaju po kafićima kao mi. Oni su više za neki restoran ili za okupljanje kod kuće, večere i druženja. Ljubazni su prema svima, riječi "Danke" i "Bitte" često čuješ i uvijek ti požele ugodan dan. I ako ti nešto kažu, a ti kažeš da ne razumiješ, samo ti se nasmiješe i kažu "ok", pitaju te pričaš li engleski i objasne ti na engleskom, nema problema. Naravno, ima i onih koji ti ne žele nikako objasniti na engleskom, nego ti priča nešto na njemačkom, a ti samo stojiš i gledaš.

Kod kuće je ipak najljepše

- Grad je super, lijep je, pogotovo ljeti. Poznat je po velikom broju trgovina, tako da je vikendom sve puno ljudi. Dolaze sa svih strana jer su trgovine sve jedna do druge u jednom krugu. Tu se nalaze Armani, Levis, Hugo Boss, Prada, Nike, Adidas, Michael Kors, Swarovski i ostale bolje trgovine. Ima puno restorana, pizzerija, kafića i drugih ugostiteljskih objekata. Što se tiče izlazaka, tu su dva naša kafića gdje većinom izlaze naši ljudi, ali slabo odlazimo tamo, ponekad na kavu. Kad idemo baš u provod, idemo u drugi grad u noćne klubove ili neke strane klubove, obično u meksički kafić na koktele i desperados, to nam je trenutno zanimljivo. Jezik sada dosta razumijem, ali kad trebam pričati, onda zastajkujem, ali ide. Učim i nadam se da ću ga naučiti, ali baš mi je odvratan, eto iskreno.



- O stalnom preseljenju ne razmišljam, bit ću ovdje dok si ne stvorim nešto od života i ne ostvarim neke ciljeve. Ne kažem da je ovdje loše. Imamo posao, dobro zarađujemo, ali nemamo nikog svog, svi su ostali u Hrvatskoj, roditelji, rodbina, prijatelji, društvo i uspomene. Kažu mi: "Baš tebe briga, ti radiš u Njemačkoj", a ne znaju kako je kad sve to ostaviš i dođes ovdje gdje ništa od toga nemaš. Dođeš za boljim životom, ali nema nijedna njemačka što ima duša slavonska. Svugdje je lijepo, ali doma je najljepše!


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?