Nakon rada u Venecueli, Kolumbija se čini kao raj na zemlji
PREPORUČUJEMO
IVONA KUČAN ŽANKONakon rada u Venecueli, Kolumbija se čini kao raj na zemlji

22.08.2016. by Igor Gelenčir

Na pitanje o stanju u Venecueli i je li istina sve što prenose svjetski mediji o stanju u toj zemlji, Ivona nam je odgovorila: - Iskreno, još je i gore, zapravo me čudi da se i više ne piše o tome. Čitam komentare ljudi da je to neka proamerička propaganda, a nema veze s tim. To je jedan propali "komunistički" eksperiment, puno je ljudi bilo prislijeno otići jer je situacija neizdrživa - od tog da nema hrane, inflacija je svakim danom sve veća, nekontrolirani kriminal, u 18 sati svi se zatvaraju u kuće i ne usude se na ulice. To je velika šteta jer su ljudi jako topli i pristupačni i uvijek na usluzi. Nikome zapravo nije jasno kome je u cilju tolika destrukcija.

Nekada je to bila najbogatija zemlja srednje i Južne Amerike, a sad - žalost... - govori nam Ivona Kučan Žanko (37), Zagrepčanka koja je po zanimanju diplomirana anglistica i hispanistica, a dvije godine je živjela u Venecueli. Sada živi u Kolumbiji.

- Otišla sam 2012. godine, prvo u Caracas (Venecuela), a zatim 2014. u Bogotu (Kolumbija). Suprug je iz Venecuele i tamo su mu bili ponudili posao, ali smo ostali samo dvije godine jer se ekonomska i politička situacija bila jako pogoršala pa je on tražio premještaj u Kolumbiju. Ja sam u Venecueli radila u našem konzulatu, a u Kolumbiji radim kao freelance prevoditeljica dok je suprug knjigovođa u Nokiji.

Život u glavnom gradu Kolumbije

- Bogota mi se učinila "rajem na zemlji" kada sam došla iz Caracasa. Grad je ogroman i ima više od 8 milijuna stanovnika, a Kolumbija preko 44 milijuna. Bogota je podijeljena na dva dijela - sjeverni i južni dio. Južni dio je siromašan dok u sjevernom dijelu obitavaju imućniji stanovnici. Također, postoje "estratos", što bi bili kao neki nivoi. Estratos 1, 2, 3 su siromašniji i oni iz viših nivoa plaćaju više režije, dakle, struju, vodu itd., a siromašnima je to besplatno.

Kolumbija ima određenu socijalnu politiku, ali ne u smislu državnog uređenja.

- Grad je skoro cijeli dan u nekom prometnom "krkljancu". Zbog gerile je desetljećima trpjela infrastruktura, a sad kad se grad razvio, ulice su ostale iste i postalo je nepodnošljivo. Javni prijevoz nije toliko loš (imaju autobuse), ali nedovoljno za sve te ljude. Nemaju metro niti tramvaje, a željeznički promet uopće ne postoji, kažem, baš zbog gerile.



- Grad je dosta uredan. Mi živimo u sjevernom dijelu, ima lijepih parkova. Nedjeljom i praznicima zatvore određene ulice pa se može nesmetano i biciklom. Baš pokraj nas se nalazi veliki golf klub koji je, nažalost, samo za članove. Ima dosta zelenila i općenito se mnogo ulaže u uređenje zelenila.

Mentalitet Kolumbijaca i zanimljivosti

- Ljudi su tu jako ljubazni, gdje god čovjek krene stvarno su susretljivi, u dućanima, školama, bolnicama itd. Nisu konfliktni. Nekad me čak i začudi njihova ljubaznost kad sam malo grublja prema njima ili kad mi nešto ne paše pa tjeram pravdu, a to su primijetili i ostali stranci ovdje, pogotovo Slaveni. Mi smo malo grublji po prirodi. Oni vole nogomet, pivo, ići izvan grada u restorane. Jako su obiteljski nastrojeni, kad putuju idu svi, i bratići i tetke i stričevi, svi.





- Za kriminal kažu da su to dosta očistili. Kolumbija je i dalje najveći izvoznik "koke", ali je kriminal vezan s drogom relativno pod kontrolom. Ja sam radila tu s policijom i svi su me uvjeravali da je to ništa u usporedbi s onim kako je nekad bilo. Zlatno je doba bilo u vrijeme Escobara.



Na upit o siromaštvu u Kolumbiji Ivona nam govori da Kolumbijci kažu kako je ekstremno siromaštvo otprilike 20 posto. - Ja bih rekla da siromašnih ima puno, kao i na cijelom kontinentu. To i korupcija su dva najveća problema Južne Amerike. Kolumbija uglavnom izvozi kavu i cvijeće. Donekle kakao te neke rude. Ali, dosta se u zadnje vrijeme žale da se rudarstvom zagađuje ambijent pa pokušavaju to ograničiti.

- Hrvata ima, mada je većina u Caliju (nekih 80 posto). Nekih organiziranih druženja baš i nema. Ja se u zadnje vrijeme dosta često nalazim s jednom gospođom koja je u kontaktu s ambasadom u Brazilu i ona je njihova desna ruka ovdje. Većina je ljudi ovdje došla 50-ih godina prošlog stoljeća.





- Novčana jedinica je kolumbijski peso, a za jedan dolar se dobiju otprilike 3000 pesosa. Kuhinja je dosta kreolska - riža, krumpir, pečene banane, meso na sve načine, grah. Klima je u Bogoti specifična zbog nadmorske visine (3000 metara) pa je uvijek nekakvo proljeće i hladnije je nego u ostalim dijelovima zemlje.

- Plaće se isplaćuju jednom mjesečno, a radno vrijeme je kako gdje. Uglavnom od 8 do 17 sati. Ovdje je minimalna plaća oko 200 dolara, plaće su redovite, nema da kasne, to je neki običaj ovdje u Južnoj Americi, za razliku od naše lijepe zemlje. Mislim da bi ovdje počeo rat da se nešto takvo dogodi. Kompanije čak i uz dobre plaće daju mjesečni bon za hranu.



- Službeni jezik je španjolski. Ima ovdje i nekih plemena koja pričaju svojim jezicima, ali nijedan od tih jezika nije službeni jezik Kolumbije.

Kolumbijska birokracija



- Mi smo došli interno, znači unutar firme, tako da je kompanija sredila papire i to dosta brzo. Ja imam osobnu za strance i to me traže na svakom koraku. Imam i obiteljsku vizu koja me onemogućava u zaposlenju, tako da sam morala pronaći nekakav drugi način rada i zarade, a da nemam problema s imigracijskim uredom. To mi izgleda pomalo nepošteno, ali valjda je to pravilo uvedeno zato da stranci ne oduzimaju posao Kolumbijcima. Samo jednom članu obitelji se daje radna dozvola. U našem slučaju to je moj suprug. Ja mogu za sada samo studirati i imam zdravstveno i socijalno. Inače, turistički se može biti 3 mjeseca. Ja se mogu odreći njegove vize, ali samo ako mi netko drugi garantira (neka firma). Ako se odreknem, a ne pronađem posao, onda sam kao turist i ne mogu biti više od 3 mjeseca. Ima i nekih viza za samostalna zaposlenja, ali si onda moram plaćati socijalno i zdravstveno, a ako ne zarađujem puno onda mi se ne isplati. Trajanje vize ovisi - nama su dali na 3 godine. Nakon provedenih 5 godina može se tražiti boravak i onda više ne treba viza.



Obrazovni i zdravstveni sustav Kolumbije

- U obrazovnom sustavu postoje javne i privatne škole te vrtići. Naše je dijete u privatnoj školi i plaćamo oko 300 dolara (uključuje topli obrok i mjesečnu ratu za školarinu). Neke privatne škole koštaju i do 1000 dolara. Javne škole i nisu baš nešto, uglavnom je za siromašniju djecu (nažalost), profesori su mahom nezinteresirani itd. Kako naša izreka kaže: "koliko para toliko muzike".

- U zdravstvu je situacija ista. Lijekovi se plaćaju iako se ima osiguranje. Postoji osiguranje EPS, to je kao državno, a sve ostalo je privatno. Plaća pojedinac ili mu se oduzima od plaće. Ja imam stomatologa i jedino mi je čišćenje pokriveno osiguranjem, a sve ostalo se financira iz vlastitog džepa.



Zadovoljna životom, a u Hrvatskoj nije bila u zadnje četiri godine

- Generalno gledajući zadovoljna sam životom ovdje. Nije ova zemlje bez problema, ali ako se zna jezik i čovjek ima dobro obrazovanje, može se snaći. Velika je zemlja i ima dosta prilika za raditi i zaraditi. A od savjeta mogu reći da se mora biti uporan, učiti i poštivati narod zemlje u koju se ide. Te, ne očekivati čuda preko noći.

- U Hrvatskoj nisam bila otkad sam otišla, jednostavno nije bilo prilike uz tolike selidbe i ostale obaveze. Nadam se da ću ići sljedeće godine. Ne znam što nam donosi budućnost, s obzirom na to da smo oboje stranci ovdje, ako se ukaže bolja prilika, sigurno ćemo je iskoristiti pa gdje god to bilo. Povratak za sada ne planiramo. Suprug također ima hrvatske korijene, ali zasad ne vidimo neku perspektivu u Hrvatskoj - zaključuje Ivona.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?