PREPORUČUJEMO
MARIO HARAPINMario je otvorio obrt u Beču, Austrijancima prodaje hrvatske delicije

07.07.2016. by Igor Gelenčir

Mario Harapin je 36-godišnjak iz okolice Zaprešića. U Hrvatskoj je živio do prije dvije godine, mijenjao je poslove i lokacije, čak je nekoliko puta radio i u inozemstvu, sve dok se nije odlučio na preseljenje i otvaranje obrta u Austriji. Danas izvozi hrvatske proizvode i prodaje ih u centru Beča u jednom dućanu. Da bi došao do ovoga što danas ima, morao se zadužiti, ali nada se da će mu se sav rad i trud koji je uložio u to isplatiti i da neće požaliti za svojom odlukom o napuštanju Hrvatske.

- U svibnju 2014. godine odlazim u Beč, glavni grad Austrije. Zatim sam ovdje otvorio obrt. Samo da napomenem, to se tu riješi za 15 minuta. Inače, radim cijeli život. Čim sam napunio 17 godina počeo sam raditi. Po struci sam kuhar i prvih 5 godina sam radio kao kuhar. Unutar tih 5 godina sam bio u vojsci i završio specijalizaciju u svojoj struci. Nakon tih 5 godina u svojoj struci, idućih 6-7 godina sam radio kao konobar, a zatim i 4 sezone kao voditelj poslovanja u konobi Eko Dalmacija u Vodicama. Povremeno sam radio i kao vanjski suradnik u jednoj agenciji koja se bavi poslovnim turizmom te sam radio kao kuhar u Njemačkoj i Španjolskoj. Zadnji posao u Hrvatskoj mi je bio voditelj pogona za proizvodnju proizvoda od rajčice, brend Zdravo za gotovo. Dok sam to pokušavao prodati u Austriju, uvidio sam da nema stvarno dobrih hrvatskih prehrambenih proizvoda tj. delikatesa. Ima svega, ali najviše roba masovne proizvodnje i potrošnje kao što su; Vegeta, Kutjevačka graševina, jeftini pršut nikakve kvalitete, Podravka ajvar, keksi Domaćice, uglavnom tvornička roba. Vidio sam to kao svoju priliku i uz još nekoliko faktora koji su dio hrvatske svakodnevice, odlučio sam okušati sreću u Austriji i to kao obrtnik.

- Došao sam s djevojkom, ona ima nešto obitelji tu u Beču koji su nam pomogli dok nismo stali na noge i uputili nas u život ovdje. Otišao sam u gospodarsku komoru, za 15 minuta otvorio obrt bez centa ulaganja i počeo raditi. U roku 4 mjeseca od osnutka obrta, obrtnik mora dokazati da može živjeti od prihoda obrta i dobiva trajnu dozvolu boravka u Austriji. Za otvaranje obrta u Austriji potreban je samo tzv. Meldezettel s prebivalištem (Hauptwohnsitz) u Austriji i dokument s fotografijom.

- Iako tako blizu Hrvatske, običaji i navike Austrijanaca su drugačiji i to smo morali dobro istražiti i naviknuti se, te se prilagoditi kako bismo mogli opstati. Prvo sam počeo prodavati delikatese prijatelja i poznanika po tržnicama Beča, to je bio stvarno mukotrpan posao. Svaki dan utovar-istovar robe, stolova, šatora... neovisno o vremenu stajanje cijeli dan, kad zapuše vjetar i padne kiša, uništi robu, etikete i nitko ne dođe kupovati. Bio sam ovisan o vremenu. Nakon toga mi je uletio prostor, sasvim neočekivano, praktički u centru grada koji sam morao uzeti jer se tako nešto ponudi jednom u životu. Tako da sam iznajmio taj dućan. Puno sam se zadužio i krenuo raditi na taj način, ali to je samo u zadnja 3 mjeseca. Iskreno, ne znam jesam li dobro postupio, još je prerano da donosim nekakve zaključke. Samo  znam da bih "drugi put" bio puno pametniji.



- Naišao sam na puno problema, osim upoznavanja nove sredine, jezika. Ja sam imao sreću, možda i sposobnost da mi u startu ciljana skupina kupaca budu Austrijanci, oni cijene kvalitetu. Kod njih cijena nije neki faktor ako je roba dobra. Ako si žele nešto priuštiti, oni to i plate. Ako žele najskuplji sir, oni će uzeti samo 5 dekagrama, ali će si ga svakako priuštiti. Naravno da ima i drugačijih Austrijanaca i ima naših koji su takvi...Ne bih htio nikoga etiketirati, ali naši ljudi si mogu iz Hrvatske svašta donijeti dosta povoljno, to je isto razlog zašto su mi kupci više Austrijanci. I najbitnije kod Austrijanaca je BIO (kod nas tzv. EKO) certifikat jer se pokušavaju zdravo hraniti. Ja uvozim i prodajem proizvode malih proizvođača, mahom nepoznatih malih firmi, OPG-a i slično. Prvi sam koji se time bavim na taj način, a sada me već kopiraju, ali to je ovdje uobičajeno. Sve što se pokaže uspješnim, jako brzo dobije kopiju. Proizvođači i proizvodi koje zastupam su; Karlić tartufi iz Istre, prirodni proizvodi od rajčice Zdravo za gotovo, sirupi Agropošta, suhomesnato pršutane Bel-Cro, raznorazne vinare, OPG Ferbežar i obitelj Matijević od suhomesnatih prerađevina, smokve obitelji Novaković i Krep, medove, kolače i još neke proizvode. Uglavnom, kod mene ima proizvoda baš iz svih dijelova Lijepe naše.



- Beč je svjetski grad, iako ima ¨samo¨ 1,8 milijuna stanovnika, nudi svašta za svakoga. Kultura, zabava, sport, non stop neka događanja. Arhitektura je super, vidi se povijest Europe u zgradama i spomenicima, a promet je fenomenalno organiziran. Unatoč svemu, uporno tvrdim da je u Hrvatskoj (skoro) sve bolje; ljudi, hrana, klima, zrak je čišći, imamo more. Ovdje ima više reda, manje korpucije, malo više kulture. Hrvate koji dosele ovdje najviše živciraju termini - ovdje za sve imaš termin. Nema spontane kave s prijateljima, nego npr. za 14 dana u 17.30. Rijetko možeš nekoga nazvati i pitati; bok, što radiš, ajmo nekud ili tako nešto predložiti. Ali, zato je red. Za poslovni svijet to je idealno, ali živcira kad ti to uđe u privatni život.

- Stan kao stan i nije skup. Međutim, ja plaćam 43 kvadrata na solidnoj lokaciji, 600 eura. To je zajedno s komunalijama i sve ono za što se kod nas dobije 12 uplatnica (smeće, slivne vode, kanalizacija...). Plin i struja se plaćaju posebno, a to je u mom stanu oko između 50 i 70 eura zajedno. Da naglasim, voda se ne plaća! Ali...uvijek postoji ali. Barem 95 posto nekretnina je pod agencijama koje uzimaju proviziju.

- Postupak je sljedeći; nađeš stan (potražnja je strašna za stanovima), ako imaš sreće da ga dobiješ npr. 45 kvadrata za 600 eura mjesečno, platiš 2 mjesečna najma provizije (novac koji se ne vraća). Ako ima namještaj, dužan si ga otkupiti, to ti je još 2.000-5.000 eura i onda imaš tri mjesečna najma polog za stan, pa ti računaj!!! Nakon što iz džepa istreseš 5000€, dolazi prvi najam...



- Hrvati ne mogu nastupati na austrijskom tržištu rada. Mogu dobiti dozvolu ako firma koja ih želi zaposliti dokaže da im treba baš taj radnik. Ali, nezaposlenost je rekordna ove godine, svih profila radnika ima na burzi rada, tako da je jako teško nešto naći da Austrijancima nedostaje. Ako otvaraš firmu ili obrt, nema problema, ali tada smiješ raditi samo za sebe.

- Na vlasti je SPÖ, ekvivalent našem SDP-u, pogotovo u Beču, tu su oko 40 godina na vlasti. Gradonačelnik je isti već 22 godine ako se ne varam. Na zadnjim izborima pokazuje se jačanje desnice iz straha od izbjeglica, azilanata, radnika došljaka i rekordne nezaposlenosti. Klasična priča. Na zadnjim predsjedničkim izborima prije tjedan-dva pobijedio je kandidat zelenih za dlaku, za manje od 1 posto prednosti nad kandidatom ultradesničara. A evo, sada se izbori moraju ponoviti.

- Javno zdravstvo bih u Hrvatskoj ocijenio boljim nego ovdje, ali vidim da reformama hitamo prema manjoj socijalnoj skrbi za građane, idemo prema Europi.

- Nostalgija je zeznuta stvar, doma mi je ekipa s kojom sam odrastao, mama i brat, kod kuće je najljepše. Ako uspijem u svom naumu i ovo dovedem do razine do koje bih htio, postoji velika šansa da ćemo se vratiti u Hrvatsku. Ideje za daljne poslovne poteze postoje, zasad su u povojima, ali puno sam naučio u Austriji i stekao kvalitetnih poznanstava i mislim kako bi se to moglo dobro iskoristiti u napretku na poslovnom planu u Hrvatskoj. Ako se i ne vratim doma, neće biti tragedija, Austrija je dobra zemlja za život i stvaranje obitelji. Da, planiram se vratiti doma, ali zar nisu svi gastarbajteri to jednom rekli!?


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?