PREPORUČUJEMO
DRAGAN ŠARIĆMoja priča nije o odlasku trbuhom za kruhom, nego o ulaganju u sebe

26.06.2016. by Igor Gelenčir

Dragan Šarić ima 26 godina i dolazi iz Podstrane - Split. Njegovo zanimanje je građevinski tehničar niskogradnje i inženjer prometa. U Hrvatskoj je bio ragbijaš i igrao je za splitsku Nadu, najabolji ragbijaški klub u Hrvatskoj, a za odlazak se odlučio jer ga je "tako puklo". Odlučio je odabrati zemlju u kojoj se igra ragbi i u kojoj se govori engleski jezik kako bi mogao nastaviti sa sportom i usavršio svoj engleski. U svojoj priči Dragan nam govori o Novom Zelandu, Aucklandu i sustavima u kojima je Novi Zeland jako puno ispred Hrvatske.

- Moja priča o odlasku na Novi Zeland (Auckland) počinje ovako. Nisam kao svi izričito išao iz Hrvatske jer nisam imao posao (trbuhom za kruhom). Prvenstveno sam otišao učiti i usavršavati engleski jezik i igrati ragbi jer sam ragbijaš splitske Nade, najboljeg hrvatskog kluba. Ragbi je ovdje "religija", samo ragbi cijene. Svi me pitaju zašto sam baš došao na Novi Zeland učiti engleski, kažu mi da sam mogao otići u Englesku (London), a moj je odgovor bio da me jednostavno to odjednom puklo i takva je bila odluka. Idem u zemlju ragbija, igrati ragbi, raditi i učiti engleski. I naravno ne žalim zbog toga jer sam uz sve to upoznao jako puno dobrih ljudi.

- Na Novi Zeland sam došao prije 8 mjeseci. Odlazak za mene je bio jako izazovan i motivirajući jer nije lako otići od kuće u zemlju koja je 15.000 kilometara daleko i uz to još nemam dolje nikoga koga znam. Izazov je bio velik, putuje se dva i pol dana, samo 26 sati leta ima plus čekanje.

- Na Novi Zeland sam otišao kao druga generacija working holiday vize. Svake godine 10.08. izlazi natječaj i prvih 100 koji se prijave, a ispunjavaju uvjete dobiju vizu. Ja sam bio te sreće da sam je dobio i avantura je mogla početi. Uvjeti su: da imaš manje od 30 godina, ne smiješ biti kažnjavan, medicinski pregled treba biti u redu (rendgen pluća).

- Kada sam stigao na Novi Zeland bio sam toliko izgubljen od vožnje na lijevoj strani. Volan na desnoj, veliki grad - ogromne gužve (do posla se zna voziti od 45 minuta do 1 sat), puno različitih nacija (Kiwia, Kineza, Japanaca, Maora...).

- Ali, sve u svemu, sretan sam jer imam priliku upoznati kakvi su drugi narodi, običaji, kultura i mentalitet. To mi je jedno veliko iskustvo.

- Što se tiče birokracije i zdravstvenog sustava Novog Zelanda jako sam pozitivno šokiran, nisam mogao vjerovati da takvo nešto postoji jer nisam na to naviknut.

Evo neki primjeri:

1. BIROKRACIJA je 100 godina ispred Hrvatske, ironično rečeno. Svi se zakoni i pravila moraju i trebaju poštivati, nema toga da, ako si politički opredijeljen za jednu opciju, da ćeš biti zakinut u nečemu, nema toga - tko je bliže oltaru da bolje misu čujemo, nema toga - meni rođak, susjed, prijatelj radi u gradskoj upravi, općini ili ne znam ni ja gdje pa će on to meni srediti preko veze ili će mi nešto namjestiti, mislim na poslove. Pravila za malog čovjeka i predsjednika su ista. Nema rada na crno, nema da nećeš platiti porez (imaju stupnjeve poreza koji ovise o godišnjoj plaći od 17.5 posto do, ja mislim 30 posto), oni to sve redovno odbijaju od plaće.

- Što se tiče stanova, kuća i zemlje, u zadnjih 5 godina sve je jako poskupjelo i cijene idu jako visoko jer ekonomija raste iz godine u godinu. Kuće se većinom kupuju na kredit. Svatko tko radi može uz trud uštedjeti za depozit i dobiti kredit, banke će ti ga dati, neće ti ga dati kao kod nas i moliti Boga da ga ne možeš vraćati i da ti uzmu kuću.



- Kupnja automobila traje svega 10 minuta. Najteže je doći do stanice za tehnički pregled vozila, koji radi stalno. Dođeš, platiš 10 dolara i automobil je na tvoje ime. Još samo moraš predati jedan papir na poštu, a i to možeš online. Nema toga da moraš uzeti godišnji kao kod nas pa ići prepisati automobil. Nema javnog bilježnika, ne moraš ići na policiju, pa na poreznu pa se opet vratiti na policiju, mijenjati papire pa vamo pa tamo. Mogu reći da je to ovdje nevjerojatno lagan postupak.

2. Zdravstveni sustav je na visokoj razini, kroz porez plaćaš zdravstveno osiguranje. Nije kao kod nas, ako nemaš para crkni, ili kad dođeš u bolnicu pa ako nemaš para za dati doktoru on te neće ni pogledat ili će te samo radi reda doći obići. Ne trebaš mu davati famoznu kuvertu, on se za svakog pacijenta bori isto i svi imaju ista prava i uvjete.

3. POSAO - Nije kao u Hrvatskoj da dobiješ dobar posao i to je gotova stvar i tu ostaješ raditi idućih 40 godina do mirovine. Po mogućnosti, ako možeš, ubacit ćeš sina ili kćer poslije tebe, kao što si ti došao poslije svoga oca ili majke, nije bitno. Iz dana u dan, godine u godinu stječeš iskustvo i znanje i posao možeš promijeniti preko noći, što se kaže "kao bičve ga možeš minjat". Znanje, iskustvo, volja i želja za rad se jako cijene i jako se dobro plaćaju.

- Svaki poslodavac se bori za svog radnika i pruža mu najbolje uvjete i sve radi samo da ga zadrži. Može se reći da zaposlenik postavlja pravila, a ne poslodavac. Naravno, zaposlenik mora biti jako dobar i kvalitetan, da ne bi sad neki naši pomislili da je sve ovdje lako i bajno. Koliko ti daješ, vraća ti se dvostruko.

- Moj zaključak je jednostavan. Hrvatska je moja zemlja, moja jedina domovina, ali kad vidim kako ovdje stvari funkcioniraju, mogu reći: JADAN NAŠ HRVATSKI NAROD. Mislim da nikada nećemo izaći iz blata i kaljuže u kojoj jesmo dok ne maknemo političke uhljebe i istrijebimo ih, a to će biti jako teško. Novi Zeland bi trebao biti 100 godina iza Hrvatske, a ne ispred jer imamo veće mogućnosti i kvalitetu, samo što nema tko upravljati time, a u biti mi smo iza njih. Moja poruka mladima koji dolaze ovdje je neka samo ne misle da će se preko noći obogatiti jer sigurno neće. Samo će dobiti priliku da rade, napreduju i kroz život steknu i zarade lijep novac. Što se tiče mene i mog trenutnog stanja, ja idem doma za dva mjeseca jer mi je tako bilo u planu, a na Novi Zeland ću se sigurno vratiti ukoliko dobijem papire jer Novi Zeland je lijepa zemlja i zemlja iz snova za raditi i napredovati. Sve mogućnosti koje ti trebaju za život ova zemlja ti daje - zaključuje Dragan.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?