PREPORUČUJEMO
BRANKA CEIVratila bih se u Hrvatsku, ali ne želim da mi država uzima 40 posto

20.08.2016. by Sandy Bralić

Imam kuću u Vinkovcima koju sam naslijedila od majke, ali sam je dala na korištenje mladom bračnom paru kojem je potrebna jer imaju maleno dijete i malo novca. Meni bi novac od najma malo značio, a ovako sam nekome barem olakšala život. Oni tako plaćaju samo režije i imaju lijepu kuću i vrt u kojem mogu odgajati dijete - dala je tako svoj doprinos posrnulom hrvatskom standardu 54-godišnja Branka Cei, koja je u Švicarsku došla sa svojom majkom 1970. godine, sa samo sedam godina.

- Majka se udala za Švicarca i uzela me iz Vinkovaca sa sobom. Taman sam se u Švicarskoj upisala u školu, sjećam se kako sam si za cilj postavila naučiti govoriti švicarski dijalekt bez stranog naglaska, kako nitko ne bi primijetio da nisam "njihova". Primijetila sam odmah da oni ne vole strance, ali to ne vrijedi za njih ništa više negoli za druge nacije. Jezik sam vrlo brzo svladala, nisam čak morala ni ponavljati razred - objašnjava Branka kojoj danas više nitko ne može primijetiti da joj švicarski nije materinski jezik.

Ovdje se može raditi i u mirovini

Ekonomske je struke i radila je u banci i često kao tajnica u velikim firmama. - Uvijek sam imala dobre poslove jer govorim 5 jezika. Zadnje sam radila za Ernst & Young, poznatu firmu koja se bavi revizijama drugih poduzeća. No, prestajem raditi krajem godine. Možda ću u budućnosti još ponešto raditi jer je ovdje zakon drugačiji nego u Hrvatskoj. Ovdje i u mirovini možete raditi, ali se često ne isplati jer onda dođete u višu klasu oporezivanja pa plaćate puno više poreza.

Život punim plućima

- Nikad nisam bila tipična iseljenica. Ljudi obično kad odu van raditi žive skromno u skučenim neuređenim stanovima kako bi mogli što više zaraditi i izgraditi katnice u domovini. Ja nisam tako živjela, živjela sam "punim plućima", obišla sam veliki dio svijeta, samo u Aziji sam bila čak 18 puta.

Nitko nije ravnodusan prema domovini

- Mislim da nam svima ponekad nedostaje domovina. Na primjer, kad čujemo našu glazbu. Nisam nikad čula za nekog tko je ravnodušan. Ipak, čini mi se da je mojoj pokojnoj majci Hrvatska nedostajala puno više nego što nedostaje meni, al to je vjerojatno logično, ona je ipak u njoj provela većinu svog života dok sam ja došla još kao djevojčica. Htjela je i da bude sahranjena u domovini.

- U Hrvatsku volim ići, ali nije da mi pretjerano nedostaje. Kako se majka udala za Švicarca, kod kuće smo govorili njemacki i priviknula sam se na kulturu da je uredno i sve funkcionira. U Hrvatsku smo išli za vrijeme školskih praznika, s tim da je majka odlazila i češće. Kako sam se ja udala za Talijana, jedno vrijeme uopće nismo išli u Hrvatsku, nego u Italiju ili po svijetu. A poslije je počeo rat te mi je muž poginuo kad sam bila trudna s trojkama pa sam nažalost imala i svoj osobni rat - prisjeća se Branka svoje tragedije.

Ne želim Hrvatskoj pokloniti 40 % suprugove mirovine

- Djeca su mi, hvala Bogu, zdrava i završavaju školovanje, uskoro će se svi odseliti iz kuće. Ovdje nije praksa kao u Hrvatskoj da djeca ostanu u roditeljskom domu sve dok se ne ožene, već odlaze s oko 20 godina, čim se zaposle. Tako da sada razmišljam i o povratku u Hrvatsku. Ali, naravno, ne zauvijek i trajno, jer bih onda morala platiti 40 % poreza, a naprosto ne vidim razloga da Hrvatskoj taj novac poklonim. Imam jako dobru mirovinu koja mi je ostala od supruga od koje vjerujem da bih u Hrvatskoj mogla vrlo dobro živjeti, bolje nego ovdje, gdje je to samo neznatno iznad prosjeka - objašnjava.

Vratit će se u Istru jer je najbliža

Veći dio godine bi tako živjela u Hrvatskoj, a u Švicarskoj ostala prijavljena. - Iako sam napola Dalmatinka, a napola Slavonka, preselila bih se radije u Istru jer bih tako bila bliže djeci. Pokojni suprug je iz Udina, tako da bi mi i to bilo bliže. Iako je meni kao Dalmatinki najljepše more u Dalmaciji, Istra je ipak upola bliža. Hoće li to biti Poreč, Rovinj ili pak neki drugi grad još uvijek ne znam, nisam se još toliko informirala, gledam pomalo nekretnine. Vjerujem da će mi životni standard ondje biti bolji. Naime, život je u Švicarskoj jako skup. Najobičniji dvosoban stan u Zürichu košta oko 1.500 franaka - uspoređuje.

- Cijeli život sam radila i odgajala troje djece, mislim da je konačno došlo vrijeme da se malo opustim. Radujem se Hrvatskoj i mislim da će mi biti lijepo. Uvijek sam željela živjeti na moru. Moja djeca također vole Hrvatsku i svi govore jezik. Posjećuju je redovito kad idu na more ili u Zagreb. Čak sam se nadala da će se jedno od njih zaljubiti u nekoga iz Hrvatske. A možda se to dogodi i meni... Šanse su u Hrvatskoj ipak veće nego ovdje - kaže nam Branka kroz smijeh.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?