PREPORUČUJEMO
MISLAV BILIĆVIDEO: Mislav objasnio dobre i loše strane života u Australiji

29.07.2016. by Andrea Baričević

Mislav Bilić, 23-godišnji student iz Zagreba, početkom ove godine otišao je iz Hrvatske u potrazi za kvalitetnim master studijskim programom, odlučivši se zaputiti u najnaseljeniji grad Australije – Sydney. Je li to kulturno i turističko središte privremeno ili dugoročno rješenje, kaže da ni sam nije siguran; naime, na put ga je potaknula diploma sveučilišnog prvostupnika.

- Završio sam preddiplomski studij ekonomije u Zagrebu i na zadnjoj sam godini ozbiljno počeo razmišljati o nastavku studiranja negdje u inozemstvu. Prvotno mi je u planu bilo nastaviti sa studijem na njemačkom govornom području jer sam želio poboljšati svoj njemački, no kako sam faks završio u rujnu 2015. godine, nisam imao vremena prijaviti se za fakultete u Europi jer diplomski programi počinju već u listopadu. Stoga sam se odlučio za studiranje u Australiji jer ne samo da programi uglavnom počinju krajem veljače, već sam i krvno vezan uz Australiju.

Svoje obiteljske veze s Australijom pripisuje svome pokojnom djedu, koji se odselio u Perth još krajem Drugog svjetskog rata. Uvijek je imao jaku želju da i ostatak obitelji dođe u Australiju te da i imovina tamo ostane. - Prvo mi je sestra otišla u Sydney prije 6 godina. Također je završila master studijski program i pronašla posao, a nedavno je pokrenula i dva biznisa pa je i mene to dosta motiviralo da dođem. Odlučio sam se doseliti kod sestre u Sydney te sam upisao studij menadžmenta na Sveučilištu u Sydneyu.



S obzirom da je preddiplomski završio u Hrvatskoj, na pitanje o razlikama između sadašnjeg i prijašnjeg studija naš je sugovornik rekao da ne zna ni odakle početi.

- Ovdje je neusporedivo bolje, od organiziranosti fakulteta pa do samog pristupa profesora prema studentima. Profesori su neopisivo srdačni i baš se svi s kojima sam se dosad susreo s velikim žarom i ljubavi prema predmetima iznimno trude prenijeti znanje na studente. Svoje pozicije smatraju životnim pozivom i toliko su posvećeni da nam čak daju svoje brojeve mobitela da ih nazovemo ukoliko imamo bilo kakvih pitanja ili problema. Svi su vrsni stručnjaci u svojim poljima sa zadivljujućim iskustvom, no prema nama se ne ponašaju superiorno. Jako mi je zanimljivo i simpatično kako su svi profesori do sada inzistirali da ih zovemo samo po imenu.

- Atmosfera je na predavanjima tako pozitivna i uzbudljiva da mi rijetko kad zna biti naporno i nakon osam sati predavanja - nastavlja Mislav, odmah potom objašnjavajući kako im to uspijeva. - Profesori se trude poticati studente na izražavanje vlastitog mišljenja i razne rasprave, ali nema nikakve prisile. U takvoj atmosferi ne možeš ništa drugo nego cvjetati. Gradivo pokušavaju povezati s trenutnim situacijama u svijetu te nas uče kako bismo mi to znanje mogli implementirati u praksi, dok po mome iskustvu u Hrvatskoj interakcije s velikom većinom profesora uopće nije bilo. Profesori bi uglavnom nepotrebno duboko išli u teoriju, a da nam ne pokušaju dočarati kako bi to nama moglo koristiti u stvarnom životu. A o autoritativnom odnosu profesora prema studentima uopće ne trebam ni govoriti.



Iako je u Hrvatskoj gotovo normalno varanjem doći do ocjene ili diplome, u Australiji se takav pristup strogo kažnjava.

- Moram napomenuti da ovdje imaju nultu stopu tolerancije na bilo kakvo prepisivanje radova ili varanje. Sankcije su, blago rečeno, brutalne, a svaki rad koji predaješ mora proći kroz njihov program koji prepoznaje sve potencijalno prepisane dijelove. Prije početka prvog semestra čak moraš proći online ispit za koji trebaš učiti o njihovoj politici plagijata. To mi je super organizirano i provedeno jer onda stvarno puno znači poslodavcima kada kažeš da imaš diplomu sa Sveučilišta u Sydneyu jer znaju da si sve samostalno postigao bez ikakvih muljanja. Iako ovdje moram puno više vremena izdvojiti za fakultetske obveze nego što sam trebao u Hrvatskoj, ne osjećam nikakvu nervozu ili pritisak jer stvarno istinski uživam u svemu kada znam da mi je svo znanje i iskustvo koje stječem znatno korisno za budućnost. Kako su profesori tako dragi, naravno da su i studenti. Baš osjećam da će prijateljstva koja stječem potrajati cijeli život. Primijetio sam da su studenti spremniji pomoći i dijeliti informacije ukoliko mogu. Osobno prije nisam bio toliko spreman pomagati drugima, no zbog ovakve sam okoline postao puno otvoreniji te baš s ponosom pomažem drugima ako mogu.

Nažalost, financijska strana života i studiranja u Australiji nije baš tako bajna. Studiranje je daleko od besplatnog, a pronaći posao za vrijeme studija Hrvatu je gotovo nemoguća misija.

- U zadnja sam se dva mjeseca prijavio za preko 30 poslova u svojoj struci, no još uvijek nisam dobio pozitivan odgovor. Jako je teško naći posao kada si strani student. Ne samo da je konkurencija velika, nego ti kao stranom studentu treba i dosta specifična pozicija. Na studentskoj vizi imaš limit od 20 sati rada tjedno te velika većina firmi zapošljava samo ljude koji imaju australsko državljanstvo ili „permanent residency“. Jedino ponekad znam pomoći sestri s njenim biznisom, distribucijom Startas tenisica tvornice Borovo za Australiju. Vikendom odemo na razne markete u Sydneyju pa ih tamo prodajemo. U Australiji je studiranje jako skupo, ali postoje stipendije za strane studente i razne potpore za australske državljane. Istraživao sam stipendije, no kako su procedure bile komplicirane, a šanse da ih dobijem male budući da trebaš biti briljantan student, nedokučivo su mi izgledale. Na svu sreću imam obitelj koja me trenutno podržava pa se ne moram previše nervirati oko toga. Ali, ovo mi je bez rasprave najbolja investicija u životu.



Kada ne studira ili ne pomaže sestri s njezinim poslom, Mislav se bavi raznim drugim hobijima; u Australiji izbora je srećom napretek.

 - Kako je ponuda kuhinja toliko raznovrsna u Sydneyu, baš sam zavolio ići po restoranima i iskušavati sve moguće internacionalne kuhinje. Često s društvom odem u restorane koji nažalost uopće ne postoje na našim prostorima – malezijski, tajlandski, izraelski, korejski, indijski, filipinski, turski... Mogu ovako u nedogled. Ako se odlučim vratiti u Hrvatsku, stvarno ne znam kako ću "preživjeti" bez tih okusa. Naravno, volim ići i van u barove družiti se uz pivo i na razne evente koji se ovdje često održavaju. Također uživam snimajući filmiće za svoj YouTube kanal, „Mislav u Australiji“, na kojemu govorim o životu u Australiji. Oduvijek sam obožavao YouTube jer ima toliko interesantnih i zabavnih ličnosti preko kojih sam puno toga naučio ili razvio razne interese. Zajednice na YouTubeu su mi isto fascinantne koliko znaju biti od pomoći, stoga kada sam shvatio da idem u Australiju, dogodio mi se klik u glavi da mi je ovo idealna prilika da nešto poduzmem i postanem dio toga. U filmićima dajem savjete oko raznih procedura kroz koje sam prošao, govorim o zanimljivim činjenicama i iskustvima te pokušavam što bolje predočiti sliku života u Australiji. Tako da ako vas išta od navedenoga zanima, slobodno „checkirajte“ kanal.




NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?