PREPORUČUJEMO
SANDRA HUMANJužna Afrika je prekrasna, to se ne može opisati, mora se doživjeti

14.04.2016. by Monika Ivanović

Sandra Human (45) iz privatnih je razloga 2000. godine napustila rodni Zadar i svoj život nastavila u Americi, točnije u Miamiju. Tamo je radila za Carnival Cruise Line kao headwaiter pune tri godine. Na zadnjem ugovoru upoznala je svoga sadašnjeg supruga koji je porijeklom iz Južnoafričke Republike. U travnju 2005. godine Sandra se odlučila za posjet Južnoafričkoj Republici, a samim time je i učvrstila svoje ljubavne osjećaje te se krajem kolovoza iste godine preselila sa svojim sinovima u Pretoriju.

- Moj suprug rođen je u Pretoriji gdje je engleski jezik jedan od službenih jezika. S obzirom na cjelokupnu situaciju i splet okolnosti, odlučila sam se preseliti s djecom. To je bila moja odluka jer sam tada mislila da je to najjednostavnije rješenje kojim bismo mogli ostvariti zajednički život. U Pretoriju živim gotovo 11 godina i ni u jednom trenutku nisam požalila. Trenutno radim za tvrtku Taste Food Division.
 
Sandra je odselila nekoliko tisuća kilometara dalje od svoga doma i započela život u potpuno drukčijem okruženju, u sasvim novoj kulturi.

- Afrički kontinent je u potpunosti drukčiji od bilo kakvog europskog stila i načina života. Isto mogu reći za kvalitetu života ovdje, razlika su nebo i zemlja. Počevši od samoga procesa školovanja, razlika je neizmjerna. Ovdje se ide u školu od siječnja pa sve do studenoga, no nakon svakog semestra dolaze praznici koji traju od 2 do 3 tjedna. Pozitivna stvar oko školstva je ta što postoji mogućnost aftercare-a te je na taj način djeci omogućen produženi boravak u školi ukoliko roditelji rade, ali i mogućnost odvoza i dovoza djece na izvanškolske aktivnosti.

Osim što se pojedini segmenti svakodnevnog života uvelike razlikuju od onog našega, razlikuje se i sam tempo življenja.

- Naš dan ovdje započinje vrlo rano, djeca počinju sa školom u 7:20, a mi odrasli s poslom. Jedan od glavnih razloga za rano ustajanje je taj što se dosta vremena provede u vožnji od mjesta A do mjesta B. Ovdje gotovo svatko ima osobni automobil jer je život bez njega ovdje nezamisliv. Gotovo nigdje ne biste stigli ako nemate automobil. Oni koji nisu te sreće redovno se koriste ostalim prijevoznim sredstvima od taksija preko autobusa i vlakova ili su članovi Lift kluba koji nudi usluge prijevoza.



Kulturalni šok je bilo nešto za očekivati kada se radi o ovakvom preseljenju. Period prilagodbe na novu okolinu bio je znatno dulji s obzirom na mjesto stanovanja.

- Prilagodba je stvar pojedinca. Kao i svima, sam početak je bio težak. No, po mojemu sudu, najveću ulogu u svemu igra činjenica kakva ste vi osoba. Vrijeme učini svoje, prilagodiš se uvjetima i sukladno tome kreiraš i svoj način života u novom okruženju.



Prilikom preseljenja mnogi imaju problema s osnovnim životnim potrebama, no zahvaljujući suprugu Sandra je te poteškoće odstranila vrlo brzo.

- Razlog mog preseljenja nije bila neka viša sila i potraga za boljim životom. Samim time sam i početničke probleme riješila vrlo brzo. Imala sam supruga koji je bio uz mene i koji mi je pomogao oko svega. Jednako tako nisam imala ni problema oko pronalaska smještaja i sličnih stvari koje pogode ostale iseljenike. Od ranije imam iskustvo življenja po drugim zemljama, kao što su Amerika, Italija i Njemačka, te sam se brzo uhodala.



- Prve dvije godine nisam smjela raditi dok moja boravišna dozvola nije bila gotova. U međuvremenu uzela sam par tečaja jer matura nije bila dovoljna za traženje posla. Prvi posao dobila sam 2007. godine u farmaceutskoj firmi gdje sam radila pune dvije godine kao osobna sekretarica direktora i debtors controller. Također želim istaknuti da sam taj posao dobila već u veljači, nakon samo 2. mjeseca nakon dobivanja boravišne dozvole. U međuvremenu sam promijenila par poslova i zadnje četiri godine radim u FMCG industriji kao voditeljica računovodstva.

Sandra je neizmjerno zadovoljna svojim poslom, ali i načinom na koji se odnose prema njoj.

- Moj posao vrlo je odgovoran i smatram da se moj rad jako cijenjeni i uvelike je priznat. Dok sam živjela u Hrvatskoj, radila sam u ugostiteljstvu. Računovodstvo je za mene totalno novo područje. Sve što znam, naučila sam u dvije godine zahvaljujući vlastitoj motivaciji koja je bila na visokom stupnju, ali i želji za novim znanjem i stjecanjem novih vještina. Jednaku želju za napretkom imam i sada te sam upisala fakultet. Trenutno sam na drugoj godini financijskog menadžmenta i toplo se nadam da ću ga i završiti u sljedećih godinu dana. To će mi sigurno otvoriti nove mogućnosti i prostor za napredak.



Životni tempo je vrlo brz i gotovo je sve programirano. Sandra je na poslu od 7 ujutro pa do 16 sati. Nakon toga slijede obaveze oko djece i njihovih aktivnosti te spremanje ručka i kućanski poslovi.

- Rijetko se družim s našim ljudima, što zbog silnih obaveza oko posla i obitelji, što zbog udaljenosti. U Johannesburgu je hrvatska crkva, no vremenska udaljenost je oko sat i pol vremena što nam ne daje prostora da često odlazimo tamo. Sve to se odražava i na moje provođenje slobodnog vremena te preko tjedna ne odlazimo na druženja ili večere. Ipak, gotovo svakoga petka odlazimo u restoran na večeru. Što se tiče kafića ili pubova te disco klubova, u njih odlazimo kada su neke posebne prilike, a u zadnje vrijeme ih je vrlo malo. Više preferiramo kućna druženja s prijateljima, sigurnije je, ali i jeftinije.

Sandra sa suprugom i djecom odlazi na godišnji odmor onda kada im financije to dozvole, ali i onda kada se ima slobodnog vremena. Sve to odražava se i na njezine posjete Hrvatskoj.

- Nakon svog preseljenja u Južnoafričku Republiku, Hrvatsku sam posjetila samo jednom i to prije tri godine. Idući posjet Hrvatskoj planiramo idući mjesec zbog kćerkinog međunarodnog plesnog natjecanja koje će se održati u Poreču. Cijela moja obitelj živi u Hrvatskoj te se iskreno radujem našem ponovnom susretu.

- Hrvatska će biti moja turistička destinacija. Kada god budem imala priliku otići, ići ću, ali isključivo zbog moje obitelji. Moj dom je ovdje kao i moja najuža obitelj i samim time se ne planiram vraćati nazad za stalno.

Kako se radi o sasvim novoj kulturi i nečemu što nije nama blisku, upitali smo Sandru da nam istakne najveće zanimljivosti.

- Prvo što mogu reći je to da je Južnoafrička Republika jedna prekrasna zemlja. Jednako tako i ona ima svojih pluseva, kao i minusa jer nigdje nije idealno. Svi koji me pitaju ovakvo pitanje ili nešto slično, ja im mogu ponuditi samo jedan odgovor: to se ne može prepričati, to se mora doći vidjeti vlastitim očima i doživjeti.

- Još kao dijete govorila sam svojoj mami kako ću ja jednoga dana biti pomorac i kako neću živjeti u Hrvatskoj. Moja mama se smješkala misleći kako do toga nikada neće doći, a prevarila se. Mislim da svaka osoba koja ima san i želju otići u inozemstvo, mora to i napraviti, umjesto da se pita što bi bilo kad bi bilo. To je jedno veliko životno iskustvo koje otvara pogled na svijet. Upoznaješ različite kulture i nacije te samim time bolje razumiješ sto želiš od svojeg života. Ne žalim ni za čim i ukoliko se moja djeca odluče jednoga dana napustiti JAR i živjeti negdje drugdje, imat će moju stopostotnu podršku.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?