PREPORUČUJEMO
MIRKO BARIŠIĆU Hrvatskoj si se rodio bezveze ako si se rodio bez veze

11.08.2016. by Sandy Bralić

Roditelji Mirka Barišića (30) rodom su iz okolice Mostara, ali su otišli u Njemačku gdje je rođen i odrastao. - Otišli su tamo, rekao bih, u globalnom pokretu za novcem i boljim životom koji je onih dana vladao u tom pomalo neobičnom kraju.

- Kad bolje razmislite, vidjet ćete da su gastarbajterske priče zapravo dosta tužne. Svi žive za godišnji odmor kada ljeta i novogodišnje blagdane provode u domovini dok u Njemačkoj žive uglavnom za posao i jako skromno. Postalo mi je naporno ići "dolje" (op.a. u Hercegovinu) na mjesec-dva pa se vraćati u Njemačku i zapravo nigdje ne biti kod kuće. Odlučio sam. Ili ću se vratiti ili odustati od tog "nomadskog" načina života - objašnjava nam.

Preko Njemačke i SAD-a do Bruxellesa

- Pokušao sam detektirati što nedostaje našem društvu i čini mi se da su to motivacija i ambicija. Kad upitam studente što žele od svog života, najčešće odgovora izostane. Kažu kako studiraju iz muke, ne znaju što ih zanima i nemaju cilj u životu – takav način života je poput bacanje strijele "u prazno". Zaista se čini da si se u Hrvatskoj rodio bezveze ako si se rodio bez veze. Cajke i alkohol ispadaju osnova za druženje. Da me se ne shvati krivo, ja sam prvi koji diže ruke u vis kad se čuje naša muzika, ali mislim da se ne smijemo samo time zadovoljiti u životu - smatra Mirko.

- Roditelji mi žive u Paderbornu, no ja sam se 2009. odselio u Köln, a uskoro se i djelomično vratio u Hercegovinu gdje sam unapređivao svoje znanje dok sam paralelno u Njemačkoj studirao i završio fakultet. U sklopu studija u Njemačkoj bio je dio programa koji je omogućavao da odem u inozemstvo. Tako sam izabrao Ameriku, točnije San Diego gdje sam završio International business management. Sam studij nije bio prenaporan, a njegova lokacija omogućila mi je putovanja po Americi i Meksiku, kao i usavršavanje engleskog i španjolskog jezika - prisjeća se.

- Prva ponuda za posao stigla je iz Autodijelova Tokić, gdje sam pisao magistarski rad, a njihovu ponudu da ostanem raditi sam odbio. Kasnije sam dobio posao u Lidlu u Zagrebu, koji sam poslije zamijenio poslom u Bruxellesu, gdje sam dobio ponudu jedne od 250 najvećih tvrtku u svijetu. Tvrtka se između ostalog bavi proizvodnjom sjedala za aute, a ja radim u ogranku za financije tzv. treasury, moj je posao osigurati da naš posao što bolje zaštitimo od potencijalnih rizika na tržištu.

Poslodavci iskorištavaju višak radne snage

Zasad se još ne planira u Hrvatsku vratiti za stalno. - Plan mi je steći još radnog iskustva i tek se tad vratiti. Imam 30 godina i na vrhuncu sam snage i znanja. Velika je razlika u radu između javnog i privatnog sektora u Hrvatskoj. Za javni nemam ne mogu govoriti iz osobnog iskustva, ali statistike kažu da se radi 4 sata dnevno, odnosno "pretače iz šupljeg u prazno". Radeći kod privatnika, u Lidlu, shvatio sam da se za 10.000 kn naradiš nevjerojatno i da se od tebe puno očekuje. Na hrvatskom je tržištu, nažalost, puno radne snage i poslodavci si dozvoljavaju da ju iskorištavaju. Uvidio sam da mi je ipak bolje raditi u inozemstvu 10 godina, nešto uštediti pa se vratiti u Hrvatsku i pokušati nešto promijeniti. Smatram da u Hrvatskoj ima potencijala za napredak i da strane tvrtke žele ulagati, no bitan je posrednik koji ima znanje iz branše i govori jezik.

Ponekad mu, kaže, ipak nedostaju obitelj i prijatelji. - Dugo sam živio u Hercegovini, kao i Zagrebu, i neodstaje mi ponekad sjesti na kavu i pričati o svačemu. Ali, kontakte održavam putem interneta i redovito se čujem s bliskim ljudima.

Ostatci socijalističkog mentaliteta


Ako u nečemu čovjek vidi smisao i ima motivaciju, nije nigdje teško biti niti je išta teško raditi, smatra naš sugovornik. - To je taj problem s našim mentalitetom, ono što našim mladim ljudima nedostaje. Bojim se da nam je mentalitet pomalo još uvijek socijalistički nadahnut. Smatramo da nam država treba sve omogućiti i da se ni za što ne trebamo sami boriti. Samo treba imati "vezu". Tko nema, žali se. Svi smo u nekom strahu, bojimo se promjene, a smatram da to ne može ništa dobra donijeti.
 
Hrvatski političari su karikature

- Društvena i politička klima u Hrvatskoj je loša i ne pruža priliku. Užasne regulative, preveliki porezi i zakoni koje ni sami pravnici ne razumiju. Ovdje ako imaš manjak znanja i višak ambicije ideš u politiku. Milanović i Karamarko su politička abominacija, nitko ništa ne zna, ali su na čelu stranke i bave se aktivno politikom. Hrvata ima 4,5 milijuna. To je jedan Berlin. Gradonačelnik Berlina ima na leđima cijelu jednu Hrvatsku, a mi se ne možemo nositi s tim brojem na državnoj razini.

- Hrvatska ima 50 milijardi dolara BDP-a. To nije ni približno koliko godišnjeg prometa imaju tvrtke s kojima surađujem, a one sve imaju analitičare i stručnjake. I uvijek se pitam: "Bože, ako već imamo toliko nestručnih političara koji ne znaju što rade, zašto ne dovedemo tvrtku koja se time bavi, da nam unaprijedi državni sustav?". Valjda nam to nije u interesu - zaključuje s gorčinom.
 

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?