PREPORUČUJEMO
TOMISLAV ČOLAKOVIĆPriroda je prekrasna, Kiwiji su druželjubivi i tu nema stresa

17.04.2016. by Andrea Baričević

Zašto bi se Hrvat odlučio preseliti na Novi Zeland? Sudeći po Tomislavu Čolakoviću, Slavoncu koji je najveći dio svoga života proveo u Valpovu i Bizovcu, razloga je neprijeporno mnogo. Prije nekoliko tjedana odlučio se okušati svoju sreću u Aucklandu, najvećem gradu i gospodarskom centru te otočne države, spakiravši kofere i zaputivši se na 27-satno putovanje avionom. Tu je neosporivo veliku odluku donio nakon podosta promišljanja, a na odlazak ga je prisilila ekonomska situacija u Hrvatskoj.

- Prvo i osnovno, otišao sam zbog toga što sam već duže vremena bez posla u Hrvatskoj i što ga ne mogu pronaći. A drugi je razlog taj da "pokupim" još malo iskustva pa makar to bilo i na početku svijeta. Po zanimanju sam stolar, ali sam se opredijelio za parketara, no nažalost posla nije bilo baš kako se očekivalo. A i kada je bilo, uvijek se je našao netko tko "ruši" cijenu, a traži "dlaku u jajetu" pa čak onda i ne plati... Dobrodošli u Hrvatsku - ironično je komentirao Tomislav.

- Isti taj parketarski posao radim ovdje, u firmi koja zapošljava 11 ljudi. Velik je to izazov otići raditi tako daleko posao za koji Kiwiji nemaju dovoljan broj ljudi te dobiti povjerenje poslodavca na konto toga što sam mu poslao svoj životopis, fotografije radova i pisma preporuke. Ali, razlika je što je tu sve plaćeno po zaslugama.

Samim poslodavcem prilično je zadovoljan. - Tek sam dva tjedna tu, a već sam prvi dan zadužio kombi. Tražio je da ga što više vozim i da naučim kako se vozi na lijevoj strani. Što se posla tiče, svatko dobije ujutro svoje zaduženje što mora obaviti za taj dan i to je to. Nema nikakvih kerefeka kao kod nas – da se šefu skuha kava, donesu novine, nalašte cipele, ohladi juha i slične debilane.

Za Novi Zeland odlučio se ponajviše zbog priča i savjeta jednog poznanika, ali bilo je tu još nekoliko stvari koje su odigrale ulogu. Sam proces bio je pomalo zamršen.

- Prvo mi je bila potrebna važeća, nedavno izvađena putovnica. Zatim potvrda o nekažnjavanju iz Ministarstva pravosuđa prevedena kod ovlaštene osobe na engleski jezik i ne starija od 3 mjeseca. Mjesto prebivališta prevedena isti jezik kod ovlaštene osobe. Dobar CV. Što više pisama preporuke i fotografija prijašnjih radova. Potpisana poslovna ponuda poslodavca sa Novog Zelanda, također i ugovor o radu poslodavca, gdje su napisane radne obveze; s time da ugovor i poslovna ponuda padaju u vodu ako posao nije deficitaran, osim ako netko tko bi išao na Novi Zeland već ima tamo nekoga (partnera, roditelje ili nekog sličnog) pa na njegovo ime može dobiti vizu. Jednosmjerna avionska karta. I naravno, najvažnije od svega, radna viza.

Tomislav, razumije se, nije samo tako uskočio na prvi avion i ostavio sve iza sebe. - Čitao sam dosta prije odluke. Ovdje govore engleski jezik pa se mogu lako sporazumjeti. Na početku je svijeta, a ja nisam nikad prije letio prije ovog preseljenja, da ne spominjem kako je Novi Zeland čista egzotika. Tu je najljepša priroda, ljudi su prijateljski nastrojeni, vozi se lijevom stranom, klopa je odlična, plaže su pak prekrasne... Želio sam svojoj obitelji osigurati egzistenciju i steći što više radnoga iskustva. I naravno, tu se živi normalno, a ne na kredit kao kod nas.

Iako ga zapravo nije puno stvari smetalo u Hrvatskoj, jer kako kaže, ipak se radi o njegovoj domovini, u nju bi se trenutno vratio samo kao turist ili eventualno ako se jednoga dana „izgušta“ na Novom Zelandu.

- Jedini ustvari pravi razlog jest taj što se u Hrvatskoj ne može normalno živjeti i što je čovjek uopće primoran poduzeti ovakve drastične korake da bi postigao nešto u životu. U ovoj sam zemlji prvenstveno zbog svoje obitelji i očekujem da će mi se i oni uskoro pridružiti.

Na pitanje nedostaje li mu nešto iz Hrvatske osim njegovih najdražih, Tomislav je imao spreman odgovor.

- Kulen i čobanac - našalio se. - Ali, ono što mi ne nedostaje jest stres. Kod Novozelanđana sve ide lagano. Nema onog iščekivanja za bolje sutra kao kod nas, kojega nažalost nikada neće ni biti. Prekratko sam da bih mogao zaključiti kakav im je sklop u glavi, ali znam da nema presinga. Dogodilo mi se to da su mi zagubili prtljagu, ali mi je isti dan navečer stigla na kućnu adresu. Stanovnici su mi manje-više simpatični, ali i tu ima svakakvih ljudi. Ne možete proći gradom, a da ne sretnete Kineza, Samoanca, Brazilca, Indijca i naravno Maora. Ovo je multikulturalna zemlja pa ima ljudi sa svih krajeva svijeta. I što je najvažnije od svega, kada kažem da sam tek došao, svi mi požele dobrodošlicu i nadaju se da ću uživati ovdje.

Iako dobro poznaje engleski jezik, kaže kako ipak ima ponekih zastajkivanja u komunikaciji.
 
- Imam li problema sa jezikom? Nažalost, imam. Ne zato što ga ne znam, već zato što brzo pričaju "britiš ingliš" kao Mađar hrvatski - duhovito je odgovorio. - Teže ih je razumjeti jer imaju opaki sleng i dosta riječi skrate, ali na kraju se skužimo. A kao i svugdje u svijetu, tako sam i ja na Nightmarketu, po naški buvljaku, čuo naš prekrasan jezik i odmah se bacio u konverzaciju.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?