U Hrvatskoj si se rodio bezveze ako si se rodio bez veze
PREPORUČUJEMO
MIRKO BARIŠIĆU Hrvatskoj si se rodio bezveze ako si se rodio bez veze

11.08.2016. by Sandy Bralić

Roditelji Mirka Barišića (30) rodom su iz okolice Mostara, ali su otišli u Njemačku gdje je rođen i odrastao. - Otišli su tamo, rekao bih, u globalnom pokretu za novcem i boljim životom koji je onih dana vladao u tom pomalo neobičnom kraju.

- Kad bolje razmislite, vidjet ćete da su gastarbajterske priče zapravo dosta tužne. Svi žive za godišnji odmor kada ljeta i novogodišnje blagdane provode u domovini dok u Njemačkoj žive uglavnom za posao i jako skromno. Postalo mi je naporno ići "dolje" (op.a. u Hercegovinu) na mjesec-dva pa se vraćati u Njemačku i zapravo nigdje ne biti kod kuće. Odlučio sam. Ili ću se vratiti ili odustati od tog "nomadskog" načina života - objašnjava nam.

Preko Njemačke i SAD-a do Bruxellesa

- Pokušao sam detektirati što nedostaje našem društvu i čini mi se da su to motivacija i ambicija. Kad upitam studente što žele od svog života, najčešće odgovora izostane. Kažu kako studiraju iz muke, ne znaju što ih zanima i nemaju cilj u životu – takav način života je poput bacanje strijele "u prazno". Zaista se čini da si se u Hrvatskoj rodio bezveze ako si se rodio bez veze. Cajke i alkohol ispadaju osnova za druženje. Da me se ne shvati krivo, ja sam prvi koji diže ruke u vis kad se čuje naša muzika, ali mislim da se ne smijemo samo time zadovoljiti u životu - smatra Mirko.

- Roditelji mi žive u Paderbornu, no ja sam se 2009. odselio u Köln, a uskoro se i djelomično vratio u Hercegovinu gdje sam unapređivao svoje znanje dok sam paralelno u Njemačkoj studirao i završio fakultet. U sklopu studija u Njemačkoj bio je dio programa koji je omogućavao da odem u inozemstvo. Tako sam izabrao Ameriku, točnije San Diego gdje sam završio International business management. Sam studij nije bio prenaporan, a njegova lokacija omogućila mi je putovanja po Americi i Meksiku, kao i usavršavanje engleskog i španjolskog jezika - prisjeća se.

- Prva ponuda za posao stigla je iz Autodijelova Tokić, gdje sam pisao magistarski rad, a njihovu ponudu da ostanem raditi sam odbio. Kasnije sam dobio posao u Lidlu u Zagrebu, koji sam poslije zamijenio poslom u Bruxellesu, gdje sam dobio ponudu jedne od 250 najvećih tvrtku u svijetu. Tvrtka se između ostalog bavi proizvodnjom sjedala za aute, a ja radim u ogranku za financije tzv. treasury, moj je posao osigurati da naš posao što bolje zaštitimo od potencijalnih rizika na tržištu.

Poslodavci iskorištavaju višak radne snage

Zasad se još ne planira u Hrvatsku vratiti za stalno. - Plan mi je steći još radnog iskustva i tek se tad vratiti. Imam 30 godina i na vrhuncu sam snage i znanja. Velika je razlika u radu između javnog i privatnog sektora u Hrvatskoj. Za javni nemam ne mogu govoriti iz osobnog iskustva, ali statistike kažu da se radi 4 sata dnevno, odnosno "pretače iz šupljeg u prazno". Radeći kod privatnika, u Lidlu, shvatio sam da se za 10.000 kn naradiš nevjerojatno i da se od tebe puno očekuje. Na hrvatskom je tržištu, nažalost, puno radne snage i poslodavci si dozvoljavaju da ju iskorištavaju. Uvidio sam da mi je ipak bolje raditi u inozemstvu 10 godina, nešto uštediti pa se vratiti u Hrvatsku i pokušati nešto promijeniti. Smatram da u Hrvatskoj ima potencijala za napredak i da strane tvrtke žele ulagati, no bitan je posrednik koji ima znanje iz branše i govori jezik.

Ponekad mu, kaže, ipak nedostaju obitelj i prijatelji. - Dugo sam živio u Hercegovini, kao i Zagrebu, i neodstaje mi ponekad sjesti na kavu i pričati o svačemu. Ali, kontakte održavam putem interneta i redovito se čujem s bliskim ljudima.

Ostatci socijalističkog mentaliteta


Ako u nečemu čovjek vidi smisao i ima motivaciju, nije nigdje teško biti niti je išta teško raditi, smatra naš sugovornik. - To je taj problem s našim mentalitetom, ono što našim mladim ljudima nedostaje. Bojim se da nam je mentalitet pomalo još uvijek socijalistički nadahnut. Smatramo da nam država treba sve omogućiti i da se ni za što ne trebamo sami boriti. Samo treba imati "vezu". Tko nema, žali se. Svi smo u nekom strahu, bojimo se promjene, a smatram da to ne može ništa dobra donijeti.
 
Hrvatski političari su karikature

- Društvena i politička klima u Hrvatskoj je loša i ne pruža priliku. Užasne regulative, preveliki porezi i zakoni koje ni sami pravnici ne razumiju. Ovdje ako imaš manjak znanja i višak ambicije ideš u politiku. Milanović i Karamarko su politička abominacija, nitko ništa ne zna, ali su na čelu stranke i bave se aktivno politikom. Hrvata ima 4,5 milijuna. To je jedan Berlin. Gradonačelnik Berlina ima na leđima cijelu jednu Hrvatsku, a mi se ne možemo nositi s tim brojem na državnoj razini.

- Hrvatska ima 50 milijardi dolara BDP-a. To nije ni približno koliko godišnjeg prometa imaju tvrtke s kojima surađujem, a one sve imaju analitičare i stručnjake. I uvijek se pitam: "Bože, ako već imamo toliko nestručnih političara koji ne znaju što rade, zašto ne dovedemo tvrtku koja se time bavi, da nam unaprijedi državni sustav?". Valjda nam to nije u interesu - zaključuje s gorčinom.
 

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?