PREPORUČUJEMO
NINA PONDELAKKoje su prednosti, a koje mane života i rada u Češkoj?

15.06.2016. by Igor Gelenčir

Nina Pondelak ima 38 godina i inače je iz Bjelovara. Po zanimanju je profesorica germanistike i pedagogije i u Hrvatskoj je prije odlaska radila u školi. Jednog dana stigla joj je ponuda svjetskog giganta IBM-a koju nije mogla odbiti. Ponuda je bila vezana za Češku, za grad Brno i - iako je do tada samo upoznala Prag od cijele Češke, objeručke je prihvatila ponudu i odlučila krenuti u novi izazov.

Iz obitelji gastarbajtera

- Prije svega, moram reći da mi ovo nije prvi put da živim u drugoj državi i da sam sada već treća generacija "gastarbajtera" u svojoj obitelji. Živjela sam naime, u Njemačkoj prije 25 godina tako da mi privikavanje na drugu kulturu i način života, a posebno na drugi jezik, nije strani pojam. Ono što je drugačije u ovoj situaciji jest da sam otišla sama na vlastitu inicijativu, slijedeći zov vlastite ambicije i gladi za avanturom. Moj plan nije bio odviše motiviran izrekom "trbuhom za kruhom", kod mene je bilo više "mozgom za znanjem" ili, još bolje - za učenjem i usavršavanjem.

Odrastajući u obitelji u kojoj sam neke članove viđala svega nekoliko puta godišnje (baka s majčine strane radila je u Njemačkoj, a otac u Švicarskoj), oduvijek sam maštala o putovanjima i životu u drugim zemljama, a posjećujući obitelji u Njemačkoj i Švicarskoj, mogu reći da sam, na neki način, te obje zemlje doživljavala kao svoje druge domovine.

Sve u svemu, nikada mi nije bilo strano razmišljati o mogućnosti da se jednom (trajno) nastanim u drugoj zemlji.

Uz taj pustolovni duh, za mene ne postoje ni jezične barijere. Budući da mi je usvajanje stranih jezika oduvijek bila jača strana, osjećam se kao riba u vodi u stranim zemljama i s lakoćom usvajam svaki novi strani jezik.
 
Kad smo kod sporazumijevanja i komunikacije općenito, mislim da bi veliki izazov za mene predstavljale zemlje daleke Azije ili skandinavske regije, ali bih ga s veseljem prihvatila i naposljetku zasigurno nadodala i taj novi strani jezik svom postojećem jezičnom portfelju.

Otišla sam u siječnju 2014. godine u Brno u Češku radi lukrativne ponude da radim za IBM. Dobila sam je dok sam još bila zaposlena u školi, predavajući njemački jezik; trebali su im naime govornici njemačkog jezika za rad s klijentima njemačkog govornog područja. Nakon inicijalnog šoka i nevjerice da se radi zaista o globalnom informatičkom gigantu IBM-u, počela sam istraživati gdje je zapravo Brno i zaprepastila se koliko malo znam o Češkoj i tom gradu općenito. Ispostavilo se da se radi o gradu otprilike veličine Rijeke, oko 2 sata udaljenom od Beča, a otprilike 2,5 sata od Praga, trenutno iznimno interesantnog investitorima i stranim IT kompanijama koje konstantno traže stručnjake i otvaraju nova radna mjesta.



Brno se sve više razvija i sve manje toga mu nedostaje

- Brno je drugi grad po veličini u Češkoj, najveći je grad i ujedno glavni grad pokrajine i nekadašnje grofovije Moravske. Važan je administrativni centar južnomoravske regije u kojoj tvori zasebnu oblast (grad Brno), broji oko 400.000 stanovnika, a također je i pravno središte
Republike Češke kao i važno sveučilišno mjesto s 33 fakulteta u sklopu 13 instituta visokog školstva.

Izložbeni centar Brno (Exhibition Centre) je jedan od najvećih izložbenih centara u Europi, čak 23. na svijetu. Grad je domaćin motociklističkih i drugih utrka Masarykovog okruga, što je dio tradicije utemeljene 1930. u kojoj zasigurno prednjači najprestižnija Velika nagrada svjetskog prvenstva automobilističkih utrka (Road Racing World Championship Grand Prix). Druga kulturna tradicija je svakako poznato pirotehničko natjecanje, Ignis Brunensis, koje svake godine privuče više tisuća dnevnih posjetitelja.
 


U najpoznatije znamenitosti grada ubrajaju se dvorac i utvrda Špilberk (u zatvoru samog dvorca bio je utamničen i barun Trenk, a njegovi posmrtni ostaci (mumija) čuvaju se u kapucinskoj grobnici nedaleko samog dvorca), katedrala sv. Petra i Pavla na Petrovom brdu, dvije srednjovjekovne građevine koje dominiraju gradom, a često su portretirane kao simboli grada.

Drugi veliki očuvani srednjevjekovni grad i dvorac  Veverí, nalazi se na na jezeru brnjenske brane. Za njega se vežu brojne legende kao i za mnoga mjesta i spomenike u samome gradu.

Još jedan izuzetno poznat spomenik arhitekture je Villa Tugendhat koja je uključena na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine, dizajna njemačkog arhitekta Ludwig Mies van der Rohea. Zanimljivosti vezane za tu građevinu su, osim što je simbol modernizma, da je tu potpisan dokument o podjeli nekadašnje Čehoslovačke na Republiku Češku i Slovačku 26. kolovoza 1992., a pojavljuje se i u filmu Hannibal Rising, kao vila negativca Vladisa Gutasa.

- U zadnje vrijeme Brnu sve manje toga nedostaje, grad se podosta obnovio i proširio modernim građevinama, a i postaje sjedištem sve više poznatih kompanija.

- Govoreći o domaćem stanovništvu u Brnu, moram napomenuti da sam se u prvih nekoliko mjeseci susrela s ponešto netrpeljivosti koju mogu povezati jedino s ksenofobijom (valjda radi tegobne opsadne prošlosti ili osobne zatvorenosti što je ujedno jedno i od obilježja češkog mentaliteta, iako poznajem puno iznimaka koje pobijaju to pravilo), poglavito povezanom s nepoznavanjem stranih jezika sa strane domaćeg stanovništva.

Jasno, ne želim generalizirati i vidim i sama da se cijela sredina polako otvara prema sve većem naletu stranaca te ih nekako sve više tolerira i prihvaća, ako uspoređujem s Pragom koji je po tom pitanju puno svjetlosnih godina ispred Brna.
 
Po pitanju svih administrativnih institucija koje su obavezna mjesta posjete čim stignete na potpisivanje ugovora u Brno, treba napomenuti da se svugdje govori isključivo češki jezik i to ne (samo) radi mogućeg nepoznavanja stranog jezika, već zbog navodne činjenice da su administrativni službenici izloženi opasnosti od sudske tužbe ukoliko stranka krivo shvati izrečene navode izgovorene na stranom jeziku. Stoga se "pokrivaju" onom; "mi smo vam objasnili, a na vama je da razumijete češki".

I još jedna bitna stavka, apsolutno je zabranjeno svako darivanje službenika, dakle mito i korupcija u vidu male ciglice kave ili bombonjere za brzu obradu zahtjeva odmah zaboravite.

- Kao korisnica mnogih pretplata zaključujem da im je korisnička podrška i dalje manjkava, mada me uvjeravaju da se situacija stidljivo mijenja nabolje. Tko planira dulje ostati ovdje (poslom) poručujem da si izvadi osobni matični broj ili rodné číslo jer uvelike olakšava život i u nekim slučajevima i uvjetuje korištenje posebnih usluga (telefonska pretplata, podizanje kredita i sl.). Radna dozvola za stanovnike EU nije potrebna, ali je po češkom zakonu o radu, neizostavan uvjet za potpisivanje ugovora liječnički pregled u ovlaštenoj klinici tvrtke.

Osobno sam imala ipak više dobrih nego loših iskustava, što radi sreće i vlastite susretljivosti i snalažljivosti, a što radi činjenice da podosta stanovnika Brna jednostavno voli Hrvatsku i naše more pa im je svaki dodir s tom zemljom ipak jako drag i blizak.

Predlažem svakom putniku namjerniku vrućeg, južnjačkog (hrvatskog) temperamenta da se oboruža strpljenjem i dozvoli pripadnicima ovog rezerviranog, hladnijeg i opreznijeg mentaliteta da ga ugodno iznenade i ugoste.

Kako su mi mnogo puta i sami Česi rekli; "da, zatvoreni smo i hladni, no kad jednom nekoga prihvatimo - to je to". Tu bih dodala da je glavni stereotip o škrtosti nažalost istinit, možda ljepše rečeno - jako cijene novac i imaju naviku plaćanja odvojeno.



Za traženje stana najbolje koristiti društvene mreže

- Ja sam imala neviđenu sreću jer sam išla gotovo naslijepo i bez konkretnog plana o smještaju (što ne bih dakako nikome preporučila). Objavila sam oglas da tražim stan u više grupa za traženje smještaja u Brnu (ima ih dosta na FB-u) i, nakon podosta nezadovoljavajućih ponuda, moj me nekadašnji cimer, a sada jedan od najboljih prijatelja, kontaktirao da mi ponudi smještaj u velikom stanu koji je dijelio s cimericom.
 
Svima koji misle dolaziti toplo preporučam korištenje društvenih mreža, ponajprije FB-a u svrhu traženja stana; jeftinije je od agencija koje nerijetko uzimaju velike provizije. Najplodnija sezona "pecanja" najpovoljnijih stanova je u svibnju i lipnju te početkom jeseni, mada ima iznimaka (evo, ja potvrđujem svojim primjerom). Ima svakakvih stanova, cijene variraju ovisno o kvartu samog stana, namještenosti, starosti i lokaciji/blizini posla/faksa, ali su u svakom slučaju povoljnije nego recimo u Zagrebu.

Posao odličan i nudi mogućnosti usavršavanja

- Trenutno sam voditeljica analize usluge i kvalitete svoga tima (team quality and delivery lead), a svoju karijeru sam započela kao agentica IT podrške za korisnike njemačkog govornog područja. Mogu sa sigurnošću reći da je to (uz Command Center) najstresnije okruženje s velikom fluktuacijom ljudi.

Bila sam zadužena za pružanje IT podrške zaposlenicima velikih financijskih, multimedijskih, telekomunikacijskih, prehrambenih  i automobilskih tvrtki i korporacija. U prvih mjesec dana svog boravka tamo, postala sam čelna osoba za dva velika računa u svom timu (tzv. focal point), vodeći računa o brzini i kvaliteti rješavanja tekućih problema te  frekvenciji i kvaliteti pisane korespodencije - sa strane agenata podrške za te račune.

Nakon toga, odgovornosti su se samo povećavale i nizale do tzv. višeg agenta/mentora za nove agente tih računa, administracije interne baze podataka, ali i koordinatora usluge za veliku svjetsku banku. U više navrata, nakon više od godine dana na Service Desku mi je ponuđeno mjesto voditeljice tima, što sam odbila jer sam se vidjela u drugom odjelu (u kojem sam i sada), u puno opuštenijem okruženju.
 
U novom timu započela sam kao analitičarka usluge (delivery analyst), a sada najjednostavnije rečeno, uglavnom nadzirem kvalitetu same pružene usluge u timu, usko i svakodnevno surađujući s managementom tima i voditeljima cijelog odjela. Uz to sam samostalna voditeljica projekta učenja njemačkog jezika u svome timu.

IBM sam odabrala prvenstveno radi mogućnosti učenja i napredovanja, što nekako nisam vidjela kao opciju u Hrvatskoj, pogotovo ne u svom zvanju i ne tako brzo. U dvije i pol godine sam toliko napredovala u zvanju u jednoj firmi, koliko ne bih za dvostruko više godina u Hrvatskoj, a možda i dulje. Važno je napomenuti da u ovom okruženju sveučilišno obrazovanje (a ponekad ni iskustvo) nije glavni preduvjet za veliki dio radnih mjesta jer tvrtka obrazuje svoje zaposlenike internim treninzima i edukacijama te omogućava stjecanje internih, kao i vanjskih međunarodno priznatih certifikata.

Prostora za napredak ima još podosta, trenutno sam u rukovoditeljskom (leadership) programu, tako da vjerujem da bih posao promijenila jedino u slučaju da: prostora za napredak ponestane, prestanem uživati u poslu i/ili nestane financijske stimulacije.

Češka jeftinija od Hrvatske

- Cijene su općenito nešto niže nego u Hrvatskoj, ali jasno da cijena uvelike varira ovisno o kvaliteti proizvoda. Moram priznati da sam razvila tehniku gdje i što kupujem, tako da se nerijetko dogodi da dosta povoljno prođem pri kupovini. Pritom mislim ne samo prehrambene namirnice, već i svu tehniku općenito, odjeću i namještaj.

Zanimljivost iz Brna - iako dosta Čeha zaista puno pije i ne pazi baš na kvalitetu prehrane (češka kuhinja je jako kalorična), dosta je izražen trend zdravog života kod ostalih, tako da joggere možete vidjeti na svakom koraku, a u većini parkova nerijetko i zateći stanovnike grada svih uzrasta u tjelovježbi.

Osim toga, veliki su ljubitelji životinja i dopušteno ih je uvoditi na većinu mjesta, uključujući i gotovo sve restorane i javne ustanove, pod uvjetom da su na povodcu. Iako su veliki ljubitelji i proizvođači piva, regija južne Moravske je najpoznatija po svojim vinima. Posebno se diče raznim roseima te slatkim vinom zvanim Palava.

Tko zna što donosi budućnost

Kad govorim o dolasku u Češku, odlasku iz Hrvatske te o (konačnom) mogućem povratku, mogu reći da nikada nisam zažalila što sam otišla, možda jedino što nisam ranije, iako sam otišla prije ovog masovnog egzila koji sada potresa Hrvatsku. Glede povratka - nikad ne reci nikad; ne bi me začudilo da zauvijek ostanem u nekoj drugoj zemlji, kao i da se kao umirovljenica vratim kući, poput nekih iz moje obitelji.

Osim toga, tko zna hoću li i koliko dugo ostati ovdje, u Brnu. Kao kod pravog nomada, moj pinklec je uvijek spreman da ga stavim na rame i osjetim put pod nogama.

U svakom slučaju, uvjerena sam da je najbolji savjet koji možete dobiti od bilo koga; svakodnevno informiranje - prije svega kod domaćih ljudi, ali i putem interneta i ostalih medija; vitalne informacije ćete dobiti najčešće usput, ali definitivno i od nadređenih i kadrovskih službi (pitanja prijave policiji za strance, vađenja zdravstvene i mirovinske iskaznice itd.), kao i na službenim i nevladinim portalima koji imaju stranice i na engleskom jeziku.

Ne zaboravite pritom pratiti i stranice ministarstava RH, posebice po pitanju mirovina, radnog staža, dokumenata, promjena zakona, pravilnika i sl., ali tu nipošto ne ubrajam nikakvo informiranje vezano za proces glasanja jer osobno smatram da dijaspora ne bi smjela imati prava glasati niti želim biti dijelom tog procesa, dok god plaćam porez i ostala davanja drugoj državi.

Imam par osobnih zaključaka na temu trenda "dobronamjernih" grupa pomoći i foruma na internetu za sve ljude koji odlaze iz Hrvatske te općenito o našoj dijaspori u svijetu. Iznosim ih poglavito stoga što nisam baš naletila na članke ili blogove koji pišu o tome. Morate znati da iskustva variraju od osobe do osobe pa uzimajte sve pročitano s rezervom; nerijetko autori idu iz krajnosti u krajnost ili pak iznose nedovoljno provjerene činjenice, a naposljetku, neovisno o tuđim (pozitivnim i negativnim) iskustvima - ne znači da će se i vama dogoditi isto. Isto tako, samo zato što je netko iz tvog kraja i priča tvojim jezikom, ne znači da ti je spreman pomoći.

Zvuči glupo i naivno, ali dosta ljudi to nažalost ne shvaća i uvjeri se u to tek nakon gorkog iskustva. Moja osobna iskustva, srećom, nisu bila tako gorka, poglavito stoga što sam se "uzdala u se i u svoje kljuse", a i učila primjerom starijih i iskusnijih putnika svoje obitelji.

Bez obzira na razlog dolaska u stranu zemlju, svaki pokušaj asimilacije u strano društvo i prihvaćanje tamošnje kulture ponašanja i življenja se isplati, radi osobe same - zaključuje Nina.
 

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?