PREPORUČUJEMO
JOSIP ŠPICARRumunjska raste: Radna mjesta se stalno otvaraju, sve više se ulaže

23.05.2016. by Igor Gelenčir

Josip Špicar ima 29 godina. Inače je iz Nedelišća, malog mjesta u Međimurskoj županiji. Po struci je tehničar za elektroniku, ali ga elektronika uopće ne zanima i ne vidi se u toj struci. Bavio se novinarstvom, piše kratke priče i pjesme te je radio u nevladinim organizacijama kao projektni asistent, sudjelovao je na pisanju projekata. Sada se može reći da već dvije godine ne živi u Hrvatskoj nego u Rumunjskoj. Ovo mu je drugi odlazak u Rumunjsku i kaže nam je da mu je sasvim dobro, Rumunjska se razvija, on radi, a klima i ljudi su odlični.

Otišao zbog volontiranja, a nakon toga pronašao posao

- Otišao sam u Bukurešt u lipnju 2014. godine i ostao tamo godinu dana. Godinu dana sam živio i volontirao u Bukureštu. Ovo je drugi put da sam došao u Bukurešt i to je bilo krajem siječnja ove godine - počinje svoju priču Josip.

- Kada sam prvi put otišao u Rumunjsku, htio sam se maknuti iz vlastite komfor zone, raditi nešto zanimljivo i korisno, upoznati svijet i ljude. Kod kuće sam bolovao od depresivnih epizoda, kod nas nema posla, ni u Međimurju ni u Hrvatskoj općenito. Moja razina školovanja nije visoka pa sam otišao volontirati. Priznajem, dosada i osamostaljivanje, micanje iz roditeljskog krila su među glavnim razlozima moga odlaska.

- Godinama sam radio i volontirao u nevladinim organizacijama u Čakovcu pa sam preko njih čuo za EVS - program europske volonterske službe. Preko njih sam našao projekt Here There u Bukureštu, na kojem sam predstavljao Hrvatsku, poučavao sam djecu o hrvatskoj kulturi, povijesti, običajima i jeziku po školama i vrtićima u Bukureštu. Tako sam se maknuo od doma, probao nešto novo. Dobio sam na samopouzdanju, mislim da sam se prije Bukurešta bojao života. Kao volonteru bio mi je osiguran i plaćen smještaj.

- Sada kad sam drugi put došao u Bukurešt, nakon kratkog rada u hostelu u Cluj Napoci, jednomjesečne talijanske avanture i povremenih povrataka u rodno selo, sad si sam plaćam stan jer radim kao prevoditelj s engleskog na hrvatski. Imam stan blizu centra grada, stanarina nam je 450 eura na mjesec, ali smo trojica u stanu pa svaki plaća 150 eura, a plaća mi je 705 eura mjesečno.

- Stan je bio upravo obnovljen, uselio sam prije mjesec i pol jer nam stari stan nije bio dobar, ali ovaj sad je prostran, čist, s velikim balkonom i dvije kupaonice. Oba cimera su Hrvati iz Bosne koji su odrastali u Italiji. Kad sam prvi put stigao, bio sam u euforiji, kao i ostatak volontera. Sve je bilo novo. Bukurešt je golemi grad koji mnogo toga nudi, Rumunji vole strance i stalno se vrte oko nas, svaki dan sam upoznavao nove ljude... kao u snu.

Jezik nije težak, samo treba imati volje

- Jezik je romanski, sličan talijanskom i portugalskom, ali ima dosta slavenskih riječi. Trebalo mi je 9 mjeseci da savladam razinu s kojom mogu komuncirati većinu potreba i upita koje bih mogao imati. Sad sam u jeziku dovoljno dobar da mogu imati konverzacije, ali gramatika mi još dosta šteka. Nije težak, samo sam ja malo lijen učiti jezik. Ali Rumunji znaju engleski pa se može pričati s njima. Općenito su dobri u stranim jezicima, posebno u talijanskom i španjolskom.

Bukurešt je velik grad, ali nitko ne zna koliko ima stanovnika

- Bukurešt ima 3 milijuna stanovnika. Ili se bar pretpostavlja da ima 3 jer nitko ne zna točan broj. Službeni podaci govore o 2 milijuna, ljudi kažu 3, a neki kažu i 4. To je zato što ima mnogo neregistriranih Roma, doseljenika iz nerazvijenih dijelova zemlje, ljudi koje žele brzu zaradu i stranaca na radu u korporacijama. Bukurešt ima ogranke mnogih svjetskih korporacija jer je jeftinije ovde zaposliti prevoditelje i službu za korisnike nego u Njemačkoj.

- Grad je spoj kontradiktornih stilova. Imate arhitekturu iz prošlih stoljeća i 1930-ih, kad je bilo zlatno doba grada i zvali su ga mali Pariz, a onda imate monumentalne komunističke stambene blokove nalijepljene preko svega, golemi parlament, Ceausescov projekt, treća najveća zgrada na svijetu i moderne predimenzionirane kapitalističke shopping centre, prevelike neonske reklame i staklene nebodere u poslovnom kvartu.

- A među svim tim kaosom su pravoslavne crkve. Bukurešt ima "milijardu" crkava jer su Rumunji još uvijek pobožni i tradicionalni ljudi. U cijelom Bukureštu navodno ima 18 Hrvata, ja sam ih upoznao troje. Dvojica žive sa mnom. Bukureštanci su nervozni i svadljivi ljudi, kao i u svakom drugom glavnom gradu. Svejedno su spremni pomoći i darežljivi su, to je u rumunjskom mentalitetu.



U politici puno korupcije

- Što se tiče politike, prošle godine je u klubu Colectiv bio požar u kojem je poginulo mnogo ljudi. Tada je na vidjelo došla korupcija u Rumunjskoj, koja je došla do katastrofalne razine. Svatko je mogao napraviti noćni klub bez sigurnosnih mjera, ako bi potkupio inspektore ili policiju. Međutim, u Colectivu je poginulo 50 ljudi i to je bilo previše. Narod se podigao na noge. 25.000 ljudi došlo je pred rumunjski parlament i zahtijevalo ostavku premijera Victora Ponte zbog korupcije i dozvoljavanja da se takve stvari dogode. Bilo je nekoliko prosvjeda podrške i u drugim gradovima, npr. u Cluj Napoca, gdje sam ja onda bio. Ponta je dao ostavku zajedno sa svojom vladom i nešto se promijenilo. Rumunji sad kažu da nije odmah bolje zbog toga, ali barem su maknuli korumpiranu Vladinu hobotnicu. Rumunjska je u EU već 10 godina, prodala je mnogo svojih tvornica i prirodnih resursa strancima, kao i mi, ali je ujedno i država s najbržim gospodarskim rastom u EU. Radna mjesta se stalno otvaraju, strani ulagači sve više ulažu, svi sele ovamo. Rumunjska je ekonomski gledano mnogo važnija nego Hrvatska. Birokracija još uvijek koči neke stvari jer je ista kao i u Hrvatskoj, a nepotizma ima koliko hoćeš, ali Rumunji su pozitivni ljudi, srdačniji od nas Hrvata po mom mišljenju, izgurat će oni to. Imaju dobar samokritični smisao za humor, znaju oni svoje loše strane i ismijavaju ih. Zdravstvo je korumpirano i nije lako dobiti pristojnog doktora. U mnogo mjesta vlada mentalitet donošenja odojka ili boce vina doktoru da vas primi preko reda ili odobri neki posebni lijek - prepričava nam Josip.



Obrazovni sustav sličan našemu

- Radio sam kao volonter po školama pa sam dobio uvid u njihov obrazovni sustav. Mislim da nema prevelike razlike između Rumunjske i Hrvatske po pitanju školstva. To je tranzicijski obrazovni sustav, na prijelazu iz zastarjelog komunističkog pogleda na stvari i zastarjelih učitelja, i modernih, liberalnih metoda. Djeca i mladi imaju visoku razinu opće kulture i teoretskog znanja, ali nisu dovoljno specijalizirani i nemaju prakse, baš kao i kod nas. Sada, recimo, vlada trend golemog popuštanja u disciplini, djeci se sve dozvoljava u školama, a ako se učitelji pobune ili traže uvođenje strogoće, onda ih djeca nazivaju komunistima, što je dosta strašna osuda i nitko ne želi biti proglašen komunistom u ovoj postkomunističkoj zemlji. Zvuči poznato?

Mane Rumunjske

- Naravno da Rumunjska ima svoje boljke, itekako. Sam Bukurešt ima dva golema kvarta puna siromaštva, kriminala i ilegalaca, postoje prevelike razlike između nerazvijenih krajeva poput Moldove i Bukovine, te bogatih transilvanijskih gradova austrijskog tipa kao što su Sibiu, Brasov i Cluj-Napoca. Rumunji bježe iz vlastite zemlje na rad u Italiju i Španjolsku, ne zato jer je toliko loše, jer nije, nego zato jer se srame svoje prošlosti i porijekla, kao da neće imati veze s tom zemljom koja je toliko ozloglašena na zapadu i smatrana „ciganskom“. Ali, Rumunjska je gospodarsko čudo, zemlja mogućnosti, s mnogo novootvorenih radnih mjesta. Puno je veća od Hrvatske, tako da ima više posla. Gradovi s najviše radnih mjesta su, naravno, Bukurešt, pa Temišvar, Sibiu i Cluj-Napoca. Najmanji od njih, Sibiu, ima sto tisuća stanovnika, i smatra se najljepšim rumunjskim gradom. Troškovi života su manji nego u Hrvatskoj, a plaće za strance su veće nego za Rumunje, inače strance ne bi dobili u državu! Stranci većinom rade na poslovima s jezicima, prevođenje, informatika i programiranje. Hrvati se traže za rad u prevođenju ili u službi za korisnike jer je hrvatski specifični jezik, nije lako naći govornike hrvatskog u Rumunjskoj, stoga je bolje plaćeni nego engleski, španjolski ili talijanski. Tako sam i ja dobio posao pa sad radim kao prevoditelj oglasa i opisa proizvoda za hrvatski web shop naše firme, vidaXL. To je nizozemska firma slična Ikei, a ovdje ima centar i službu za korisnike za cijelu EU, Australiju, Novi Zeland i SAD. Strancu je dakle lako preživjeti u Rumunjskoj jer ima dobru plaću, a život je jeftiniji nego u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, pa čak i Hrvatskoj. Isto tako, Rumunji su izuzetni ljudi, imaju starinsku balkansku gostoljubivost, lako je sprijateljiti se s njima, a nitko ne radi bolje fešte od njih! - kaže nam kroz smijeh.



- Posebno mi je zanimljivo što je izuzetno lako autostopirati po Rumunjskoj, dok je mnogo teže to raditi u Hrvatskoj, a gotovo nemoguće u Austriji ili Italiji, gdje je autostoperska kultura izumrla i nema više osjećaja solidarnosti i pomaganja drugima u nevolji. Rumunji su navikli na autostopiranje jer su donedavno bili jako siromašni i nije svatko mogao priuštiti automobil pa su oni koji su imali automobile uvijek pokupili autostopere da ih dovezu do škole ili posla. Sada vam ponekad naplate stopiranje, ali jako rijetko. Posebno ako vide da ste stranac, odbijaju novac, iako u Rumunjskoj vlada mišljenje stranac = novac. Njima je čast povesti vas, ispričati vam o svojoj zemlji i saznati nešto o vašoj, ozbiljno! Autostopiranje sam otkrio prije dvije godine, kad sam postao volonter i mogu reći da mi je to postao najdraži način putovanja. Tako sam posjetio i susjedne zemlje, ne samo mjesta po Rumunjskoj.

Prednosti Rumunjske

- Zemlja je zaista prekrasna, s mnogo prirodnih ljepota, raznolikih krajeva i kultura, tri velike regije (Vlaška – Transilvanija – Moldova), svaka sa svojim stilom i naslijeđem. Ja sam doselio jer je ovdje jednostavnije živjeti, ljudi su jednostavniji nego kod nas i nije mi žao što sam napustio Hrvatsku. Nedostaju mi neki prijatelji iz Hrvatske, ali s njima sam u kontaktu i ponekad se vratim da ih posjetim. Sad imam i djevojku, Rumunjku, pa možda ovdje ostanem dugo vremena ili odselimo negdje drugdje, vidjet ćemo. Ali zbog mentaliteta i cijena, meni je ovdje ljepše nego što bi mi bilo u Njemačkoj ili Engleskoj. I klima je bolja nego u tim zemljama. Bukurešt je najtopliji rumunjski grad, zbog asfalta i mase ljudi, ali ako su vrućine nesnošljive, uvijek mogu otići na Crno More, nije daleko, i imaju jednu legendarnu plažu Vama Veche, koja je poznata po jeftinim cijenama, kampiranju i tulumarenju. Oni za Praznik rada pretvore cijeli grad Vama Veche zajedno s plažom u jedan veliki tulum. Eto, meni je Rumunjska super, zemlja se razvija, a istodobno ne gubi najbolje dijelove svoje tradicije i gostoljubivosti. Nije bezdušna, kao neke zapadne zemlje - zaključuje Josip.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?