PREPORUČUJEMO
MIRNA ŠOLIĆOvdje vrijedi pravilo - mi smo tu zbog studenata, a ne oni radi nas

03.08.2016. by Lara Manojlović

- Ove godine navršit ću 40 godina. Rođena sam u Ogulinu, ali sam najdulji dio svog života (dio osnovne škole, srednju školu i fakultet, do odlaska iz Hrvatske 2002. godine) provela u Zagrebu. 1995. godine završila sam XVI. jezičnu gimnaziju, a 2001. sam diplomirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Odsjeku za komparativnu književnost i Odsjeku za češki jezik i književnost. Od 2002.-2003. godine bila sam na magisteriju  iz slavistike na Sveučilištu u Torontu, a na istom sveučilištu sam i doktorirala 2008. godine. Od 2008. godine radim na  Sveučilištu u Glasgowu, a privremeno sam radila i na Sveučilištu Palacký u Olomoucu - započinje svoju priču dr. Mirna Šolić.

Usredotočena na što univerzalnije obrazovanje i što bolje profesionalno usavršavanje, državne granice nikad nije smatrala preprekom. Uostalom, znanstvenici su oduvijek bili kozmopoliti, a danas, u vrijeme opće globalizacije taj protok osoba s drugačijim životnim i profesionalnim iskustvom obogaćuje znanstvene zajednice i društvo općenito. Kao vrsna slavistica dr. Šolić, bez obzira na mjesto rada, promotor je naše znanosti i obrazovanja, a uz to rado održava prigodna predavanja širom Hrvatske, nesebično dijeleći svoje spoznaje i iskustva.
 
- Na odlazak iz Hrvatske me prije svega motivirao interes za daljnje usavršavanje u struci i akademska karijera. U Hrvatskoj je jako teško, ili gotovo nemoguće dobiti posao na sveučilištu ako niste interni kandidat, a kako za to nije bilo prilike, odlučila sam otići u inozemstvo. Toronto sam odabrala upravo zbog toga što na međunarodnim ljestvicama kotira kao jedno od najboljih istraživačkih sveučilišta u svijetu te ima tradicionalno vrlo jaku i poznatu komparativnu književnost i bohemistiku. U to vrijeme nisam imala prijatelje u inozemstvu pa je odlazak u Kanadu bio stanovita avantura u nepoznato. Bilo je to i poratno vrijeme kada za našu struku nije bilo puno posla. Kako sam dosta putovala za vrijeme dodiplomskog studija u Zagrebu, imala sam prilike vidjeti kako inozemni kolege žive i studiraju pa sam shvatila koliko je u biti normalno studirati i živjeti u raznim državama i na raznim kontinentima. To je životno iskustvo neprocjenjivo.

Iako je stalno zaposlena na Sveučilištu u Glasgowu, gdje predaje komparativnu i češku književnost, radila je i na međunarodnom projektu na Sveučilištu Palacký u Olomoucu (Češka) od 2013.-2016. godine. S obzirom da ima dosta kolega koji se bave istim poslom u Hrvatskoj, poznati su joj uvjeti i načini rada na našim sveučilištima.

- Vrlo je teško usporediti uvjete na radu i plaću jer uvijek mislimo da je bolje i lakše „onim drugima". Plaće na britanskim sveučilištima su dosta visoke (ukoliko imate stalno radno mjesto i puno radno vrijeme) i može se uštedjeti nakon plaćene stanarine ili rate hipotekarnog kredita te svih ostalih troškova života. Što se tiče uvjeta na radu, na britanskim sveučilištima vrlo je bitna kompetitivnost i sudjelovanje u prestižnim međunarodnim projektima, na čijim prijavama se radi doslovno mjesecima, a šanse za prolaz su minimalne. Isto tako je vrlo bitna kreativnost, inovacije u nastavi, istraživački rad, interdisciplinarnost, pristup studentima na svim razinama i mentorstvo. Studentima s poteškoćama pristupamo individualno. Zadovoljni i uspješni studenti, osobito doktorandi, mjerilo su našeg uspjeha i prestiža jer nas predstavljaju na institucijama na kojima se zaposle. U Britaniji, kao i u Sjevernoj Americi, mi smo na sveučilištima zbog studenata a ne oni radi nas, a odnos prema studentima i istraživačkom radu mjeri se godišnjim anketama na državnom nivou i o tome jako ovisi daljnja financijska potpora sveučilišnim programima. Koliko god to čudno zvučalo, na britanskim sveučilištima vlada neprekidna borba za opstanak i stalna radna mjesta do kraja života nisu garantirana. Netko može biti zaposlen “na stalno”, ali nije neobično da management sveučilišta zbog nekog razloga (najčešće financijskog) odluči zatvoriti cijelu katedru, osobito naše humanističke, ali i druge. Zbog financijske krize i štednji u javnom sektoru, koje su teško pogodile školstvo, zdravstvo i druge sektore kao što je policija, mnogi moji kolege izgubili su posao. U Britaniji nije čudno da sveučilišni predavač završi na slabo plaćenom radnom mjestu u službi za korisnike nekih korporacija ili da se javlja na oglas na nekom od kineskih sveučilišta. Isto tako nije neobično da se na natječaj na jedno mjesto na sveučilištu javi 150 kandidata, a u Hrvatskoj samo jedan.
 
Dr. Šolić je zadovoljna plaćom koja je redovna i iznad britanskog prosjeka. Trenutno živi s obitelji u iznajmljenom stanu pokraj sveučilišta, a ove godine namjerava si kupiti i vlastiti stan ili kuću, po mogućnosti na zapadnoj obali Škotske.

Stjecajem okolnosti  nakon odlaska iz Hrvatske boravila je uglavnom na engleskom govornom području pa s jezikom nije imala problema. U Torontu je  magistrirala i doktorirala na engleskom, a kad je počela predavati u Škotskoj studenti su je ponekad ispravljali kada bi koristila neke kanadske varijante engleskog umjesto britanskih.



- Zbog kanadskog iskustva bilo mi je izuzetno lako prilagoditi se u Britaniji. U Kanadi sam proživjela svojevrstan kulturni šok koji se u Britaniji nije dogodio iz razloga što su dvije kulture dosta slične zbog kolonijalne prošlosti. Kolege su mi puno pomogli u snalaženju, kao i prijatelji koje sam jako brzo stekla. Glasgow je izuzetno prijateljski grad koji prihvaća došljake i vrlo se cijeni posao na sveučilištu. Škotska je po mentalitetu zapravo vrlo slična Hrvatskoj, a Glasgow je jedan od najotvorenijih gradova u kojima sam do sada živjela i ne mogu ni zamisliti da živim igdje drugdje u Britaniji.

S obzirom na povijesne okolnosti razumljivo da je britanski državni i društveni sistem uređeniji i postojaniji od našeg, ali nakon iskustva s našom administracijom, svaka druga čini se bajkovitom.
 
- Administracija u UK je puno fleksibilnija nego u Hrvatskoj te se birokratski problemi rješavaju brže i lakše. Javne službe („tete na šalterima”) su tamo zbog građana, a ne građani zbog njih. Sve – od vozačke dozvole do putovnice – rješava se preko interneta ili jednostavno poštom, bez višesatnih čekanja u redovima. Ne morate sve ovjeravati kod javnih bilježnika niti kupovati državne biljege na kioscima Tiska što je za mene u Hrvatskoj uvijek šok. Ljudi jako vjeruju u sistem i još uvijek postoji lojalnost institucijama javnog zdravstva ili pravosuđa. Vrlo se ponose svojim sistemom javnog zdravstva kao univerzalnom vrijednosti koju su stvorili odmah po završetku Drugog svjetskog rata. Britanci su jako ponosni i na svoju antifašističku prošlost koja se ističe brojnim komemoracijama. Ljudi – barem u Škotskoj - su vrlo otvoreni i naučeni na strance. Naravno da se događaju ksenofobni ispadi i da društvo nije savršeno, ali zakoni su takvi da se baš puno ljudi ne usudi na takav način reagirati u javnosti ili na radnom mjestu te postoji jasan pravni mehanizam zaštite etničkih, rodnih manjina i invalida. Za razliku od Hrvatske ovdje radi puno više invalida i ljudi s posebnim potrebama. Jedan moj student je na taj način dobio stipendiju za osposobljavanje za srednješkolskog učitelja – komisija je smatrala da će kao zaposlena osoba s posebnim potrebama služiti kao izvrstan uzor mladim ljudima u školama.

Iako je profesionalno  angažirana na fakultetu i na projektima, a privatno obiteljskim obavezama, dr. Šolić ipak nalazi vremena za opuštanje i rekreaciju.

- Kad imam vremena, osim čitanjem i gledanjem filmova (što mi je i struka) bavim se plivanjem i planinarenjem. Planinarenjem sam se zapravo i počela baviti u Škotskoj. Shvatila sam da se zemlju najbolje upozna hodajući, tako da sam u organiziranim skupinama propješačila pola Škotske i neke ostale dijelove Britanije kao što je Wales. Nakon Toronta hodanje po prirodi, pa makar po kiši i blatu u škotskim planinama, bio je izuzetan osjećaj! Budući da imam malo dijete, nemam baš vremena izlaziti s društvom, a često vikendom moram i raditi. Što se tiče izlazaka i zabave, ljudi ovdje su vrlo društveni i vole ići van, osobito preko vikenda, ili pozivati prijatelje doma.

- U Hrvatsku dolazim otprilike tri do četiri puta godišnje. Jesam li požalila… Ne bih rekla da sam požalila, ali bilo je svakako trenutaka u kojima sam se htjela vratiti, ponajviše zbog obitelji i osjećaja pripadnosti zemlji i jeziku. Nostalgija je uvijek tu i nikada se neće izgubiti. Hrvatska je izuzetna zemlja što se tiče ljudi i načina života. Ako se jedanput ukaže prilika, možda se i vratim. Nasreću, Britanija je Hrvatskoj bliže nego što je bio Toronto i sretna sam što su prekooceanski letovi stvar prošlosti.

I dok naši političari plaču za mladim ljudima koji odlaze van i smišljaju kako spriječiti odljev stručnjaka, dr. Šolić smatra da je to normalno jer državna granica ne smije biti prepreka za ostvarenje egzistencije ili za željeno obrazovanje. Evo i nekoliko njenih savjeta za one koji kreću u potragu za boljim mogućnostima obrazovanja ili rada.

- Mislim da je najvažnija strpljivost i svjesnost da se mora početi štedljivo i ispočetka. Vrlo je važno ulagati u sebe i konstantno se educirati. Britansko tržište rada vrlo je kompetitivno i u velikoj većini slučajeva ne funkcionira pronalaženje posla preko veze. Bitno je naučiti i nijanse u komunikaciji s ljudima jer komunikacija nije samo poznavanje jezika i ispravne gramatičke konstrukcije već i poznavanje kulture. Znam da zvuči čudno, ali mislim da je u neku ruku dobro što mladi ljudi iz Hrvatske idu raditi u UK i ostale zemlje Europske unije. Na taj način se uče životu u različitim zajednicama i kulturama, uče se novoj radnoj etici i dobivaju osjećaj da se nešto može postići vlastitim zalaganjem, mukotrpnim radom i brojnim odricanjima.
 

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?