PREPORUČUJEMO
IVANA PETRIČKOTu se nitko ne osjeća kao stranac, a za uspjeh je potrebno biti drukčiji

24.07.2016. by Sandy Bralić

Kada dođe u Hrvatsku, bombardiraju ju komentarima: "Ah, lako tebi, ti radiš u Europskom parlamentu“ ili „Možeš li meni išta srediti kad si tamo gore?“. - No, nekako se svi povuku kad napomenem da se u 16.00 ne zaključava ured.

- Rođena sam i odrasla u malom mjestu pokraj Bjelovara i nakon završene osnovne škole dvoumila sam se što upisati. Odabrala sam ekonomsku školu i nakon toga upisala Ekonomski fakultet u Rijeci. Trudila sam se održati visok prosjek ocjena, no shvatila sam da mi posao neće donijeti petice u indeksu - kaže nam Ivana Petričko (27) koja se prijavila na studentsku razmjenu u okviru Programa Erasmus+ i time ostvarila mogućnost studiranja na Humboldt Sveučilištu u Berlinu.

Iskustvo se mjeri radom u istaknutim svjetskim firmama

- To je bilo moje prvo dugotrajnije inozemno iskustvo. Provela sam u Berlinu 6 mjeseci i oduševila se njihovom metodologijom rada. Teorija je bila potkrijepljena stvarnim primjerima, podaci su bili up-to-date, fakulteti imaju izrazito razvijen sustav vježbeništva, u učenju smo koristili literaturu sa sveučilišta poput Stanforda, impresivna iskustva profesora. Dok naši profesori menadžmenta imaju niz objavljenih znanstvenih radova, njihovi profesori imaju profesionalno iskustvo u najjačim svjetskim poduzećima.

- Osim tog profesionalnog dijela, Berlin je multikulturalni grad koji nudi pregršt mogućnosti. Povratkom u Hrvatsku moja želja za napretkom postala je još intenzivnija. Na posljednjoj godini diplomskog studija počela sam razmišljati u kojem će smjeru moj život ići nakon završenog studija. Angažirala sam se u niz izvannastavnih aktivnosti, bila sam demonstratorica, okupila mlade i ambiciozne studente s nekoliko riječkih fakulteta i pokrenula projekt Lokalokracija, prijavljivala se na kratkotrajne studentske razmjene, sudjelovala na Ljetnoj školi u Slovačkoj, slala molbe po cijelom svijetu i tražila mogućnost ostvarivanja stručne prakse, kucala od vrata do vrata… - prisjeća se Ivana.

"Nikada se ovdje neću zaposliti..."

- Stigao je i 5. mjesec, bliži se kraj, a meni grč u želucu: "Gdje ću biti za 2 mjeseca?". U to vrijeme približavao se dan ulaska Hrvatske u EU i tada sam se počela raspitivati o mogućnostima zaposlenja u EU institucijama. Ali, kako pesimizma kod nas ne nedostaje, stalno su mi govorili "Nećeš uspjeti, nemaš političku pozadinu, ne dolaziš iz bogate obitelji, zašto se uopće trudiš, tko tebe treba?".
 
- Pred kraj studija sudjelovala sam na studijskom putovanju u obilasku europskih institucija. Došli smo u Bruxelles i posjetili EU parlament. Kad su se svi razišli, ostala sam stajati ispred te ogromne zgrade i pomislila: "Nikada se ovdje neću zaposliti".

Ipak, uspjela se zaposliti u Europskom parlamentu, u Uredu zastupnice Ivane Maletić i time su se njeni snovi počeli ostvarivati. - Radila sam u zagrebačkom uredu kao lokalna asistentica i nakon određenog vremena, dobila mogućnost prelaska u briselski ured. Nisam se ni dana dvoumila, već odmah prihvatila ponudu, spremila kofer i odletjela.
 
Grad stranaca

- U Bruxellesu se nitko ne osjeća kao stranac jer više od polovice stanovništva čine stranci. Europski parlament je grad u kojem živi cijela Europa i zato se nitko ne osjeća izuzetim. Grad, središte Europe, nudi jako puno mogućnosti, posebice mladim ljudima.

Životni standard je, kaže, daleko viši nego u Hrvatskoj. - No, morate imati na umu da je život skuplji. Večera u restoranu košta 15-20 eura, kava otprilike 2-3 eura, a najveći izdatak je rješavanje stambenog pitanja. Unajmljivanje samo sobe košta 500-600 eura, a želite li živjeti u garsonijeri morat ćete izdvojiti daleko veću svotu, od tisuću eura pa naviše. Usluge su iznimno cijenjene, tako da ćete za obično šišanje morati izdvojiti minimalno 50 eura, što i ne bi bio problem da cijena prati kvalitetu.

Bez obzira na navedeno, ostaje joj dovoljno prostora za štednju. - Odnosno, u mom slučaju, putovanja. Bruxelles je odlično geografski lociran, blizu Londona, Pariza i Amsterdama, tako da vikende koristim za upoznavanje ljepota zapadne Europe.

Iznenadio ju je, kaže, izostanak religijskih elemenata. - A to se najviše osjeti u crkvama koje su na nedjeljnim misama prazne. Ipak, pobožna hrvatska zajednica puni našu kapelicu na nedjeljnoj misi u 11 sati, koju predvodi fra Tomo Anđić.

Za uspjeh važno je biti dugačiji

- U ovom trenutku ne znam kada ću se se vratiti u domovinu, ali nadam se da hoću. Voljela bih podsjetiti svoje vršnjake kako moraju znati konkurirati na tržištu. Za uspjeh bitno je razlikovati se od mase. Razvijete li proizvod koji će imati kvalitetnija svojstva ili atraktivniju ambalažu, s njim možete postići velik uspjeh na tržištu. Ako ste isti kao drugi, prijeti vam mogućnost stagnacije ili neuspjeha jer ste dio masovne proizvodnje i ni po čemu se ne razlikujete od ostalih. Smatram da je bitno ne upisivati fakultete koji osobu ne zanimaju, samo zato što u datom trenutku ne zna što bi s vlastitim životom. Nemojmo biti dio „masovne proizvodnje“ samo zbog straha, budimo inspirativni i kad se čini da mjesta za napredak nema. Dopustimo si živjeti punim plućima i vratit će nam se trostruko! - zaključuje Ivana.
 

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?