Ili luksuz ili ništa: Ljepote i mane Dubaija
PREPORUČUJEMO
TINO ANĐIĆIli luksuz ili ništa: Ljepote i mane Dubaija

19.06.2016. by Igor Gelenčir

Tino Anđić je 46-godišnjak iz Zagreba. Diplomirao je novinarstvo, ali se dugi niz godina bavi oglašavanjem. Iz Hrvatske je otišao prije 8 godina, kako je tada mislio, samo privremeno. Međutim, otad je radio u Rusiji, Južnoafričkoj Republici i sada je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, ali u Hrvatsku se još nije vratio. Trenutno živi i radi u Dubaiju, za koji kaže da je prelijep i luksuzan grad. I dalje ima želju vratiti se u Hrvatsku i nada se da je na privremenom radu u inozemstvu, za koji ne zna koliko će još potrajati.

- Ja sam  iz Hrvatske otišao za stalno još 2008. godine iako to tada nisam znao. Dugo sam godina radio na mjestu direktora u jednoj od naših vodećih oglašavačkih agencija, a kako je riječ o međunarodnoj firmi još tamo negdje od 2006. godine sam dosta vremena boravio izvan Hrvatske zbog posla. Te 2008. godine tvrtka me zamolila da se privremeno preselim u Moskvu zbog potrebe pomoći tamošnjoj poslovnici. Kasnije sam dobio ponudu za posao u sestrinskoj firmi, potom su me poslali u Južnu Afriku, a prošle godine mi je tamo istekla radna dozvola i morao sam napustiti tu zemlju. Mislio sam se vratiti u Hrvatsku, ali tržište rada je takvo kakvo je, čak i za nas profesionalce s nekakvim pedigreom. Imao sam dosta ponuda iz nekoliko zemalja i eto me ponovno u inozemstvu, ovaj put u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Ljepota i raznolikost Dubaija

- Kada idete na tom nekakvom menadžerskom nivou, smještaj nije problem. Prvo vas obično firma smjesti u neki pansion na 15 do 30 dana, a u tom vremenu si pronađete stan. Jezik u biti nije bio problem nigdje jer se u većini globalnih korporacija ionako koristi engleski kao službeni jezik, a s tim nemam problema jer sam ga učio još odmalena. U Rusiji sam naučio ruski iz pristojnosti jer je lijepo pokazati da ti je stalo do sredine u kojoj živiš. U Dubaiju praktično svi govore engleski. Pronaći stan je lako, platiti baš i nije. Stanovi su vrtoglavo skupi, bukvalno pet puta više nego odgovarajuća razina u centru Zagreba. U dijelu u kojem žive "zapadnjaci" većinom su neboderi ili obiteljske vile (ali tamo npr. ne možete iznajmiti ako nemate obitelj sa sobom). Ima i drugih dijelova koji su više tradicionalni. Nekako ispada da postoji određena etička mapa Dubaija iako to nije povezano s rasizmom (baš naprotiv, Dubai je izuzetno tolerantna i multikulturalna sredina), nego je naprosto riječ o tome da većinom iz određenih zemalja ili dijelova svijeta dolaze određeni profili ljudi. Neki čak žive u susjednom emiratu Sharjah jer su cijene najma tamo niže.



- Radim u korporaciji, jednoj od najvećih u svijetu u mojoj struci. Poslom sam zadovoljan, a napredovati na mojoj razini koja nije mala, iskreno nije više jednostavno - ne zamaram se time. Biti direktor svemira ili dio globalnog menadžmenta traži i neku količinu strasti za šefovanjem, a mene je to prošlo još kao mladog čovjeka jer sam bio direktor velike reklamne agencije u trideset i prvoj godini života. Sada mi je drago kada možemo napraviti neki posao koji u Hrvatskoj čovjek vjerojatno ne bi imao priliku odraditi.

- Dubai ima oko 2,5 milijuna stanovnika. Sušta je suprotnost Hrvatskoj. Prvo zato što su sve ljepote Dubaija ljudskih ruku djelo. Sve ste to naravno već vidjeli i dobro je poznato. Ipak, mene je fascinirala jedna slika koju sam nedavno vidio - Dubai iz 1991. godine. Jedan mali neboderčić kakvih ima u Zagrebu. I ništa, praznina. Kada shvatite što su oni napravili od 1991. na ovamo, čini se nemoguće. Sličan doživljaj sam imao u Moskvi, ali tamo je više situacija da unutar jednog od Staljinovih stambenih blokova mislite da ste još u 60-ima pa zađete za ugao, a tamo vas čeka budućnost! Ovdje u Dubaiju tragove prošlosti teško je naći.

I Dubai ima svoje mane

- Mane, naravno, postoje. Za početak, sve je vrlo skupo. Ali ne skupo kao kava u Njemačkoj. Vrtoglavo skupo. Ali s druge strane, to je taj stil koji oni njeguju, ovdje na primjer nema jeftinih hotela. Ili luksuz ili ništa. Zato i jesu jedina arapska država u kojoj nafta čini možda četvrtinu prihoda. Dakle, ako ne želite pristati na takav glamurozni način života, možete sjediti doma. Treća opcija ne postoji.

- Ovdje je sve napravljeno po sistemu "živi na visokoj nozi". Klubovi, plaže, restorani - nema što ovdje ne postoji, sve je iznimno dizajnirano i luksuzno izvedeno - ali sve ima svoju cijenu. Moram priznati da mene to ne zanima previše. Ne mogu si pomoći, ali platiti 80 kuna za točeno pivo čini mi se suludo. Čak su i kultura i kina spektakularizirana. Ako nije Red Bull utrka aviona ili polo meč na plaži, nije ništa. A gdje bi ljudi pokazali svoje Lamborghinije da nije tako?

- Obrazovni sustav je plati pa klati. Ima svega, ali su škole - pogađate - skupe. U biti, postoji raspon od 5 tisuća kuna godišnje pa do 200 tisuća, pa tko voli nek izvoli. Zdravstvo je tako postavljeno da stranci (kojih je tu 91%) nemaju pristupa državnom sustavu, nego vam firma plaća privatno osiguranje. Pa što vam polica dozvoljava. U osnovi platite iz džepa dio, a dio vam pokriva polica. U Južnoj Africi je to bilo slično, ali znatno bolje postavljeno. Tamo vam osiguravajuće društvo, ovisno o razini osiguranja koju imate, dodijeli na početku godine "medicinski budžet" koji možete trošiti na liječnike opće prakse, lijekove u ljekarni, naočale i slično. Osiguranje plaća preko toga neku fiksiranu cijenu usluge pa ako liječnikova usluga prelazi normativ, razliku platite sami. A za teške bolesti standardni tretman je pokriven policom, a za napredne lijekove imate neki budžet do kojeg vam oni to pokrivaju godišnje. I još postoji sustav profilakse tako da vam osiguranje da karticu pomoću koje ostvarujete npr. 80 posto popuste na teretanu ili bazen, 25 posto na zdravu hranu itd. Kad napravite npr. pregled srca, dobijete bodove koje možete trošiti na popuste za avionske karte. Osiguranju se više isplati platiti vam teretanu nego operaciju srca.

Puno proputovao zbog posla



- Evo, za kraj mogu reći da sam proputovao pola svijeta zbog posla i svagdje čovjek nađe nešto bolje nego doma, a nešto gore. U Rusiji je to - logično - hladnoća. Ali, to je relativna stvar. U Moskvi me budio radio alarm i vrlo često je prva stvar koju čuješ vremenska prognoza "Kristalno jasno zimsko jutro s prohladnih -26 stupnjeva". Hajde ti ustani, druže! Zato sam si na telefon instalirao da mi pokazuje temeraturu u Jakutsku. Tamo je obično oko -58 po zimi pa je ovih moskovskih -26 odjednom bilo vrlo podnošljivo!

- Što se tiče nostalgije, jasno da svatko voli svoju domovinu i da bi radije živio u njoj. Nažalost, u zadnje vrijeme vidim da uglavnom dominiraju ružne teme i opća negativa i to me žalosti - nadam se da će ljudi shvatiti da sve dobro kreće iz glave. Dolazim jednom godišnje, a volio bih se vratiti. Zasad je, nažalost, tako kako je.



NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?