PREPORUČUJEMO
ANA-MARIJA CERNIVECFinci su štedljivi i odgovorni, a Hrvatska im je turistički hit

08.04.2016. by Andrea Baričević

Ana-Marija Cernivec nije tipična iseljenica. Rodom iz Drniša, ova se Hrvatica još 2007. godine odselila u daleku Finsku, pristavši raditi na jednom međunarodnom projektu za svoju firmu. Od samoga je početka znala da se jednoga dana planira vratiti u Hrvatsku, ako ni zbog čega drugog, onda zbog sunca i mora – ali taj je trenutak, čini se, još uvijek u dalekoj budućnosti.
 
- Moj danas na žalost pokojni suprug i ja radili smo u istoj firmi, on u Njemačkoj, a ja u Hrvatskoj, i ukazala nam se prilika da oboje radimo na projektu izgradnje nuklearne elektrane u Finskoj. Još uvijek radim na tom međunarodnom projektu. Za rad vani najviše smo se odlučili zbog puno bolje plaće; u Hrvatskoj smo imali više rashoda godišnje nego prihoda.

Sam projekt možda nije bio najposredniji izvor finske kulture, ali suradnja s ljudima iz različitih dijelova svijeta ipak je imala svojih prednosti. - Ja sam radila u administraciji, a suprug na samom projektu kao cjevar. Tu je bilo jako puno stranaca, u tom razdoblju negdje oko 3500 radnika iz cijelog svijeta. Sve je bilo prilagođeno nama strancima, tako da ne mogu govoriti o nekoj integraciji u društvo u početku. Nakon što smo dobili dijete koje je krenulo u finski vrtić, prilagodba je polako počela. Iako se nisam ni dan danas potpuno integrirala jer nemam potrebe za tim.

Dok se u Hrvatskoj vrtići ponekad smatraju nužnim zlom za zaposlene roditelje, u Finskoj su oni potpuno drugačije iskustvo. Odgoj djece u Finskoj se shvaća vrlo ozbiljno, stoga ne čudi što takav pristup prakticiraju i prema djeci koja su netom prohodala.

- Ovdje postoje tri vrste vrtića: obiteljski vrtić, gdje je moj sin bio od prve godine do četvrte, srednji vrtić koji se sastoji od grupa do 12 djece te veliki vrtić. Što se tiče velikih vrtića, isto je kao i u Hrvatskoj, osim što ovdje ima više teta u grupi. Obiteljski vrtići su predivni, teta u svojoj kući čuva 4-5 djece, a više takvih teta čine jednu veliku grupu. Kad su one na godišnjem ili bolovanju, nudi se zamjenski vrtić, odnosno jedna grupa u velikom vrtiću u kojem su djeca takvih teta.

Anino dijete danas ima šest godina i ide na predškolski odgoj, stoga je cijeli proces s njim već prošla, ali još uvijek ima dobro mišljenje o cijelom tom pristupu.

- Do sada su sve bila samo pozitivna iskustva jer kada je i postojao neki problem, to se rješavalo sve bez ikakvih teškoća. Ono što me najviše impresioniralo jest što me kao majku i roditelja skupa s djetetom prate sve službe od samog rođenja. Sve su umrežene i svi imaju sve podatke. Oni imaju individualan pristup svakom djetetu, teta u vrtiću prati razvoj djeteta, njegove sklonosti, dobre strane, slabe strane, a sve to onda izvještava i unosi u sistem. Medicinske ustanove također to rade na redovnim pregledima što se tiče zdravlja djeteta, a ja sam pak uključena u sve to skupa kao roditelj. Zajedno radimo na tome da se moje dijete razvija u skladu sa svojim potencijalima.

Sukladno svojem ozbiljnom pristupu odgoju i obrazovanju, Finci su takvi i po prirodi – odgovorni i promišljeni.

- Smireniji su od nas, tihi i sramežljivi. Nisu hladni, ali nisu ni društveni kao mi; svejedno, trude se da se osjećate dobro. Ja osobno nisam doživjela nikakvu nelagodu samo zato što sam stranac.

Sudeći po anegdoti koje se naša sugovornica sjetila, u nekim se stvarima poprilično razlikuju od Hrvata. - Jedna je studentica radila istraživanje za svoj rad na fakultetu, vezano za djecu u vrtiću i roditelje i pozvala je sve roditelje iz vrtića na tribinu gdje je ona održala govor, a poslije su oni ispunjavali upitnik. Na tu su tribinu došli svi roditelji a bilo ih otprilike 400 i svi su ga ozbiljno i savjesno ispunjavali.

Ovaj događaj nije jedina zanimljivost koje se sjetila; jedno od iskustava za koje smatra da poprilično točno opisuje tipičan način razmišljanja Finaca vezano je za njihovu iznimnu štedljivost.

- Kako radim u firmi koja ima svoje radnike, unajmljujemo stanove od jedne agencije. Žena koja je vlasnica te agencije donijela mi je popis svih stanova i bila je jako uzrujana, pokazivala mi je i govorila: „Pogledajte, u ovom su stanu bila otvorena balkonska vrata, u ovom prozor, a ovdje isto prozor u kupatilu“. I sad ja nju gledam i gledam taj popis i ništa mi nije jasno. I ona mene zatim upitala razumijem li ja nju; ja joj kažem da ne. I sad, ja pitam jesu li razbijeni ili što, ona „Pa ne, bili su otvoreni“. I ja gledam i ne shvaćam. I nakon pola sata njezinog objašnjavanja, skužim konačno da prozori i vrata ne smiju biti otvoreni jer se tako gubi energija. Moje je pitanje na to bilo je li ona normalna, pa kako će ljudi disati?

Ana-Marija priznaje da još uvijek ne može prihvatiti takav način razmišljanja. - Prešutjela sam da ja imam non stop otvorene prozore i balkonska vrata. Ona nije mogla shvatiti tako nešto, za njih je to užas zbog cijena grijanja, strašno su štedljivi. Još uvijek se nismo naučili držati zatvorene prozore pa ih sad otvaramo po noći kada nitko ne vidi ili navučemo zavjese.

Iako su i u ostalim područjima užasno štedljivi, postoji jedno koje Fincima čini iznimku – putovanja.
 
- Jako vole putovati, putuju tijekom cijele godine. Hrvatska im je hit, obožavaju je. Svi koje znam su ili već bili u Hrvatskoj ili planiraju ići u skoro vrijeme. Hrvatska je nešto ovdje što svatko treba vidjeti i to je samo sad pitanje kad. Oduševljeni su prirodom i morem, unutrašnjost još nisu upoznali iako se nadam da hoće. Baš iznimno vole prirodu i boravak u prirodi, kampiranje, hodanje, planinarenje, vožnju biciklom… Kulturu također! Oni su jako načitani, knjižnica im je centar svega i mjesto koje čitave obitelji redovno posjećuju, knjige se kupuju uvijek i svugdje.

Iako se jednoga dana planira natrag preseliti u domovinu, naša sugovornica priznaje da su je Finska i njezini stanovnici ipak pomalo promijenili. – Velika je razlika između Hrvata i Finaca. Kao narod, vrlo su odgovorni prema društvu u cjelini. Ovdje se vidi da svi daju svoj maksimum da društvo ide naprijed i da funkcionira. A takvu sliku sada i ja imam u glavi – da budem odgovorna prema drugima i tome što rade.

NOVO
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
ŠVICARSKA Katica ne žali zbog odlaska u Švicarsku, ali svoju budućnost vidi u Hrvatskoj
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?