PREPORUČUJEMO
OZREN BRAJKOVIĆI Albertu je pogodila recesija, ali ne vrte se u krug poput Hrvatske

17.05.2016. by Sandy Bralić

Ozren Brajković (32) iz mjesta Petrijanec pokraj Varaždina završio je fakultet, ali nije mu se činilo da će u Hrvatskoj izgraditi naročitu karijeru. Sad je u gradu Edmontonu u provinciji Alberta u Kanadi, gdje sa suprugom živi već skoro godinu dana.

- Odlučio sam se otići radi avanture, ali činjenica je da u Hrvatskoj nisam vidio perspektivu. Došao sam peko "working holiday" programa. Učinio mi se kao dobra prilika čim sam čuo za njega, prijavio sam se i "upao" - kaže nam Ozren koji je priliku odlučio iskoristiti te je došao sa suprugom nakon što su oboje dobili "working holiday" vizu.

- Znali smo da je ovdje u gradu dosta velika poslovna ponuda. Srećom, imamo prijatelje koji ovdje žive već neko vrijeme pa nam je bilo puno lakše doći. Imamo otvorenu radnu dozvolu, što znači da se posao traži tek kad se stigne u Kanadu, nije potrebno prije toga imati ponude, ali vi ih, naravno, možete početi tražiti dok ste još u Hrvatskoj - objašnjava nam kako je jedno ipak sigurno, posao vam nitko ne nalazi, morate ga sami naći.
 
- Isto tako i smještaj i sve ostalo. Dobije se samo radna dozvola, za sve ostalo morate se sami pobrinuti - kaže nam Ozren kojemu je bilo teško kad je tek stigao.

"Odjednom svijet oko sebe mjerite miljama, fahrenheitima, galonima..." 

- Kanada je ne samo drugačija od Hrvatske nego i čitave Europe. To je drugi mentalitet i način života. Sve je drugačije, počevši od banalne stvari kao što je metrički sustav. Odjednom svijet oko sebe mjerite miljama, fahrenheitima, galonima...  Također, ovdje nije popularan nogomet, već ljudi prate hokej na ledu, bejzbol, američki nogomet - kaže nam Ozren koji u Kanadu ipak nije došao kao turist već se svim tim razlikama morao i prilagoditi. - Da biste mogli sve ispočetka naučiti, morate se "resetirati".

Ostaju ili pakiraju kofere?

Radna viza vrijedi mu godinu dana, a upravo je u procesu dobivanja nove radne dozvole. - To je dosta dug proces, traje i po nekoliko mjeseci i vrlo je stresan period. Doslovno čekamo odgovor na pitanje "Hoćemo li pakirati kofere i vratiti se kući?". Mi bismo htjeli ostati ovdje i nadamo se da će na naš zahtjev pozitivno reagirati.

- Najvažniji kriterij pri odabiru je da osoba ima tzv. "high-skilled" zanimanje, odnosno traženo zanimanje za ovo područje. Imate li takvo zanimanje, puno su veće šanse za dobiti novu radnu dozvolu - objašnjava nam Ozren koji radi kao tapetar u jednoj firmi koja se bavi proizvodnjom namještaja za ugostiteljske objekte i tapeciranjem.

Kad zatvaraju privatnici, gase se i knjigovodstveni servisi

- Supruga je  zaposlena u ženskom butiku. U Hrvatskoj sam radio u knjigovodstvu, točnije u knjigovodstvenom servisu suprugine majke. Završili smo fakultete, ali nisu nam naročito pomogli. Servis je iz godine u godinu gubio klijente. Vodili smo knjige obrtnicima i privatnicima koji su prije četiri godine počeli redom zatvarati firme jer naprosto posla zbog financijske situacije u državi više nije bilo. Njihovim odlaskom posla nismo imali niti mi - saznajemo od našeg sugovornika.

"U biti i nismo riskirali jer nismo imali što izgubiti"

- Baš se to događalo u vrijeme kad smo saznali za "working holiday" vizu i odlučili smo riskirati. U biti i nismo riskirali jer nismo imali što izgubiti. Zadovoljni smo što smo se odlučili na taj korak. Ovdje se čovjek može nadati boljemu i ne mora cijeli život ostati na istom poslu, može promijeniti karijeru. U Hrvatskoj je to jako teško.

U struci više ne bi radili, zadovoljni su, kažu, gdje su sada. - Puno je ljudi ovdje koji su bili pravnici i ekonomisti, a ovdje su krovopokrivači i zidari i puno su zadovoljniji. Ja sam jedan od njih. Čovjek ovdje da radi i za minimalac može imati pristojan život, ako nije prerastrošan.

Krovopokrivači u Kanadi zadovoljniji nego ekonomisti u Hrvatskoj

- Život je ovdje jeftiniji nego u Hrvatskoj kad se gleda omjer cijena i primanja. Supruga i ja volimo ići po restoranima, a sad si to možemo i priuštiti. Volimo i koncerte, koji su nam kod kuće biti uglavnom nedostižni - kaže nam Ozren kako dugoročan plan još nemaju, ali ne vide u njemu Hrvatsku.

- Čekamo da vidimo hoće li nas odbiti ili ne. Aplicirati za trajan boravak cilj je svih koji dođu ovdje. Za kasnije ćemo vidjeti, možda promijenimo i karijeru. Nedostaju nam, naravno, obitelj i prijatelji, imamo krize kada bismo najradije spakirali stvari i vratili se. Ali kad razmislimo, to nema smisla. U Hrvatskoj nemamo ni posao ni stan - zaključuje Ozren.

Razmjenjuju se infomracije, pa čak i namještaj

Saznajemo i kako je zajednica Hrvata u Kanadi vrlo jaka. - Sad nas ima već dosta, pogotovo nas koji smo došli zadnjih nekoliko godina. Upoznao sam puno stvarno sjajnih ljudi i pomažemo si međusobno. Razmjenjuju se informacije, pa čak i namještaj, zatreba li kome. Pored prijatelja koje smo imali prije negoli smo došli, stekli smo i mnoge nove, a prijateljski su nastrojeni čak i susjedi u zgradi.

- Iako smo znali jezik, dolazak je bio šok. Nije ovo savršena zemlja, baš kao što nije u Hrvatskoj ni sve loše. Ne želim uzdizati Kanadu u nebo niti "pljuvati" po Hrvatskoj, niti bi to bilo objektivno. I ostanak i dolazak imaju svoje dobre i loše strane, bitno je da svatko odabere što je za njega najbolje - smatra naš sugovornik navodeći blizak primjer. - Dvojica mojih kolega, Varaždinci, kad su došli pomalo su se razočarali. Čuli su kako se ovdje puno zarađuje, kako se već u prvoj godini može jako puno uštedjeti, a kad su došli, vidjeli su da to baš i nije tako.

I ovdje je recesija, ali se ne vrte u krug

Ekonomska situacija do unazad dvije godine zaista je, kaže, bila fantastična. - Ljudi su imali dobre plaće, satnice, posao se stvarno lako nalazio. No, kako je ovo provincija koja ovisi o nafti, a kako je prije dvije godine njena cijena naglo opala, kompanije koje ovdje na sjeveru vade naftu morale su otpuštati radnike. Iako je dosta ljudi dobilo otkaze, nezaposlenost je manja nego u Hrvatskoj i možemo to nazvati samo blagom recesijom. I oni će se iz toga izvući, to nije kao u Hrvatskoj gdje se stalno vrtimo u krug.

Sve manje radnih viza

Zato je i potreba za radnom snagom manja pa daju i manje viza. - Proces se dosta usporio. Čeka se i po godinu dana da se odobre radne dozvole. Počeli su odbijati i ljude koji imaju i jako tražena zanimanja, morali su se vratiti kući - kaže Ozren nadajući se da to neće biti i njegova sudbina.

- Ako me odbiju, mogu ponovno aplicirati. Ali, kad mi istekne radna viza i legalan status u Kanadi, ne mogu više raditi, osim na crno, ali tada mi prijete kazne i deportacija, kao i zabrana ponovnog ulaska u državu - zaključuje naš sugovornik. Hoće li pakirati kofere znat će uskoro, a mi mu dotad "držimo palčeve"!
 

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?