PREPORUČUJEMO
DARIO FABIJANACTu radnike poštuju jer se Francuzi ne daju zafrkavati

09.05.2016. by Igor Gelenčir

Dario Fabijanac ima 35 godina i živi Francuskoj, u njenom glavnom gradu Parizu. Inače je Slavonac koji je do 2009. godine radio, a onda su u cijeloj državi nastali problemi. Sve više firmi se zatvaralo, pa tako i njegova i Dario je ostao bez posla. Francuska mu je bila logičan izbor jer je tamo imao rodbinu i znao je jezik, budući da je već prije boravio u toj zemlji.

- Rođen sam u Osijeku gdje sam i živio veći dio života. Do 2009. godine sam radio u kladionici Žderić i sve je bilo više-manje OK. Nakon što je firma otišla u stečaj počeli su prvi problemi. Sve više firmi se zatvaralo u Osijeku i okolici i postalo je jako teško doći do posla. Radio sam uglavnom povremene i/ili jako slabo plaćene poslove. Prvotno sam htio otići u Kanadu, ali je bilo malo komplicirano doći do papira, a trebalo je i puno novca za takvo nešto. Tako da sam se na kraju odlučio za Francusku gdje sam stigao prije otprilike dvije godine. Najveći razlog je taj što mi dio obitelji živi tu već jako dugo, kao i to što sam znao francuski otprije (ratnu godinu sam također proveo u Francuskoj).

Promijenio tri firme, svaki put nabolje

- Do prvog posla mi je trebalo gotovo godinu dana, budući da je u to vrijeme hrvatskim državljanima još uvijek trebala radna dozvola. Nakon što su to ukinuli, sve je puno lakše. Trenutno sam u trećoj firmi kako sam ovdje, svaki put sam išao na malo bolje.
 
- Sada radim u gradskom prometnom poduzeću, vozim liniju minibusa (do 9 mjesta, budući da imam samo B kategoriju). Ugovor mi je na određeno, a sljedeći mjesec bih trebao dobiti na neodređeno. Mirovinsko i zdravstveno mi plaća firma, tako da nemam dodatnih troškova što se toga tiče.



- Do posla imam otprilike 25 kilometara, što je oko 45 minuta (nekad i dulje) automobilom ili 75 minuta javnim prijevozom. Promet je strašan. Pogotovo ujutro i predvečer. Tada se za udaljenosti od 20-30 kilometara treba računati i po 2 sata puta. Ponekad čak i više. Ali je javni prijevoz dosta dobro organiziran. Kad nema štrajkova, koji su prilično česti ovdje.

Pariz je grad koji nudi sve što poželiš

- O gradu ne treba puno trošiti riječi, doslovno ima svega za svačiji ukus. Ali, naravno da treba i puno novca za to sve. Pariz je glavni i najveći grad u Francuskoj. Zbog svojih kulturnih znamenitosti to je i turistčki grad, isto tako Pariz ima razvijenu industriju. Ja sam si uspio priuštiti neke stvari (koncerte prije svega), o kojima sam u Osijeku mogao samo maštati.

- Sve u svemu, ne teče med i mlijeko ni ovdje, daleko od toga. Nezaposlenost je puno veća negoli je bila prije 10 godina, ali se ipak može doći do barem nekog posla bez većih problema. I, za razliku od zadnjih par godina u Osijeku, mogu napokon normalno živjeti od svog rada. A to i je bit svega. I da, Hrvatsku sam u ove dvije godine posjetio dvaput. A vjerojatno ću i dvaput ove godine.

Teroristički napadi su ih jako šokirali

- Ono loše što se događalo u Parizu su teroristički napadi. Oni prvi teroristički napadi u siječnju su prošli uglavnom u revoltu. Nije baš bilo puno straha. Ali ono u studenom nas je sve strašno potreslo. Sljedećih nekoliko dana su sva događanja bila otkazana, svi smo bili u totalnom šoku. Ali vrlo brzo se sve vratilo u kakvu-takvu normalu. Prevelik je to grad da bi se sve moglo samo tako zaustaviti na dulje vrijeme.

- Iako su posljedice i danas vidljive. Više je policije i vojske na ulicama. Na ulazu u bilo kakvo mjesto gdje ima puno ljudi se obavezno pregledavaju torbe na ulazu. Izbjeglica iz Sirije, Iraka i Afganistana je jako malo. Zanemarivo. Ali, zato ima puno drugih migranata, najviše iz Afrike, koji dolaze već desetljećima. Tako da se neki kvartovi i mjesta dosta mijenjaju, ali kao što rekoh, to nema veze s trenutnom izbjegličkom krizom. Životom, poslom i cijenama sam zadovoljan. Namirnice, obuća i odjeća su ili tu negdje ili čak i nešto jeftinije nego kod nas. Ali stanovi su strašno skupi, pogotovo za naše prilike. Da bi čovjek živio sam, mora imati jako dobru plaću. Ali kad je dvoje ili više, onda je podnošljivo.

Usporedba je nemoguća, a o povratku nema razmišljanja


- Što se tiče usporedbe, to mi je zaista jako teško usporediti objektivno. Standard je očito bolji nego u Hrvatskoj, živi se puno brže, ali se znaju itekako i opustiti i zabaviti. Dosad niti na jednom poslu nisam bio ponižavan i/ili neplaćen, što mi se u Hrvatskoj dogodilo u više firmi. Radnik se poštuje, pogotovo ako se ponaša savjesno i profesionalno. A vjerojatno najveća razlika je u tome što se Francuzi ne daju zafrkavati i nije im problem izaći na prosvjede kada im se nešto ne sviđa. Koliko god puta bilo potrebno. Kako sada stvari stoje, ne planiram se vraćati u Hrvatsku. Osim na godišnje odmore. Ali, nikad ne reci nikad.
 

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?