Otišao nakon srednje: "Ovdje sam se osamostalio i živim pristojno"
PREPORUČUJEMO
KREŠIMIR BANOVIĆOtišao nakon srednje: "Ovdje sam se osamostalio i živim pristojno"

17.04.2016. by Monika Ivanović

Krešimir Banović do svoje 20. godine živio je u Požegi, a onda je čvrsto odlučio da želi promijeniti svoje mjesto prebivališta. Njegov novi izbor bio je gradić sličan Požegi, kako on kaže, a radi se o njemačkom gradu Suhlu koji broji oko 30 tisuća stanovnika s okolicom. Trenutno radi u prehrambenoj industriji kao pomoćni radnik, a prije mjesec dana u Njemačku je došao i njegov brat u potrazi za boljim i kvalitetnijim životom.

- Moja odluka o preseljenju pala još je u 3. razredu srednje škole. Glavni razlog odlaska bio je taj što sam se želio osamostaliti te sam čvrsto odlučio da ću sve odraditi sam bez ičije pomoći. Konačan datum bio je 1. kolovoza 2015. godine, a zašto baš tada? Zato što sam našao mogućnost koja mi je nudila troškove pohađanja tečaja za dobivanje B1 stupanja poznaanja njemačkoga jezika, troškove dolaska u Njemačku i pomoć pri traženju stana. Sve to je bilo više nego dovoljno da se uputim preko granice.



Ono što je Krešimiru bilo najbitnije je to da se financijski osigura te da može voditi pristojan život. Upravo je to i postigao u Njemačkoj te više nije primoran spajati kraj s krajem.

-  Kvaliteta života je vrlo dobra te s prosječnm plaćom si možete priuštiti sve potrebno, a također imate i prostora za mnoga putovanja jer nisu skupa.
 
Kako bi najbolje opravdao prijašnju tvrdnju, Krešimir je usporedio Požegu i Suhl. - Ovom prilikom moram usporediti svoje rodno mjesto Požegu i sadašnji grad gdje živim. Suhl ima 2-3 skijališta u okolici, zatvorene bazene, kino, ulaz na autocestu je udaljen 5 km, a s tri strane okružen je brdima u kojima su mnogobrojne staze za šetanje i razgledanje. Ovime želim prikazati koje mogućnosti nudi grad od svega 30-ak tisuća stanovnika, a samim time si možete zamisliti što nude veći gradovi u Njemačkoj. Nasuprot ovome je Požega koja također ima svoje ljepote kao što su Jankovac ili bazeni u Velikoj, no to je postalo stvar prošlosti.



Što se tiče Nijemaca, ima ih svakakvih. Od onih koji su nasmiješeni, do onih koji ne skidaju mrki pogled s lica. Ne postoji neka univerzalna osobina kojim bi Krešimir opisao stanovništvo ovog grada.

-  Nijemci su ljudi kao i vi ostali, ima ih svakakvih. Na sreću, do sada sam imao priliku susresti se samo s dobrim ljudima. Kada kažem da su ljudi dobri, onda mislim na to da su otvoreni za bilo kakav tip razgovora, ljudi koji žive svoj život i koji puste tebe da ti živiš svoj život bez zabadanja u privatnost. Ako si se obukao upadljivo, nitko te neće gledati čudno. Ako imaš tetovažu ili piercing, nitko te neće osuđivati zbog toga, a to je, po meni, još uvijek česta pojava u Hrvatskoj.

Krešimir je odabrao Njemačku zbog ranijeg poznavanja jezika, ali i mogućnosti da u vrlo kratkom roku taj jezik još bolje savlada i usavrši. Također, uskoro planira kupiti automobil te će mu rodna Požega biti na svega 10 sati vožnje što u otvara mogućnosti da u Hrvatsku dolazi za blagdane, a nekad i češće.

- Kada sam došao u Njemačku, trebalo mi je 2-3 mjeseca da se u potpunosti prilagodim na novi način života. Pod time mislim na to da znam u koje trgovine ići te gdje je nešto povoljnije, da naučim autobusne linije te da se mogu slobodno kretati gradom, kao i to da se oslobodim i da bez problema mogu stupiti u komunikaciju s nekim na ulici.

Najveći naglasak prilikom snalaženja stavlja se na jezik. Krešimir je jezik učio tijekom osnovne i srednje škole te je išao na razne tečajeve u Osijeku, a u konačnici je položio B1 stupanj njemačkog jezika na Goethe institutu u Zagrebu.

- Savladavanje jezika je sve, tj. ono najvažnije prilikom preseljenja. Ja sam uložio puno truda i muke u ovaj segment prije samoga dolaska i nisam bio u potpunosti siguran u svoju sposobnost sporazumijevanja prilikom dolaska. No, kako sam bio primoran koristi njemački jezik, brzo sam se uhodao te sam bez problema stupao u razgovore s drugim ljudima. Također, sve razgovore za posao sam obavljao na njemačkom jeziku te sam nerijetko dobivao pohvale kako odlično govorim jezik s obzirom da nisam izvorni govornik.

Ističe kako se u Njemačkoj svi poslovi podjednako cijene i kako se ne prave razlike na temelju pozicije koju obnašate. Oni cijene kakav ste radnik i koliko ste kvalitetni u onome što radite.

- U Njemačku sam došao s još osam Hrvata u sklopu projekta "Mobipro - the job of my life" koji su imali isti cilj kao i ja. Oni također dijele moje mišljenje o cijenjensti posla ovdje te su iznimno zadovoljni kako se poslodavci odnose prema njima. Svoje slobodno vrijeme vikendima volim provoditi s njima te se dosta čes zajedno.



Za očekivati je da način života koji Krešimir vodi u Njemačkoj nije sličan onome u Hrvatskoj. Ne odlazi često na kave kao što je to radio u Hrvatskoj, a iskreno kaže da mu to čak i ne dostaje.

- Otkako sam došao ovdje, otišao sam na svega tri kave, preferiram popiti kavu u svome stanu uz TV. Također, ne posjećujem restorane jer nemam potrebe za time. Trenutno nisam našao prostora za štednju jer sam tek na početku, no to mi je svakoko plan za budućnost. Želim uštedjeti za neke osobne stvari, ali i kako bih pomogao svojim roditeljima u Hrvatskoj.

Uz posao koji radi ima 24 dana godišnjeg odmora koje planira iskoristi za posjet Hrvatskoj.

- Zadnji put u Hrvatskoj sam bio za Božić, a idući posjet planiram za vrijeme ljeta. Trenutno ne mogu reći da baš dolazim često i malo mi je žao zbog toga, no ovdje imam svoj život i gotovo sam se već naviknuo na njega. Vjerujem da će u budućnosti biti više prilika i prostora za posjete obitelji i prijateljima.

Kada razmišlja o svojoj budućnosti, Krešimir se ne vidi u Hrvatskoj i ne planira skori povratak jer ne vjeruje da može voditi pristoja i kvalitetan život kao u Njemačkoj.

- Pokušavam ovo prihvatiti kao svoj novi dom i kao mjesto gdje mogu ostvariti svoje ciljeve i ambicije. Ovo mjesto je prekrasno i ima mnogo stvari koje bih mogao izdvojiti kao zaista posebne. Ima jedan restoran na vrhu nebodera koji pruža prekrasan pogled, a tu je i bezbroj staza za šetanje u prekrasnom okruženje. Mislim da je mnogo stvari koje mogu utjecati na to da mi ovo mjesto priraste srcu.

Bez imalo dvojbi Krešimir u potpunosti odobrava odlazak iz Hrvatske. - Da, preporučio bih odlazak iz Hrvatske, no ne trajni odlazak pa makar to bilo na 2 godine ili pak na 10 godina. I sam se nadam da ću se jednoga dana vratiti nazad, no bojim se da će možda tada već biti kasno. Čitateljima želim poručiti da prate svoje snove i da se ne boje nepoznatog, ponekad je i nepoznato dobro - zaključuje Krešimir.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?