PREPORUČUJEMO
MARIO MIOČEVIĆU Hrvatskoj su ga izrabljivali, na Novom Zelandu napreduje

07.05.2016. by Igor Gelenčir

Mario Miočević ima 28 godina, porijeklom je iz jednog malog mjesta u Dalmatinskoj zagori. Deset godina je živio u Splitu i Makarskoj te već godinu i pol živi u Novom Zelandu, gradu Aucklandu. Na početku je imao velikih problema s vizom i poslom, ali uspio je to sve izdržati. Danas radi i uživa u svom poslu, a isto tako uživa i u novom životu na Novom Zelandu.

Jedino se u sezoni moglo nešto zaraditi

- U Hrvatskoj sam radio sve i svašta, najviše sam konobario jer je to jedan od rijetkih poslova gdje možeš zaraditi za donekle pristojan život zahvaljujući sezoni. Od svoje 18. godine sam želio otići, negdje, bilo gdje. Znajući da u Hrvatskoj možeš jedino uspjeti ako si dijete bogatih roditelja ili ako imaš nekoliko apartmana uz more, razmišljanja su mi bila Kanada, Švedska ili Novi Zeland, ali na kraju je logičan odabir bio Novi Zeland budući da sam tamo imao rodbinu i poznanike i znao sam cijelu proceduru kako do vize preko grupe na Facebooku. Ali, uvijek pronađeš neki izgovor da ostaneš, misliš: bit će bolje, tu mi je dom, obitelj...dok mi na zadnjem poslu nije prekipjelo.

- Bio sam tu od otvaranja firme i u dvije i pol godine se promijenilo preko 25 radnika, nitko drugi nije ostao preko godinu dana, a ja dvije i pol, a nikad šefovima nisam valjao, stalno su prigovarali jer nisam jedan od onih koji se šefu uvlače u gu.... Kad zatražiš neka prava, odgovor bude - ako ćeš raditi radi, ako nećeš, ima tko hoće. Jedan mjesec plaća 4.300, drugi 4.000, treći 3.800 pa četvrti 4000 bez ikakvog objašnjenja. Bit će više kad budemo bolje radili, a on sebi kupio automobil, motor i brod u godinu dana. Svima nama poznata situacija. I tako sam ja to trpio jedno vrijeme dok me nije počelo boljeti nakon svakog obroka, trebam kod doktora, a ne mogu uzeti slobodan dan, imamo puno posla - kaže šef. Nakon mjesec dana konačno uspio, kaže doktor - jaki gastritis s velikom vjerojatnošću da postane čir na želudcu, razlog - stres. I tada sam rekao: ništa me neće zaustaviti da odem, skupio neku lovu, posudio od oca još malo, kupio kartu i dao otkaz. Morao sam kupiti povratnu kartu jer tako moraš kad dolaziš turistički na Novi Zeland.

Komentari na odlazak nisu bili nimalo pozitivni


- Komentari su bili: budalo, nema do Hrvatske, kako možeš, vratit ćeš se prije nego si otišao, ali barem sam tada vidio tko su mi prijatelji, a tko ne. I sletio tu, razgovor s imigracijom 3 sata: zašto si došao? Gdje ćeš biti? Što ćeš obilaziti? Skoro su me poslali kući, ali pustili me nekako na 3 mjeseca. I onda kreću problemi. Jedan mi je Hrvat davno prije obećao posao. Rekao je da samo dođem, imat ću posao i riješit ćemo papire, samo dođi. Ali kada sam došao, ništa više od toga. Onda mi drugi obećao - riješit ćemo nešto, nema problema, sve za tebe. Kad je došlo vrijeme da treba početi sređivati papire, ne javlja se, a počelo istjecati 3 mjeseca. I ništa, produljio vizu za još 6 mjeseci, ne idem kući dok ne pokušam do kraja, mogu ne uspjeti, ali barem ću znati da sam dao sve od sebe. I onda me jedan obiteljski prijatelj upoznao s njegovim prijateljem, pravi Kiwi (Novozelanđanin), već generacijama tu i on mi je ponudio posao i da će mi riješiti radnu vizu. Čovjek ima firmu koja gradi bazene. I nakon nekih komplikacija su je na kraju odobrili na godinu dana.

- Ugovor sam odmah dobio na neodređeno (o čemu sam u Hrvatskoj mogao samo sanjati) s 90 dana probnog rada. Plaća je veća 10 posto od prosječne plaće u Novom Zelandu i redovna je, svakog petka. Sjećam se, jednom mi je zaboravio uplatiti, odmah me navečer zvao da je zaboravio jer je cijeli dan bio prezaposlen i da će uplatiti odmah ujutro, ali budući da je subota, neće biti na računu prije ponedjeljka i ako nemam love da će doći do mene i donijeti mi. Došao Božić, pitao me hoću li na godišnji, ja mu odgovorim kako sad imamo previše posla tako da i nije pravo vrijeme za to, a i na godišnji prema zakonu imam pravo tek nakon godinu dana rada u tvrtki. Na to mi je odgovorio kako to njega ne zanima, da sam u ovih 4 mjeseca koliko sam radio u firmi skupio 13 dana godišnjega i da ih mogu iskoristiti ili, ako neću, onda će mi platiti te dane. I odmah sutra mi uplatio na račun. Kad se samo sjetim da sam u Hrvatskoj u 7 godina rada imao samo 7 dana godišnjega, a ne daj Bože da ti ga netko plati kad ga vec nisi dobio. I nakon 8 mjeseci u firmi mi je šef ponudio poziciju foremana, nešto kao u Hrvatskoj poslovođa. A kad sam počeo o poslu nisam znao ništa, čak ni kako se sav taj alat zove na engleskom. Naravno, s tim dolazi i veća odgovornost, ali i plaća i uvjeti rada. Ovdje se prije svega cijeni rad i koliko se trudiš i ako ne znaš, a ne to koliko se uvlačiš šefu.

- Ja i djevojka radimo, ona je na minimalcu, 15.50 novozelandskih dolara neto, ja malo više, rentamo svoju kuću, ne štedimo ni na čemu. Jedemo što želimo, izlazimo i opet nam svaki tjedan ostane nešto novca, ne puno, ali dovoljno da platimo sve papire imigraciji, odvjetnika, a to je užasno skupa stavka u preseljenju ovdje i uspjet ćemo nakon godinu i pol rada vjerojatno otići u Hrvatsku na mjesec-mjesec i pol. Jedino čega smo se odrekli su cigarete koje su ovdje najskuplje na svijetu, 25 novozelandskih dolara kutija, možeš otplaćivati kredit za jako dobar automobil ako pušiš kutiju dnevno. Ostale stvari su jeftinije u usporedbi s Hrvatskom ako gledamo koliko zaradiš na sat ovdje i tamo. I jedina skupa stavka je još renta, koju plaćamo 500 dolara tjedno i imamo sreće da smo našli ovakvu kuću po toj cijeni.

- Prednosti su što te svatko poštuje i ne misli da je više vrijedan od tebe ako ima milijune, svatko gleda svoja posla. Mane su: kiša, ljudi nisu iskreni, reći će ti ono što ne misle samo da budu jako ljubazni, lažno ljubazni, zapravo ih baš boli briga, promet u kojem provedeš sat i pol dnevno ako radis 10-15 kilometara od kuće, nedostatak zabave. Zemlja je dobra za obiteljski zivot, savršena, ali za mlade ljude je ne bih preporučio. Auckland je grad od milijun i pol stanovnika, a Zagreb je Las Vegas za Auckland. Porez je prema tome koliko zarađuješ, ako zarađuješ do 50.000 dolara na godinu, onda je 19 posto, do 70.000 29-30 posto i preko toga je 32 ili 33 posto. Zdravstveno nemaš ako si na radnoj vizi od godinu dana i moliš Boga da te ništa ne zaboli jer su doktori jako skupi dok ga nemaš, a kad ga imaš, ako je nešto ozbiljno primit će te odmah i dobit ćeš odličnu uslugu, ako nije hitno staviti će te na listu čekanja pa kad dođes na red, zato dosta ljudi ima privatno zdravstveno koje je nekoliko tisuća dolara na godinu.

Birokracija je odlična, ali je zato zdravstvo preskupo

- Birokracija je super, sjećam se jednom u Hrvatskoj kad nisam mogao registrirati auto 3 dana zbog neplaćene kazne od 300 kuna i kako su me slali od porezne do policije i natrag nekoliko puta jer nisu znali čiji je to posao da mi naplati. I kad sam je konačno platio, nakon 3 dana kad su se oni dogovorili i rekli su mi da će mi je naplatiti još jednom jer je već stavljena zabilježba u banci pa da onda dođem tražiti povrat s tom uplatnicom. Ovdje je to nezamislivo, skoro sve obaviš online ili u pošti za 5 minuta. Kupiš automobil, nema javnih bilježnika i svih tih dodatnih načina uzimanja novca, ispuniš jedan formular, prodavač jedan, platiš 10 dolara i to je to, automobil je tvoj, nema poreza na to i ostalih stvari. Za registrirati ga i osigurati zaradiš za tjedan dana, a ne radiš cijeli mjesec za to.

Povratak u Hrvatsku - nemoguća misija

- U Hrvatsku bih se vratio, ali samo na godišnji. Hrvatska je lijepa zemlja, daleko ljepsa od Novog Zelanda, ali poslodavci su stoka koja misli da ti njima moraš biti zahvalan jer ti oni daju posao i dok ne nauče da je zadovoljan radnik najbolji radnik, nikada nam neće biti bolje. Teško da bih opet mogao raditi tamo nakon što sam ovo iskušao, osim ako bih baš morao - zaključuje Mario.

NOVO
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
ŠVICARSKA Katica ne žali zbog odlaska u Švicarsku, ali svoju budućnost vidi u Hrvatskoj
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?