PREPORUČUJEMO
SILVIJA SKERLEVIzrael je predivan, ljudi su topli, a standard je dvostruko veći

30.06.2016. by Igor Gelenčir

Silvija Skerlev 32-godišnjakinja iz Zagreba, po zanimanju arhitektica. Prošle godine u lipnju službeno je preselila u Tel Aviv u Izraelu. U Hrvatskoj je radila kao arhitektica, dvije godine u smislu stručnog staža. Nakon što je završila staž i položila stručni ispit, odlučila je da je pravi trenutak za pomak i otišla je u Izrael. Danas radi i uživa u Tel Avivu, ali kaže kako je samo jedan dom i kako Hrvatsku uvijek nosi sa sobom, gdje god bila i koliko god bila udaljena od svoje domovine.

U Izrael je odvela ljubav

- Zašto baš Tel aviv - zato što je odavde bio čovjek s kojim sam tada bila 3 i pol godine u vezi (porijeklom Izraelac), tako da se može reći da me ljubav dovela ovdje. Inače mi Tel Aviv ni Izrael nisu bili ni u "vidnom polju". Nakon što sam dobila radnu vizu, trebalo mi je 2 mjeseca i 10 intervjua za posao da ga nađem. Bilo je teško "probiti se" jer su svi pitali za radno iskustvo u Izraelu (što ja nisam imala).

- Imala sam dobar životopis i dobre kvalifikacije, međutim trebalo je vremena. Kada sam napokon dobila ponudu za posao, to je, mogu mirne savjesti reći, bio najbolji od svih poslova koje sam mogla dobiti. Bila sam zahvalna svima koji su mi do tada zatvorili svoja vrata. Tako da sam 17. siječnja ove godine počela raditi u jednom od renomiranijih izraelskih arhitektonskih biroa i otad profesionalno rastem "po danu" i radim na projektima o kojima sam samo mogla sanjati. Centralna koncertna hala u Tel Avivu, poslovni tornjevi u Jeruzalemu, prekrasne stvari.

- Radna okolina je nevjerovatna, kolege i nadređeni su s velikom korektnošću i prihvaćanjem različitosti, strpljenjem i širokim pogledima, ne samo u smislu struke već i u ljudskom kontaktu.

Tel Aviv - lijep grad u kojemu je strancima lako živjeti

- Tel aviv je prekrasan. Egozotičan južni grad, pun različitosti i iznenađenja. Vrlo je razvijen i možda kulturološki najopsežniji grad u Izraelu, a zbog toga i najmanje konzervativan. Ovdje je vjerovatno najlakše opstati kao stranac u usporedbi s drugim mjestima. Religija je vrlo prisutna - postoji toliko vrsta Židova za koje nisam znala prije, a isto tako i mnogo stadija vjere. Ortodoksnih je tu malo, ali čim se zaputiš malo dalje od grada postaje vrlo jasno koliku ulogu u životu ovdje ima vjera kao takva. Nevjerovatno za jedan europski um i poimanja života. Ali, moram reći da su svi jako prijateljski raspoloženi prema drugim kulturama i sa znatiželjom slušaju o našim običajima, načinu života, muzici, kulturi općenito, hrani - prepričava nam Silvija.

- Mene tu jako veseli ta njihova nevjerovatna hrana - samo povrće i voće i razni umaci od sezama (takozvani tahini) i raznih koštunjica. Vrlo zdrav način prehrane i što je najvažnije, postoji ta kultura dijeljena. Na primjer, ako četvero ljudi dođe u restoran i naruči jedno jelo, koliko god mala porcija bila, konobar će donijeti jelo i 4 pribora za jelo. Pa tako i svaki sljedeći tanjur. Ovdje se pije puno čaja, kave i mirisnih trava koje se samo prokuhaju u vodi - većinom iz vrta ili s biljke koja raste u zemlji.

- Novčana valuta je šekel, koji je otprilike u vrijednosti dvije kune. Standard je proporcionalan. Dakle u brojevima sve je isto, ali vrijednost novca je dvostruko veća, pa tako i prosječna primanja.

- Nigdje nije idealno, ali ja mogu reći iz svog iskustva i u mojoj profesiji, ako radiš, zaradit ćeš i zaslužiti normalan život. Ja imam prosječna primanja za svoju struku ovdje i uspijevam živjeti u centru Tel Aviva, normalno izlaziti, imati uglavnom za sve što mi treba, ali naravno uz određen trud i kako da kažem, prekovremene sate. Uvijek treba dati da bi dobio i uvijek treba stremiti k maksimumu. Tako se ostvaruje prosperitet.

- U tom svjetlu mogu reći da je i ta razlika u jeziku i pismu savladiva ako se čovjek potrudi. Hebrejski je stari, da ne kažem biblijski jezik koji se od nastanka Tore koristi u originalnom obliku, pismeno i glasovno. Ja sam ga učila u Zagrebu kao i ovdje znajući da ću se preseliti i sada nakon godinu dana mogu reći da se sporazumjevam normalno te bez problema obavljam posao na hebrejskom (ako malo zaškripi, uvijek se ima koga pitati jer svi koji vide da se trudiš uklopiti i pričati "njihovim" jezikom i više nego pruže pomoć; posuđuju knjige i ispravljaju gramatičke pogreške).



- Meni je Izrael pružio mnogo lijepoga i iskustva koja ću pamtiti cijeli život, bez obzira na kojem dijelu svijeta ću o njemu razmišljati. Plantaže datulja u pustinjama na jugu, oaze palmi oko Mrtvog mora, plavi Kineret, Golanska visoravan na sjeveru, koraljni grebeni na južnoj granici Izraela i Egipta i nevjerojatna prostranstva pustinje Negev. Velike zajedničke večere, osjećaj zajedništva, toplina ljudi i na kraju taj osjećaj avanture, kad se otisneš van svega svoga i počneš otkrivati neki novi svijet...

- Stanovi su jako skupi. Gotovo je nemoguće kupiti stan, recimo, kao mladi par. Tako da ljudi većinom unajmljuju i to u cimerstvu uglavnom. Cijene su vrtoglave. Društveni život - eh, kako kome. Ali, mogu reći da se dosta izlazi, noćni život i klubovi su nevjerovatni, vrlo organizirani i osigurani (jako se pazi na što se unosi u klubove i uvijek te provjere metal detekrotom i sl.). Možda je prikladno reći da je noćni život spektakularan.



Svaka priča ima dvije strane

- Naravno, čim se spomene Izrael, veliki "ružičasti slon u sobi" je taj njihov vječni sukob s arapskim svijetom. Je, zaista je naoštrena situacija i vrlo često izbijaju sukobi na cesti, u restoranima i sl. Nedavno je baš bila pucnjava u jednom renomiranom restoranu u vrlo otmjenom dijelu grada na takozvanom Sarona marketu. Takve situacije tjeraju čovjeku strah u kosti, ali uz racionalan pristup i nesklonost panici, kao i uz dozu opreza i promišljanja gdje ćeš i kako ići, da se živjeti normalno. Meni je zapravo impresivno koliko su medijski PROMIJENJENE vijesti o tome što se događa ovdje na Bliskom istoku. Stvara se određena slika stvari koja nije nužno točna, što mogu sada reći nakon što sam provela neko vrijeme ovdje. Ne treba svemu vjerovati. Istina nije ni crna ni bijela već negdje u sredini. No, toliko o tome.

Svagdje je lijepo, ali dom je samo jedan

- Koliko god je život ovdje predivan i vrlo, ajmo reći, uspješan za sada, često me uhvati nostalgija za domom, obitelji i prijateljima. Valjda je to nešto što nas je na kraju krajeva izgradilo i što nas čini osobama koje jesmo, s utiscima koje nosimo u sebi - zrak, voda, jadranska sol, zagrebačke magle i sunčana jutra na Sljemenu. Za sada si ne mogu priuštiti da putujem koliko bih željela i dođem doma svaki put kada mi to treba, ali vjerujem da će, ako odlučim ostati dulje ovdje, to biti uvjetovano dobrim i čestim prilikama za putovanje u Hrvatsku. Doma je samo na jednom mjestu i nezamjenjivo je dok smo živi. Kad god se "tlo pod nogama zatrese" i vrijeme je za nekakvo osobno junaštvo, uvijek se okrećem srcem tamo i crpim snagu iz korijena koji su snažni i protočni. Hrvatska je ljubav i ljepota. I nosim ju u sebi kao medaljon - zaključuje Silvija.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?