PREPORUČUJEMO
NIKOLINA RIBARIĆ MARIĆ14 stvari koje naučiš nakon prva 3 mjeseca u Njemačkoj

09.06.2016. by Lara Manojlović

Nikolina Ribarić Marić (32) živi sa suprugom 30 km južno od Münchena. Oboje su diplomirani inženjeri geodezije. U Njemačku su došli u studenom prošle godine, a dotad su živjeli i radili u Zagrebu.

- Završila sam geodetsku tehničku školu i Geodetski fakultet u Zagrebu. Položila sam stručni ispit i stekla sve preduvjete za upisi u Komoru ovlaštenih inženjera geodezije. Iz financijskih razloga nikada se nisam u nju upisala. U Hrvatskoj sam radila 7 godina u struci, kao kartograf i GIS stručnjak. U kratkom vremenskom razdoblju sam postala voditeljica nekoliko uspješnih projekata, ali sam uvijek tražila nove izazove i iskustva. Posao na kojem radim stalno jedno te isto, nikada me nije ispunjavao. Zbog financijske situacije i nepodnošljive hrvatske realnosti suprug i ja odlučili smo se na ovaj korak. Počeli smo učiti njemački samostalno, kod kuće, uvijek kad smo imali slobodnog vremena. Odmah smo preveli sve svjedodžbe i javljali se na sve moguće natječaje u Njemačkoj. Puno smo čitali o tome kako mladi odlaze raditi u inozemstvo i pratili njihove priče preko Facebooka (nitko koga osobno poznamo). Uključila sam se u grupu „Idemo u Njemačku“ na Facebooku gdje sam našla puno informacija o tome kako krenuti i kome se obratiti. Budući da je situacija u Hrvatskoj bila sve gora i gora, morali smo nešto pod hitno promijeniti - započinje Nikolina svoju priču.

Prošle godine njezin suprug je dobio je posao u Jeni kao inženjer geodezije. U svega 2 tjedna riješili su svu papirologiju u Hrvatskoj, oboje su dali otkaze i krenuli u potragu za boljom budućnošću. Po dolasku Nikolina se odmah upisala na burzu, preko koje je dobila besplatno pohađanje tečaja njemačkog jezika.

- Nakon testiranja, voditelj škole mi je rekao da znam njemački na razini B1 i da imam sreće jer upravo počinje tečaj B2+. Tečaj je trajao šest mjeseci, a uključivao je i praktikum u trećem mjesecu u nekoj od firmi u Njemačkoj. Tada sam već imala nekoliko razgovora za posao i na jednom od njih pitala sam šefa je li moguće da praktikum od mjesec dana odradim u njihovoj firmi. Odmah je pristao i čak mi platio smještaj u jednom od hotela u mjestu gdje se nalazi firma. Na kraju prakse ponudili su mi posao jer su bili vrlo zadovoljni mojim radom i zalaganjem. Od 1. svibnja radim u toj firmi i jako sam zadovoljna poslom i ljudima s kojima surađujem. Sve su to mladi ljudi uvijek spremni na timski rad. Posao koji radim je 3D modeliranje ceste i objekata uz nju, što do sada nisam imala prilike raditi i čini mi se kao veliki izazov koji moram svladati da bi postala voditeljica projekta i ta se funkcija od mene u firmi i očekuje. Tek sam počela raditi i ne mogu puno toga reći o uvjetima rada. Ono što se može primijetiti je to da kod Nijemaca nema zafrkancije na poslu, mobitela i razgovora o nečemu što nema veze s poslom. Radno vrijeme je fleksibilno, znači možeš doći kad hoćeš i otići kad hoćeš, samo moraš biti od 10 do 15 u firmi. Uz naravno poštivanje radnog vremena od osam sati, u koje ne ulazi pauza.

Nikolina je u Njemačku stigla s velikim očekivanjima. Ona u pogledu interesantnijeg i kreativnijeg posla već se ostvaruju, a čini se da će doseći i željeni standard života.

- Prvu plaću još nisam dobila, ali iz dosadašnjeg iskustva, kad je suprug radio, a ja išla samo na tečaj, mogu reći da se plaća ovdje i u Hrvatskoj ne može usporediti. Uz sve troškove koje smo imali (stan, režije, hrana), od svake plaće ostala je bar trećina. Sada smo se preselili u Bayern i troškovi su ovdje dosta veći (hrana je ista, ali stan plaćamo 3 puta više), no i plaća je proporcionalno veća, tako da mislim da neće biti problema. Još kad suprug pronađe novi posao, mislim da ćemo moći skroz normalno živjeti. Pod normalno mislim da ne moramo kao u Hrvatskoj brojati svaku kunu.

Nikolina i suprug su zbog posla nedavno već promijenili boravište u Njemačkoj, ali rješavanje smještaja je do sada išlo brzo i glatko.

- Prvi stan u Jeni našao nam je poslodavac 15 km udaljeno od suprugovog posla. Nije bilo nikakvih problema i svu papirologiju, prijave na sve moguće institucije išle su poprilično glatko. Moram reći da je naš njemački bio jako loš i da su svi imali razumijevanja za to. Njemački smo polagano savladavali. Suprugu je tvrtka ponudila i platila tečaj. Vrlo brzo sprijateljili smo se njegovim kolegama s posla, s kojima smo se često privatno družili i bez kojih bi nam naši prvi mjeseci bili nezamislivo teški. I ovako je bilo teško, ali oni su nam za svaki problem pomogli naći rješenje. Toliko strpljenja, dobrote i poštenja još nismo doživjeli i mogu reći da smo upoznali prijatelje za cijeli život.
 
Administracija im nije stvarala probleme. U svakoj instituciji nailazili su na susretljive zaposlenike i kažu da nema suvišne papirologije kao kod nas. Sve je riješeno u 5 minuta. Ono što ni organizirani Nijemci ne mogu kontrolirati su nesreće na autocestama, kojih ima mnogo iako je sve puno upozoravajućih kamera. Iako su u Njemačkoj tek pola godine, bez obzira na period prilagodbe novoj sredini i novim principima života i rada, kažu da im nije im žao što su došli.
 
- Istina, u početku je bilo teško, ali kao što rekoh, kolega sa suprugovog posla i njegova žena učinili su sve da nam prvih par mjeseci ovdje bude bezbolno koliko može biti. Moram ovdje spomenuti i odgovorne ljude iz VHKS – škole za strane jezike u koju smo išli. Za svako pitanje, za svaki savjet i problem mogli smo se njima obratiti i uvijek su imali vremena za nas. Na tome smo im mnogo zahvalni. Život nam je definitivno bolji nego u Hrvatskoj. Radnik se cijeni i poštuje, tjera da ide naprijed, da bude kreativan i samostalan. Loša strana je ta da se radi dulje i vikend je pripremanje za novi radni tjedan, ali vjerujem da je kad dobiješ plaću sve puno lakše jer uvidiš da si možeš priuštiti nešto što u Hrvatskoj nisi mogao.

Promjena okoline uvijek je teška, ali Nikolina i suprug su nove ljude oko sebe shvatili kao izazov i priliku da prošire krug prijatelja.
 
- Ljudi s kojima smo se družili u Jeni su bili isto migranti kao i mi, iz svih država svijeta. Tako smo, naprimjer. upoznali Bugare, Mađare, Sirijce, Ruse… i njihove kulture i običaje. Nijemci nisu hladni kako svi pričaju, bar ne ovi koje smo do sada upoznali i s kojima smo se družili. Uvijek nađemo vremena za izlazak s prijateljima. Oboje volimo putovati i s društvom smo obišli velike gradove u blizini Jene gdje smo živjeli i namjeravamo isto nastaviti ovdje u Bayernu. U blizini su skijališta i jezera pa vjerujem da ćemo pronaći nove izazove i uzbuđenja koja do sada nismo imali prilike doživjeti, kao npr. skijanje ili snowboarding.

Nikolina i njen suprug uvijek se posebno vesele kad nađu vremena za posjet domovini. Bili su u siječnju i opet sada početkom lipnja.

- Iako je u pojedinim trenucima bilo jako teško i pomisliš kako ti je dosta, ali stisneš zube i kreneš dalje. Znaš da te ovdje čeka bolja budućnost ma koliko te srce vuklo natrag. Mislim da smo teški period od šest mjeseci prošli i da nas sad čeka stvarno bolje sutra zbog kojeg smo otišli iz Hrvatske.

Onima koji kreću u Njemačku Nikolina poručuje: - Borite se rukama i nogama i budite uporni. Ne odustajte i ne osvrćite se natrag. Njemačka nije obećana zemlja u kojoj cvjetaju ruže, ali je definitivno bolje organizirana i pružit će više mogućnosti za napredak nego Hrvatska. Žalosno, ali je tako.

U vrijeme prilagodbe, kad se puno toga događalo i  kad su ona i suprug često „pucali po šavovima“, Nikolina je svoje dojmove bilježila i, prema njenom iskustvu, evo što naučiš nakon 3,5 mjeseca provedena u Njemačkoj:

1. Za sve institucije ti treba samo osobna i gotov si za 5 minuta, ali za Zavod za zapošljavanje treba ti bar 2 sata i tražit će te vjerojatno i broj čarapa od strica mamine tetke iz petog koljena.

2. Moraš se boriti za svoju kantu za smeće.

3. Ako ideš na razgovor za posao, vjerojatno je firma udaljena 500 km i moraš bar četiri puta presjedati.

4. Dobit ćeš drugu plaću, a prvu nisi potrošio.

5. Glagol „laufen“ ne znači trčati kako su nas učili....za trčanje postoji bar 4 druge riječi koje nas nisu naučili.

6. Moraš trčati na kolodvorima da bi stigao na drugi vlak, jer naime, s perona 2 na peron 26 moraš stići za 4 minute

7. Moraš moći spojiti bar 5 riječi u jednu riječ.

8. Nemoj se šišati, skupo ćeš to platiti.

9. Ako kažeš „ich spreche ein bisschen Deutsch“ – onda će svi pričati malo brže nego što inače pričaju.

10. Moraš imati bar jednog frenda Sirijca.

11. Normalno je imati profesora koji jede žohare ili koji ni sam ne zna njemački.

12. Nemoj se živcirati, svi će ti pomoći naći rješenje.

13. Izludi „ljubaznu“ tetu na burzi pozivima i lošim njemačkim sve dok ne pristane platiti troškove puta.

14. Ako imaš prijatelja Nijemca i pozove te na ručak, to traje od 10 ujutro do 10 navečer i umjesto rasvjete upalit će svijeće.
 

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?