PREPORUČUJEMO
DAVID PUŠIĆEnglezi ne pričaju o politici i računima, tu su putovanja glavna tema

16.05.2016. by Andrea Baričević

U engleskom gradiću Stevenage, smještenom otprilike 50 kilometara sjeverno od Londona, živi i radi David Pušić. Iz manjeg hrvatskog gradića blizu Zagreba, gdje je godinama živio sa suprugom i sinom, preselio se u Veliku Britaniju u potrazi za boljim poslom i životom. Priznaje kako mu u Hrvatskoj i nije baš bilo bajno.

- Radio sam u jednoj zagrebačkoj bolnici kao medicinski tehničar, sa završenom visokom školom i osamnaest godina radnog staža. Školu sam si sam financirao te nisam koristio slobodne dane za predavanja i ispite, makar sam ih imao jako puno. Radio sam jako puno dodatnih smjena za koje nikada nisam bio plaćen, nego bih eventualno ponekad dobio slobodan dan.

Naravno, s vremenom su frustracije samo još više rasle, a David je počeo razmatrati i ostale opcije.

- U Hrvatskoj me jako smetalo i još uvijek me smeta što za sve trebaš vezu i političko zaleđe. Rijetko kada će te netko cijeniti zbog onoga što radiš i što znaš. Smeta me također što ljudi sa završenim fakultetom ne mogu sebi i svojoj obitelji osigurati odlazak na godišnji odmor (uvijek je situacija da netko ima nekog na moru pa ljetuje besplatno, a da nismo mediteranska zemlja, koliko bi ljudi zaista išlo na more?). Najveći razlog odlaska bio je taj što supruga (koja je također medicinska sestra) i ja ne želimo da nam dijete bude na burzi, mislim da ovdje ima više mogućnosti. U UK-u radim skoro isti posao kao u Hrvatskoj, a posao sam dobio na preporuku prijatelja koji je već bio ovdje. Kontaktirala me agencija za zapošljavanje medicinskog osoblja, odradio sam intervju preko Skypea i isti sam dan dobio ugovor.

Standard života u Velikoj je Britaniji izuzetno visok, a David i njegova obitelj vrlo su se brzo prilagodili novim uvjetima.
 
- Kad je moja žena došla ovdje mjesec dana poslije mene i kad smo otišli u dućan u nabavu, pitao sam je kako se osjeća, a ona je rekla da se osjeća kao da smo digli kredit, pa sad „udri“! Jednom smo otišli u dućan po mlijeko, a došli smo doma s televizorom od 42 inča. Kupili smo novi automobil preko bolnice i povlastica nakon 4 mjeseca. Cijene su u dućanima iste ili niže nego u Hrvatskoj, barem što se hrane tiče. Unajmljivanje kuće jest skupo, ali ako barem jedan supružnik radi ni to nije nikakav problem. Recimo, nema tako puno režija kao u Hrvatskoj.

Kako kaže naš sugovornik, priča o hladnim Englezima uopće nije istinita te su prema njemu uvijek bili izuzetno topli i susretljivi. - Vjerujte mi da ovdje nitko ne priča o politici, računima i bolesti. Ovdje je glavna tema na koju ćeš destinaciju otići... stvarno je "loše"! Često idu recimo na Tenerife, u Maroko, Grčku, Portugal, Maltu. U Hrvatskoj znaju jedino za Dubrovnik i Poreč. Makar vidim da u katalogu ima i drugih gradova, ali svi koji su bili, bili su u Poreču ili Dubrovniku!

Iako mu prijatelji i obitelj i dalje nedostaju iz Hrvatske, u nju se ne planira još poprilično dugo vremena vraćati.
 


- Plan je vratiti se u Hrvatsku u mirovinu. Samu Englesku odabrao sam zbog jezika koji sam pričao relativno dobro, a sada još puno, puno bolje. Što se tiče posla i mogućnosti, poslodavac ovdje traži ozbiljnost, vrijednost, volju i točnost, znanje; ako to sve usvojiš jako si dobro nagrađen, pružaju se i dodatne mogućnosti zarade, koje iskreno s našim radnim navikama uopće nisu problem.

Na poslu mu je, reklo bi se, odlično. – Žena i ja ne radimo ni upola koliko smo u Hrvatskoj. Radimo puno radno vrijeme, a to su tri dana u tjednu po dvanaest sati. Imamo najviše tri pacijenta za koja moramo brinuti, a u Hrvatskoj smo imali 33. Jedino ovdje ima puno više papirologije, ali sve se stigne kada smo navikli na nešto drugo. Mi smo njima ovdje "ludi" jer nam ništa nije teško i jer smo brzi i točni!

Ipak, jedan od glavnih razloga zbog kojih su se preselili u drugu državu bio je taj što su svome djetetu željeli osigurati prihvatljivo, bolje obrazovanje. Zbog britanskog školskog sustava, David to smatra odličnom odlukom.

- Što se školstva tiče, naše se dijete preporodilo. Ide u školu ujutro u 8:30 i vraća se u pola 4 popodne. Nemaju zadaće, nema učenja! Sve što treba, obavljaju u školi jer poslije je vrijeme za odmor; to je vrijeme njihovo slobodno vrijeme za igru, za sport i za druženje. – David se prisjetio i anegdote koja se dogodila jednoj drugoj Hrvatici. - Jedna kolegica kad je došla ovamo, tražila je svoju kćer da donese knjige doma da vidi što rade u školi. Odmah potom nazvala ju je ravnateljica da je upita zašto ona to traži. Na kraju je skoro ispala kriva što je to tražila! Rekli su joj da je to njihov posao te da će oni brinuti za obrazovanje.
 
Takve sitnice nisu jedino što je tamo drugačije. - Oni nemaju brojčane ocjene, nego su opisne. Zbog toga nema padanja razreda, jedino moraju biti prisutni svaki dan, a opravdanje je isključivo bolest. Naš sin svakodnevno priča s prijateljima na Skypeu i samo priča kako mu je žao svojih prijatelja u Hrvatskoj koji su jako opterećeni i zauzeti.

Iako selidba u drugu državu nije uopće bila lagana promjena, David vjeruje da je napravio dobar potez i ne žali zbog toga. - Situacija se u Hrvatskoj neće tako skoro promijeniti. Većina će kukati, a neće ništa poduzeti da promijene svoj život. Idealno bi bilo da možemo živjeti u Hrvatskoj s ovim standardom jer, realno, imamo sve – samo nam određeni ljudi ne daju da to ostvarimo.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?