PREPORUČUJEMO
PAVICA SHELDONPavica radi na američkom sveučilištu: Ovo su dobre i loše strane SAD-a

31.05.2016. by Igor Gelenčir

Pavica Sheldon je 35-godišnjakinja iz Eminovaca, malog mjesta pokraj Požege. Prije 12 godina je napustila Hrvatsku zbog nastavka svog školovanja, međutim i nakon školovanja je ostala u SAD-u. Danas radi na sveučilištu Alabama i živi u Madisonu, malom gradu u državi Alabama. Vrlo rado nam je ispričala svoju priču, od samog odlaska pa sve do danas. Ponosna je na sve što je napravila u SAD-u i u svojoj karijeri te joj nije nimalo žao što je odabrala taj put u svom životu.

Otišla studirati i ostala raditi


- U Hrvatskoj sam studirala novinarstvo u Zagrebu. 2004. godine odlazim u SAD, u Baton Rouge, glavni grad države Louisiane. Upisala sam magisterij na Louisiana State-u (državno sveučilište). Magisterij i doktorat sam završila 2010.godine. Sve to vrijeme sam imala plaćenu stipendiju i posao od 20 sati tjedno. Ovdje je takav sistem, da zadnju godinu svog studiranja tražiš posao. Ja sam predala jako puno zamolbi (preko 100). Jako je velika konkurencija i teško je dobiti posao, ipak puno je lakše dobiti posao u ruralnim sredinama jer tamo nitko ne želi ići, svi ipak prije odabiru veliki grad. Ja sam dobila poziv za 5 radnih mjesta. Odabrala sam radno mjesto docenta na sveučilištu Alabama u Huntsvillu. I danas radim na tom radnom mjestu, a ovo ljeto idem na promociju za izvanrednog profesora. Poslom sam jako zadovoljna. Ovdje je isplata svaka dva tjedna (petkom) i jako sam zadovoljna jer kod nas na sveučilištu svatko ima različitu plaću. Što imaš više referenci, objavljenih radova u znanstvenim časopisima, više edukacije ili objavljenu knjigu, plaća ti je veća. Da nije tako ljudi bi odlazili u druge države koje više plaćaju. Trenutno država Teksas daje najveće plaće. Ovdje je tvoj rad cijenjen i meni je radno vrijeme fleksibilno, dok većina ljudi radi od 8 do 17 sati s tim da sat vremena pauze nije plaćeno.

Život u malom gradu

- Madison je mali grad u Alabami. To je miran gradić, jako dobar za obiteljski život. Ima puno kuća, bez zgrada i nebodera. Pun je kafića i restorana. Kvartovi su jako uredni. Mi u svom kvartu imamo bazen i ljetna sezona traje od travnja do listopada. Uz bazen imamo i teniske terene. Inače kvart je pun zelenila, a ako ne pokosiš travu, ne pokupiš lišće ili imaš smeća oko kuće, dobiješ kaznu. Prvo dobiješ opomenu, a zatim i kaznu. O svemu brine kvartovska predsjednica (kao kod nas u zgradi predsjednik stanara). Za održavanje plaćamo 500 dolara godišnje. Inače grad je jako miran, nema kriminala. U Louisiani je stopa kriminala bila puno veća nego ovdje u Alabami.

Stanova ima za sve



- Kad sam dolazila u SAD, unaprijed sam morala pronaći stan. Tada se nije koristio Facebook i ostale mreže, ali postojale su stranice na kojima se moglo pronaći smještaj. Ja sam imala cimerice i tako se uspjevalo uštedjeti na režijama. 2011. se selim u Madison, Alabama, u stan, a zatim sa suprugom selim u kuću u kojoj i danas živim. Inače, stanova ima dosta, jednosoban stan možete pronaći već po cijeni od 300 dolara, ali ima ih i po 1000 dolara, sve ovisi o tome što tražite i na kojoj je stan lokaciji. Kod iznajmljivanja najmodavac vas u većini slučajeva traži potvrdu o zaposlenju. Moram napomenuti da u SAD-u svaka država ima svoje troškove i da je život u Alabami relativno jeftin u odnosu na druge države.

- Jedna zanimljivost koju bih napomenula što se tiče susjedstva i dobrosusjedskih odnosa. U šali mogu reći da susjede vidim jednom godišnje. Ovdje nema druženja na kavama s prvim susjedima, nitko ništa ne zna o svom prvom susjedu, ali svi su kulturni, svaki put te lijepo pozdrave i žele ti pomoći ako nešto trebaš. Ovdje je preko tjedna samo rad i nema dnevnih druženja, ali družimo se vikendima i to opet ne po kavama, ovdje se puno više ide po restoranima.



Birokracija odlična, o zdravstvenom sustavu se može raspravljati

- Birokracija je brza i efikasna. Većina toga se riješava online. Naprimjer, ovdje je registracija vozila svake dvije godine i nema tehničkog pregleda. Na kućnu adresu dobiješ uplatnicu koju platiš preko interneta i nakon nekog vremena na kućnu adresu dobiješ tablice na kojima ti piše do kada ti registracija vrijedi. Nema troškova pregleda ili javnog bilježnika. I za sve ostalo Amerikanci ne idu u banke ili poštu kako bi platili račune, nema dugih redova. Sve se riješi preko interneta i nema gubitka vremena ni živaca.

- O zdravstvenom sustavu mogu puno toga reći. Oprema im je stvarno kvalitetna i došao nam je ObamaCare. ObamaCare je nastao zbog ljudi koji nisu imali novca za svoje liječenje, događalo se da ljudi bankrotiraju zbog svog liječenja. Ti ljudi su ili bili nezaposleni ili nisu imali osiguranje preko svog poslodavca pa su sve morali sami plaćati, a to jednostavno nisu mogli. Ostali u SAD-u zdravstveno osiguranje plaćamo po razini primanja. To osiguranje ne pokriva stomatologiju i okulista, za to se plaća posebno osiguranje. Zdravstveno se plaća osiguravajućim kućama i ja i suprug plaćamo 200 dolara mjesečno po osobi i većina tog je pokrivena pa ne moramo dodatno platiti kad dođemo kod doktora. Ako imaš ObamaCare, plaćaš više kada dođeš kod doktora jer to osiguranje pokriva manji postotak pregleda i zahvata. Mogu reći da je to sve skupo jer je mene jedna operacija od 45 minuta (laparaskopija) koštala 30.000 dolara, na sreću to je osiguranje pokrivalo pa ja nisam imala dodatnih troškova. Ovdje je sistem takav da dođeš u 11 sati, u 12 si već na stolu, a u 13 sati ideš kući i oporavak je kod kuće. Dobiješ jako puno lijekova i broj telefona na koji se možeš javiti ako nastane nekakav problem. I nazovu te kući da vide kako teče oporavak. Dodatno se plaća i participacija za svaki pregled kod specijalista, to košta 35-40 dolara. Ono što se meni ne sviđa je hitni prijem. Na hitnoj se može čekati i cijeli dan ako oni procijene da nisi toliko hitan slučaj. I kad dođeš na red, prvo ti dolazi sestra i mjeri ti tlak, težinu i temperaturu, a zatim dolazi druga sestra i piše što ti je. S doktorom nema puno priče, on ti na temelju njezinih zapiski kaže što ti je i šalje te dalje. Doktor samo ide od boksa do boksa i govori kuda dalje s tim pacijentom. I naravno, ako ti ne priznaju tegobu kao stvarno hitan slučaj, to masno platiš. Moj suprug je morao platiti 260 dolara jer mu nije priznata hitnost. Zanimljivo je da u SAD-u porodiljni dopust traje samo 6 tjedana i ne mora biti plaćen.



Neke zanimljivosti SAD-a

- Nezaposlenost je oko 4,5 posto, ali SAD ima velikih problema s ilegalnim imigrantima. Njih je ovdje čak 11 milijuna. Velika većina ljudi je srednja klasa i velika većina ima dugoročne kredite koji se otplaćuju po 20-30 godina. Ali, ovdje su kamate za stambene kredite oko 3-4 posto dok su kamate na studentske kredite 8-9 posto (fakulteti su jako skupi). Ovdje je obavezan porez na nekretnine i osiguranje kuće.

Sebe i svoju obitelj vidi u SAD-u

- Kada se okrenem u prošlost, nije mi nimalo žao što sam otišla studirati i ostala raditi i živjeti u SAD-u. U Hrvatsku se ne planiram vraćati osim u posjete rodbini za vrijeme godišnjeg odmora i pokazati suprugu, koji je Amerikanac, naše prirodne ljepote, od slavonske ravnice do Jadranskog mora - zaključuje Pavica.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?