PREPORUČUJEMO
VLADIMIR BATINIĆKanada od nas želi da budemo to što jesmo i tako doprinesemo društvu

08.08.2016. by Sandy Bralić

- Rat - jednom je riječju Vladimir Batinić (37) dao odgovor zašto je otišao u inozemstvo. Rođen u Sarajevu, a odrastao u Čatićima pored Kaknja, u Kanadu se preselio 1997. s roditeljima i mlađim bratom.

- Kad me pitaju dokad sam ostao u Bosni odgovaram: Do kraja. Čekali smo kraj rata, nismo htjeli ići, dočekali smo ga, ali moji roditelji su shvatili da čekamo nešto što naša generacija vjerojatno neće dočekati. Odlučili smo probati živjeti vani, zaključali smo kuću i rekli sami sebi: Ako ne bude išlo, vratit ćemo se. To je bilo prije 19 godina.

Rat nas je izmorio


- Nismo ni pomišljali napustiti svoju kuću, zemlju, narod i domovinu usred rata. Poslije rata smo shvatili da će proces obnove gospodarstva i međuljudskih odnosa trajati puno dulje nego rat. Nije nam bilo svejedno, htjeli smo dati svoj doprinos izgradnji zemlje, ali taj nas je rat jednostavno izmorio. Majka je radila kao profesorica engleskog i ljudi su je stalno molili da im pomogne s aplikacijama za život vani. Činilo se da svi žele otići, da nitko ne želi ostati u praznoj zemlji - prisjeća se.

Australija nam se činila daleko, američka kultura nam je djelovala pomalo agresivnom, u Europu se tada nije baš moglo. Zato samo izabrali Kanadu. Živjeli smo u Ottawi a onda se preselili u Calgary gdje i danas živimo. Ja i brat smo se oženili tako da sad imamo vlastite obitelji. Moja supruga pravi je "proizvod dijaspore". Roditelji su joj Hrvati iz Hercegovine, rođena je u Australiji, a odrasla u Kanadi.

Rastrgan između povratka i ostanka


- Kanada je zemlja koja ima dobre socijalne programe i odličnu zdravstvenu zaštitu. Iako sam na takav standard navikao, još uvijek sanjam o povratku u Europu. Jedan dio mene želi natrag, drugi mi govori da ostanem ovdje i zaradim mirovinu.

- Mentalitet ljudi ovdje je drukčiji. Nema opterećenosti prošlošću. Ljudi ovdje gledaju naprijed, zauzeti su originalnim idejama. Ova zemlja me podsjeća na radnu akciju, svi su zauzeti nečim konstruktivnim.

- U kulturnom smislu, Kanada mi nije strana zemlja. Možda tomu pridonosi činjenica da sam ovdje došao još kao srednjoškolac. Ali mislim, da sam na primjer otišao u Mongoliju ili Saudijsku Arabiju, da se ne bih baš uklopio jer jednostavno neke zemlje tretiraju one drugačije od sebe kao bogatstvo dok druge od njih očekuju da se prilagode i ukalupe. Mislim da kanadsko društvo očekuje i jedno i drugo. Žele da ostanemo ono što jesmo jer to Kanadu čini takvom kakva jest, ali također očekuju i jedan stupanj prilagodbe. Ipak svi moramo veslati zajedno želimo li ići naprijed - smatra Vladimir.
 
Moguće je, iako ograničavajuće, živjeti u getu

Prijatelje je uspio steći, ali ne tako lako. - To je ustvari moja krivica jer nisam bas previše otvoren. Ne znam, možda se podsvjesno nisam htio previše vezati za Kanadu. Inače, ovdje je moguće živjeti u "getu". Baš sam čitao neke statistike gdje piše da u jednom dijelu Calgaryja čak 6% stanovnika ne govori ni engleski ni francuski. To su ljudi koji se kreću u svojim zajednicama, idu u etničke trgovine, bave se poslovima gdje su u kontaktu samo sa svojim sunarodnjacima. Znači moguće je, ali je ograničavajuće.
 
- Za normalan život ipak je potrebno znanje jezika zemlje u kojoj se nalazimo, kao i interakcija s čitavim stanovništvom. U većini slučajeva potreba poznavanja jezika ovisi o vrsti posla. Osoba sa slabim znanjem jezika može biti odličan pekar ili vozač, ali ne i konobar ili menadžer.

Svjetnik za sigurnost u gradskoj upravi

- Mene je od djetinjstva privlačilo vojno i policijsko zanimanje. Na kraju sam se odlučio za rad u sigurnosti, pa tako danas radim kao savjetnik za sigurnost u odjelu korporativne sigurnosti gradske uprave grada Calgaryja. Kad sam došao u Kanadu, htio sam raditi kao DJ. Imao sam 18 godina. Nisam uspio, ali nisam, doduše, niti pokušao - prisjeća se.

- Naši ljudi često ovdje znaju reći da su došli bez ičega i ipak uspjeli. Rijetko shvaćaju da su zapravo došli s iznadprosječnim radnim navikama, s osjećajem zahvalnosti za radno mjesto, sa sposobnošću da vide mogućnosti tamo gdje ih ne vide oni koji su s tim mogućnostima odrasli. Ja sam imao sreću da sam došao s radnim navikama i znanjem engleskog jezika i onda ovdje nastavio školovanje.

Za mene je Hrvatska prilično dobra zemlja

U Hrvatskoj i BiH bio je, kaže, zadnji put prošle godine. - Prije toga 2006. Volio bih da mogu češće dolaziti. Ondje se osjećam odlično, ali svjestan sam da sam na godišnjem, da sam samo turist, da je svakodnevni život ipak nešto drugo i da ljudi žive s mnogim problemima i izazovima.

- S obzirom na to da sam iz Bosne i Hercegovine, Hrvatska je za mene jedna prilično dobra zemlja. Ne kažem da BiH nije, ali problemi sigurno nisu isti. Hrvatska ima odlične temelje i dobru budućnost. Trenutno prolazi jedan težak period koji se može nazvati odrastanjem i dozrijevanjem. Taj će proces trajati još dugo. U Hrvatskoj ima dosta pozitivnih stvari, ali mislim da je jedan od problema neprestano uspoređivanje s bogatijim i uspješnijim susjedima i zapadnom Europom općenito. Neki bi htjeli da Hrvatska bude kao Austrija ili Danska. Bit će, ali nisu ni Austrija i Danska uvijek bile ovo što su sada. Htio bih napomenuti da čak i Kanada ima svoje Slavonije. I ovdje ima mjesta gdje se firma zatvori ili preseli i kraj polako umire, mladi odlaze, itd. Ja ipak mislim da je to sve dio života i normalnih migracija. Na kraju krajeva, i Hrvati su odnekud došli - smatra Vladimir.
 

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?