PREPORUČUJEMO
DANIEL ŽIVATOVIĆNedostaje mi obitelj i prijatelji, ali ne i hrvatska svakodnevica

01.06.2016. by Andrea Baričević

Daniel Živatović, mladi prvostupnik fizioterapije koji izvorno dolazi iz Slavonskog Broda, oduvijek je sanjario o odlasku u svijet. Kako on sam kaže, već rasplamsano ulje na vatru dodali su razvoj političke situacije u Hrvatskoj, ekonomska neizvjesnost i nestabilnost – a konačna prekretnica dogodila se kada mu je istekao ugovor na određeno.

- Zadnjih nekoliko godina radio sam posvuda, od raznih privatnika gdje bi uvijek bila prisutna neizvjesnost oko plaće pa sve do bolnice u Slavonskom Brodu, gdje mi je nakon osam mjeseci istekao ugovor. To me dovelo do situacije da sam ostao na birou, nezaposlen i s užasno neizvjesnom budućnošću. Ukazala mi se prilika da odem u London, a s obzirom da mi veoma bliska rođakinja već petnaestak godina živi tamo, bilo je u krajnjem slučaju jednostavno neozbiljno da ni ne pokušam, s obzirom da mi izbor koji mi se nudio u Hrvatskoj nije baš ulijevao nadu i povjerenje.

Njegova struka uvelike mu je olakšala traženje posla. - S obzirom da sam fizioterapeut, agencije nisu igrale nikakvu ulogu u potencijalnom pronalaženju posla jer u većini slučajeva zapošljavaju medicinske sestre i njegovatelje. Prvi je korak bio napraviti registraciju u njihovoj HCPC komori zdravstvenih djelatnika, kako bih uopće imao mogućnost tražiti posao.

- Sam je proces trajao 4-5 mjeseci i koštao me nekoliko tisuća kuna, iliti svu sirotu ušteđevinu koja mi je ostala od prethodnih radnih godina – samo za papire!

Uz pomoć rođakinje kojoj je neizmjerno zahvalan, Daniel se vrlo brzo „aklimatizirao“ životu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Nažalost, za vrijeme traženja posla naišao je na mnoge prepreke.

- Traženje posla malo je teži korak za Hrvate jer Britanci traže da 12 uzastopnih mjeseci moraš imati sponzorstvo koje ti daje poslodavac te radnu dozvolu. Prošao sam gomilu intervjua, svi su bili zadovoljni mojim prijašnjim radnim iskustvom, ali nitko nije nudio taj famozni „sponsorship“, a njihove agencije nisu htjele ni čuti za fizioterapeuta koji traži isti.

Ipak, spletom veoma sretnih okolnosti u kojima sam upoznao jednog odličnog fizioterapeuta iz Hrvatske koji je već neko vrijeme radio u Engleskoj te njegove preporuke na „neviđeno“, ukazala mi se prilika za sponzorstvo i rad na neodređeno u jednoj ustanovi za mlade neurološke pacijente u sklopu Bupe, velike privatne zdravstvene organizacije. Tu sam priliku objeručke prihvatio nakon vrlo ugodnog intervjua i mogu reći da se moj san lagano ostvaruje.

Iako se ne žali na posao, Daniel priznaje kako nije sve med i mlijeko. - Sam posao zna biti težak zbog prirode samih pacijenata i plaća je u početku minimalna za struku, ali sve je to proces. Tržište rada ovdje praktički potiče fluidnost i redovito mijenjanje posla svakih nekoliko godina, koliko god to smiješno i apstraktno djelovalo u hrvatskim okvirima. Neizmjerno sam zahvalan jer se ovdje nudi skoro pa bezbroj raznoraznih edukacija za daljnje napredovanje u struci, od kojih je određeni dio i besplatan. Sve u svemu, bio je potreban period od godinu dana od moje odluke o odlasku do pronalaska posla i početka rada, dakle ništa stihijski, osobito ako pojedinac želi raditi u struci, sa svim urednim papirima. Tko je to ostvario preko noći, svaka mu čast.

S obzirom da je zbog želje za napretkom i prezira prema stagnaciji i otišao iz Hrvatske, nije iznenađujuće što naš sugovornik već sada ima neke predodžbe o svojoj budućnosti.



- Moja je tiha želja rad u rehabilitaciji i fitness industriji te sam se već predbilježio za određene certifikacije jer omjer plaće i cijene istih nije tako drastičan kao u Hrvatskoj. Za sada upijam i stječem drugačije radne navike, počevši od svakodnevnog puta na posao u trajanju od oko sat vremena u jednome smjeru, pa sve do rada u dinamičnom, međunarodnom okruženju.

Mogućnosti su, kako kaže Daniel, gotovo beskonačne. - Prostora za napredak ima napretek. Kolege su fantastični i spremni pomoći, nema tu zavisti i podjela na titule. Važno je napomenuti da rad s adekvatnom opremom smanjuje mogućnost ozljeda kralježnice na minimum. Naravno, postoji tu gomila pravila kojih se važno držati radi vlastite sigurnosti. Plaća je redovita, a poslodavac ti daje na slobodu organiziranje samoga posla.

Iako mu jezik nije bio problem, priznaje kako mu je ipak bio potreban period prilagodbe zbog prelaska s „jezika u glavi“ na stvarnu komunikaciju. No, najveću važnost u njegovoj priči nosi, smatra Daniel, emocionalni aspekt.

- Nije bilo jednostavno samo tako otići, ostaviti iza sebe voljenu obitelj i bliske prijatelje. Priznajem, meni je bilo lakše nego nekim pojedincima, jer sam imao smještaj za početak i kruh u ruci dok se ne snađem. Pronalazak samoga posla bio je u potpunosti na meni. Da, nedostaju mi jako prijatelji i obitelj, ali apsolutno mi ne nedostaje sva ona hrvatska stvarnost i životarenje. Iskreno, u ovom trenutku vidim svoju budućnost ovdje, u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Negativne strane s kojima se susreće živeći u Londonu za njega su, kako kaže, zanemarive u odnosu na sve mogućnosti i pluseve koje ovo mjesto donosi.

- London je predivan i ponekad užasavajući u isto vrijeme, osobito za malog provincijalca iz Slavonije. Toliko je toga za vidjeti, iskusiti, naučiti. Fizički odlazak u trgovinu u Londonu izumire, Britanci naručuju sve online, počevši od kruha do mesa. Vrijeme je očito novac, a očito ga i cijeniš više kad putuješ nekoliko sati dnevno od stana do posla. Zapravo, u samom Londonu ponekad bude teško naletjeti na "original" Engleza, ali za one koje sam dosad imao priliku upoznati tvrdim da su izuzetno ljubazni, srdačni, korektni u poslu i užasno nestrpljivi kad javni prijevoz kasni makar i minutu. A novi je trend da se u javnost izlazi u noćnom ogrtaču i u papučama - smije se Daniel i zaključuje: - Ponekad si mislim da je moj život napokon ponovno krenuo, a nakon dolaska ovdje, često si mislim da mi je ovo dosad najbolja životna odluka. A što se tiče mogućnosti nove ljubavi ili osnivanja obitelji – zašto ne?

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?