PREPORUČUJEMO
IVANA GALIĆŽivot u Singapuru i Australiji: Ivana uspoređuje dva ekonomska diva

07.06.2016. by Igor Gelenčir

Ivana Galić ima 29 godina, završila je ekonomiju, a trenutno radi kao dizajnerica korisničkih sučelja (user interface designer). Inače je iz Požege. Prva destinacija u inozemstvu je bio Singapur, u koji je sa suprugom otišla 2012. godine, međutim od ove godine njena nova zemlja je Australija. Svoju priču nam je ispričala govoreći o obje zemlje pomalo i uspoređujući ih.

- Singapur je grad država, površine 720 četvornih kilometara. Mali otok zapravo. I strašno napredan. Prije 60 godina su još bili ribarsko selo, a onda je na vlast došao čovjek imena Lee Kuan Yew koji je napravio od Singapura jednu od najuspješnijih ekonomija na svijetu. I to u 30 godina. Singapur je bio pun kriminala, u trgovinskom deficitu, nesređen, neorganiziran, nezaposlenost visoka, ljudi su živjeli u kolibama, nije bilo gotovo nikakvih javnih usluga dok taj čovjek i njegova PAP stranka (People’s Action Party) nisu uveli red u zemlju. Očistili su je od korupcije, snizili plaće na minimalac članovima parlamenta, uveli stroge mjere štednje da bi izašli iz deficita, počeli graditi stanove za ljude, uveli javno zdravstvo i školovanje. Doveli su i strani kapital i talente u zemlju da bi otvorili nova radna mjesta i naučili nešto od zemalja koje su tada bile uspješne. Već 80-ih godina prošlog stoljeća, vidjeli su se rezultati tog rada. Singapur je postao jedan od azijskih tigrova. Danas je treća ekonomija u svijetu po BDP-u po stanovniku po kupovnoj moći. Zanimljivo je i da je PAP još uvijek na vlasti. Već 57 godina - prepričava Ivana.

- U Singapuru smo bili na radnoj vizi koja nas je vezala za određeni posao. U nekom trenutku htjeli smo osnovati svoju firmu, što nam radna viza ne dopušta, stoga smo se prijavili za permanent resident vizu. To je u biti viza koja ti omogućava da živiš u Singapuru s gotovo jednakim pravima kao da si državljanin, samo što nemaš putovnicu i obnavljaš vizu svakih 5 godina. No, odbili su nam prijavu. I nemamo pojma zašto jer Singapur nema jasna pravila oko toga tko može, a tko ne može postati PR (permanent resident). To je jedna od mana te zemlje.

- Tada smo se okrenuli Australiji. Shvatili smo da Australija ima transparentan i jasan sustav bodovanja gdje možeš odmah vidjeti zadovoljavaš li postavljene kriterije te imaš li dovoljan broj bodova da se uopće upustiš u proces prijave. Također su jedna od rijetkih zemalja u svijetu gdje se možeš prijaviti za PR bez da prije toga živiš i radiš u zemlji. I tako smo, nakon gotovo godinu dana trajanja procesa, postali trajni residenti Australije. Imamo sva prava kao državljani osim putovnice. No, nadamo se da ćemo i to jednom dobiti.



- Sada smo u Melbournu, no taj grad nam nije bio prvi izbor. Htjeli smo u Sydney, ponajviše zbog veće količine poslovnih prilika. Veći je grad, više se financijskog, tehnološkog i ljudskog kapitala vrti tamo. Planirali smo se preseliti tamo u kolovozu ove godine. No, onda je suprug dobio ponudu za posao iz Melbourna koju je bilo teško odbiti, tako da smo se preselili i u vrijeme i u grad koji nisu bili planirani.

- S obzirom da sam se tek doselila u Australiju i dočekala me jesen, ne mogu reći previše o klimi tijekom cijele godine. Ono što znam je da je klima suprotna od one u Hrvatskoj. Imaju sve sezone, samo u suprotnim razdobljima. Primjerice, kada je u Hrvatskoj zima, kod njih je ljeto. Za Božić se ljudi kupaju u moru ili sunčaju na plaži dok se u Hrvatskoj griju uz peći u kućama.

- Mnogi vjerojatno imaju sliku o Australiji kao o pustinji s najsmrtonosnijim životinjama na svijetu koje jedva čekaju da te ugrizu. No, to baš nije tako. Barem ne u gradovima. Najveći i najnaseljeniji gradovi su svi uz more, puni parkova i zelenila s papigama, galebovima i drugim pticama koje lete okolo te pitomim posumima koji noću izlaze i ruju po smeću. Nisam se još susrela s opasnim životinjama poput otrovnih zmija i pauka. Sigurno ih ima, ali ne u gradu koji je poput bilo kojeg velikog grada (govorim o Melbourne-u), s podzemnom željeznicom, tramvajima, gustim prometom, visokim poslovnim zgradama, masivnim crkvama na svakom koraku.

- Melbourne je zanimljiv po izrazito kreativnim uličnim crtežima, grafitima i arhitekturi. Često se može vidjeti kako s vanjske strane balkona visi stari bicikl, obojan i ukrašen kao umjetnički dodatak, ili fasada kao iz Alise u Zemlji Čudesa, izgrađena skroz u 3D efektu, a izgleda kao da će se urušiti. Kažu da je Melbourne grad kulture. I zaista, kulturnih događanja ne nedostaje, bez obzira koje doba godine bilo. Koncerata, izložbi, predstava, performansa uvijek ima.

- Ostaci kolonijalne vladavine su očiti. Puno kuća i zgrada je izgrađeno u viktorijanskom stilu, s čipkastim ornamentima na fasadi i ogradama, crvenom ciglom, najčešće izloženom prema van, kao glavnim materijalom, visokim špičastim krovovima. Zbog toga se Melbourne često naziva “najeuropskijim” gradom u Australiji.

- Ljudi su jako uljudni, ljubazni i spremni pomoći. Kada smo tek došli u Melbourne, imali smo poteškoća s pronalaskom zgrade u kojoj smo trebali biti prvi tjedan. Kad su ljudi primijetili da se vrzmamo okolo, sami su nam prilazili i pitali mogu li nam kako pomoći. Zanimljivo je i da svaki razgovor započinje s pitanjem “Kako si danas?” ili “Što ima, stari?” (“How are you today” i “How’s it going, mate?”) bez obzira srećeš li tu osobu prvi put u životu ili se poznajete otprije. Kad nešto kupuješ ili samo pitaš za informaciju, obavezno se započinje s takvim pitanjem (na koje i jedna i druga strana uvijek odgovori, nije da se samo onako radi reda pita), a interakcija završava s “Hvala i ugodan ostatak dana želim”. I pritom su uvijek nasmiješeni. Neobično mi je to vidjeti jer u Hrvatskoj je takav način ophođenja dosta rijedak, pogotovo s osobom koju ne poznaješ, a u Singapuru pogotovo. Kinezi inače imaju takvu konstrukciju lica gdje je gotovo nemoguće vidjeti što misle prema izrazu lica, najčešće su bezizražajna.  A kao narod su malo hladniji i rezervirani na prvu pa je teško ostvariti takvu interakciju.

- Postoji još razlika između Australije i Singapura. Primjerice, Singapur je u tehnološkom smislu puno napredniji, stvari su puno više automatizirane nego što su u Australiji. Internet je puno bolji i brži u Singapuru i ADSL se dobije u jednom danu. Potrebno je samo otići do pružatelja usluge i pokupiti router, a spojen si isti dan. Za optiku se čeka do 2 tjedna. Australija nema tako dobar internet i čeka se u prosjeku mjesec dana da se uvede. Razlog tome je sigurno to što je Singapur prostorno puno manji pa je infrastrukturu puno lakše izgraditi, promijeniti i održavati. U toj zemlji je birokracija najučinkovitija na svijetu. Korupcije de facto nema. Gotovo je sve online. Prijave za radne i boravišne vize popunjavaju se na računalu, dokumenti se skeniraju i najčešće je sve riješeno u roku tjedan dana maksimalno. Radnim vizama ustvari treba dva dana. Uređen je sustav iznajmljivanja stanova tako da su obje strane zaštićene ugovorom i svaka ima svog agenta koji je zastupa i štiti njene interese. Ali su zato cijene stanova astronomske, i u Singapuru i u Australiji. Pogotovo u Singapuru. Opet, to je zbog nedostatka prostora. Ekonomija im neprestano raste pa se uvozi puno radne snage, i kvalificirane i nekvalificirane i te ljude treba negdje smjestiti. Kuća ima malo, zgrade idu u visinu. Na 710 četvornih kilometara živi 5,5 milijuna ljudi. Dvosoban stan će u prosjeku koštati 3500-4000 singapurskih dolara, ovisno o lokaciji. U Melbournu će biti 1500-2000 australskih dolara. Singapurski i australski dolar su približno 1:1. U Australiji također postoji institucija ugovora i agenata, ali je malo drugačije nego u Singapuru. Samo vlasnik stana ima agenta, depozit ide trećoj strani/instituciji (a ne vlasniku stana kao u Singapuru) i za razliku od Singapura gdje nema strogih provjera (iskreno, tamo su malo rasisti, najviše im je stalo da su im bijelci u stanovima), u Australiji moraš imati zadovoljene određene uvjete da bi te primili u stan. Nije na bazi, tko prvi, njegova djevojka, nego vlasnik zaista bira koga će imati u stanu. Kriteriji su: reference vlasnika prošlog stana u kojem si bio, reference tvog prijatelja i šefa na poslu, prošla plaća, sadašnja plaća, izvadak računa iz banke…. Kad smo shvatili kako to tu ide, mislili smo da nećemo nikad naći stan, ali su zapravo ljudi bili razumni (jer smo se tek doselili u zemlju) i sve je dobro ispalo.



- Stanovi u Melbournu su dosta staromodni. Takvi nisu ni u Hrvatskoj iz 70-ih godina. Izolacija je katastrofa. Prozori se ne mogu širom otvoriti nego su na polugu gdje vrtiš kukicu pa ti se pomalo otvaraju prema van (kao recimo prozor u potkrovlju). Kvake na vratima su okrugle i užasno nezgrapne za otvaranje i zatvaranje vrata. Potrebno ih je prvo zarotirati da možeš otvoriti ili zatvoriti vrata i posebno je to frustrirajuće za kupaonicu. Nema radijatora za grijanje nego se griju klimom, električnim grijalicama ili grijalicama na plin. Mi u stanu imamo veliku plinsku grijalicu koja stoji na zidu, ide do vrha zida skoro i izgleda kao one stare drvene rolete. Baš su nazadni po tom pitanju gradnje i uređenja stanova.

- Primijetila sam još po gradu da ima nadrogiranih ljudi i beskućnika. Kažu da je ICE droga ovdje dosta popularna i da treba biti oprezan navečer, paziti gdje se ide, da je osvijetljeno i slično. Nisam dosad imala nekakvih neugodnih iskustava, samo primijetim da ima ljudi koji su na nečemu. U Singapuru nema droge jer ako te uhvate s malom količinom (za osobne potrebe), izbičevat će te trskom (mislim da bambusovom to rade), a ako slučajno prodaješ, bit ćeš obješen. Da. U nekim stvarima, toliko napredni, u drugima, imaju kazne iz Srednjeg vijeka.



- O pravima radnika u Australiji ne znam ništa, ali za Singapur znam da je tržište rada dosta fleksibilno. Što znači da je vrlo lako nekoga zaposliti i otpustiti. Relativno je lako zaposliti strance. Često nema otkaznog roka. Znala sam u novinama pročitati da su pojedini radnici tužili poslodavca zbog neisplaćene plaće i uvijek bi dobili tužbu. Poslodavac im potom, ne samo mora isplatiti neisplaćeno, nego plaća i astronomske kazne kako se to ne bi ponovilo. Ali, radi se jako puno. Preciznije, puno se vremena provodi na radnom mjestu. Njihova kineska kultura je takva da ne ideš kući dok ti šef ne ode kući, a on ne ode do 10 navečer kako bi se dokazao šefovima iznad. Nitko ne može biti produktivan 15 sati na poslu. U firmi koju vode Kinezi, često će biti slučaj da će se poštovati zakonski određen minimun godišnjeg odmora, koji je 7 dana. Svake godine dobiješ 1 dan više. Ali ako promijeniš firmu i dođes u neku istog tipa, vraća ti se broj dana godišnjeg na 7. Grozni su po tom pitanju. Ipak, ako je firma i šef imalo razuman, čovjek će imati barem 2 tjedna godišnjeg. Potpuno drugi svijet po tom pitanju u odnosu na Europu.

- Hrana u Singapuru je jeftina. Jesti vani je jeftinije čak nego kupovati hranu u trgovinama i kuhati kod kuće. Primjerice, obrok vani će u prosjeku koštati 5 dolara. I to će biti pošteni obrok. Zemlje jugoistočne Azije poznate su po uličnoj hrani koja je izvrsna, porcije su dobre (za mnoge i prevelike), a gotova je u 5 minuta. Uglavnom se zasniva na brzo prženom povrću i mesu s rižom ili rezancima raznih vrsta sa strane. Drugi tip hrane su juhe s hrpom rezanaca, mesom i povrćem. To je kineska i malajska hrana. Kako je Singapur multietničko društvo, tako ima i puno vrsta hrane. Indijci koji čine oko 10 posto stanovništva (prvi su Kinezi sa 70 posto, zatim Malajci pa Indijci) pak imaju izuzetno aromatičnu hranu, punu začina poput sjemenki korijandera, kumina, kardamoma, cimeta, klinčića, đumbira, čilija, sjemenki gorušice i slično. Oni su većinom hinduisti koji se hrane vegetarijski pa uglavnom jedu puno leće i graha s povrćem, rižom i raznim kruhovima (koji izgledaju poput naših palačinki i lepinja).

- Tipična australska hrana bila bi goveđi odrezak, hamburger i pomfrit. No, dolaskom ljudi iz jugoistočne Azije i Kine (Vijetnamaca, Tajlanđana, Indonežana), sada je takva hrana u Australiji dosta popularna. Koliko mi se čini, dosta se jede vani, iako je puno skuplje (u prosjeku 15-20 dolara za obrok) nego kuhati kod kuće. Zanimljivo je jako da je potpuno prihvaćeno u Australiji piti pivo za ručkom i nakon toga se vratiti normalno poslu.

- Odjeća i obuća nije skupa ni u jednom gradu. Govorim o nekom prosjeku i brandovima poznatima svuda - topshop, h&m… Ima puno kineskih, japanskih i australskih brandova koji su također dostupni po pristupačnim cijenama. U Australiji je super što, kako su zemlja bogata kožom od ovaca i goveda, tako ima puno kožne odjeće i obuće koja nije skupa ni za hrvatske prilike. A kvalitetna je.

- Nije nam žao što smo otišli, nikako! Moram naglasiti da nismo otišli iz Hrvatske jer smo morali, jer nismo imali posao ili trbuhom za kruhom. Otišli smo jer smo htjeli iskusiti život vani, u drugoj zemlji i kulturi. Oduvijek su nas tropi privlačili i tražili smo zemlju u koju bismo mogli otići živjeti i raditi, a da bude u tropskoj ili subtropskoj klimi. Singapur se u taj kriterij idealno uklapao. Bilo je izvrsno tamo živjeti. Puno smo putovali i stekli super prijatelje. No, nismo se mogli zamisliti tamo ostati predugo. Zbog toga i zbog vize, smo se odlučili za Australiju. Nakon toga, tko zna? Možda se napokon i skrasimo ovdje. Fleksibilni smo. Ali, u Hrvatsku se ne mislimo vratiti - zaključuje Ivana.


NOVO
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
ŠVICARSKA Katica ne žali zbog odlaska u Švicarsku, ali svoju budućnost vidi u Hrvatskoj
ŠVEDSKA Tamara nam otkriva 15 najvećih zanimljivosti o Švedskoj
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?