London je predivan, pruža neograničen izbor i mogućnosti
PREPORUČUJEMO
MARKO BARIĆLondon je predivan, pruža neograničen izbor i mogućnosti

31.08.2016. by Igor Gelenčir

"London je jedan od 'najmlađih' gradova u svijetu. Prema službenoj statistici, 70 posto stanovnika je mlađe od 45 godina. Ovo je grad gdje se dolazi raditi dok si mlad, a stariji ljudi uglavnom odlaze u manja mjesta gdje im je život lakši i sporiji", govori nam Marko Barić, 34-godišnjak iz Splita.

- U Splitu sam završio fakultet i radio cijeli život prije nego smo se odlučili odseliti iz Hrvatske. Po struci sam magistar elektrotehnike, a bavim se razvojem softvera praktički cijelo vrijeme otkad sam diplomirao, dakle zadnjih 15-ak godina.

- Prije negoli smo se odlučili odseliti iz Splita, radio sam u nekoliko informatičkih firmi u Splitu i ne mogu se požaliti niti na uvjete rada u tim firmama niti na primanja. Za razliku od valjda većine ljudi koji odlaze "trbuhom za kruhom", ja mogu reći da sam u Hrvatskoj imao jako dobru plaću, čak višestruko veću od prosječnih primanja ljudi u Hrvatskoj.

- Međutim, IT je specifična vrsta posla u kojoj se traži konstantan rad na sebi i konstantno širenje znanja. I kad sam odlučio da je vrijeme za promjenu posla, jednostavno nisam našao adekvatan posao u Splitu u kojem bih se nastavio razvijati. Jer je tržište jako malo, IT firme na području Splita se mogu nabrojati na prste jedne ruke. Sve je to valjda posljedica katastrofalne politike prema malim poslodavcima i prema hi-tech poslu uopće. Hrvatska kao država je još uvijek na stanju svijesti otprije 40 godina jer ne prepoznaje da je budućnost posla u potpuno novim granama industrije koje do sada nisu postojale, razvoj softvera je samo jedan primjer.

- Budući da mi je supruga bila nezaposlena, naravno sa završenim fakultetom, i imamo dijete od dvije godine, odlučili smo otići na nekoliko godina u inozemstvo, barem dok nema školskih obaveza s djetetom. Nama je zapravo jedina opcija bila Velika Britanija, i to baš London. Najprije zbog jezika jer oboje znamo engleski, a i ponuda poslova u mojoj struci je ogromna u Londonu jer je London trenutačno centar europske IT startup scene. Osim toga, London je predivan grad koji pruža neograničen izbor svega što vam padne na pamet, tako da smo željeli probati život u multimilijunskoj metropoli.

- Došli smo u London prije nešto manje od dvije godine. Ja sam posao pronašao prije negoli sam došao ovamo. Od dana kad sam krenuo s potragom našao sam posao za 20 dana. U međuvremenu sam odradio desetke intevjua telefonski ili preko Skype-a. Ovdje je tržište rada potpuno drugačije negoli smo mi navikli u Hrvatskoj. Dok se u Hrvatskoj ljudi bore za posao jer je puno više radnika nego što ima poslova na tržištu, ovdje se poslodavci bore za kvalitetne radnike. Najnormalnija je stvar da vam firma nudi paket povlastica kao što su privatno zdravstveno osiguranje, plaćeni prijevoz, plaćenu teretanu, kavu i sokove na poslu, mi čak imamo doručak i voće na poslu. Sve to ne bi li dovukli ljude kod sebe i zadržali ih.



- London je stvarno predivan grad, jedan od najljepših gradova na svijetu. A usto je i svjetska metropola, praktički imate cijeli svijet u jednom gradu. Mješavina svih rasa i kultura na jednom mjestu je fascinatna. Ovo što je meni fascinatno je koliko su ljudi ovdje neopterećeni i otvorenih pogleda. Nitko nikoga ne gleda niti komentira, svatko radi što želi i nitko ga ne osuđuje. Svatko ima svoje običaje, oblači se u skladu sa svojom kulturom, ali nitko se ne smatra uvrijeđenim ičijim drugačijim stavovima i kulturom.

- Javni promet u Londonu je priča sa sebe. To je toliko razrađeno i organizirano da dobar dio stanovnika Londona uopće ne posjeduje automobil. London ima 11 linija podzemne željeznice, a tu su još nadzemna željeznica, riječni gliseri (tzv. river bus), tramvaj i preko 8.000 autobusa. Također, na desetke taksi aplikacija kao što su Uber omogućuju jako jednostavan prijevoz po gradu.

- London ima nadaleko naljepše parkove, a fascinatan je broj parkova i njihova veličina. Ljudi tu na parkove gledaju kao na mjesta za odmor i normalna je stvar za sunčanog dana da tisuće ljudi odmara na travi, pogotovo u pauzama za ručak na poslu. Svi su parkovi besprijekorno uređeni i odlično su mjesto za šetnju s obitelji ili jednostavno za maknuti se od gradske gužve.



- U većini firmi se radi klizno, ali uglavnom od 8 do 16 sati. U IT struci je jako zanimljivo da većina ljudi mijenja poslodavca nakon 2-3 godine, rijetki su oni koji dulje rade kod istog poslodavca. Stav ljudi je da nakon nekoliko godina dosegnu neku maksimalnu razinu znanja i dosegnu neku maksimalnu poziciju koju mogu u firmi i nakon toga žele neke nove izazove. I firme su svjesne toga i zato je organizacija posla takva da fime mogu preboljeti odlazak ljudi i dolazak novih. U mojoj se firmi promijenilo jedno 80 posto ljudi u godinu dana i to je dobra stvar, jer si se stalno prisiljen razvijati i učiti nove stvari što je u mom poslu ključna stvar. Plaća se uvijek ugovara na bruto godišnjoj razini. Davanja iz plaće su vrlo jednostavna: porez + NI (national insurance, što pokriva zdravstveno i mirovinu), a ukupna davanja na plaću iznose oko 25 posto.

- Mnogo ljudi koji dolaze tu su prisiljeni otvoriti svoju firmu i onda sami sebi isplaćivati plaću. Razlog je taj što Velika Britanija još uvijek ima na snazi restrikcije prema radnicima iz Hrvatske. Ako neka firma želi zaposliti Hrvata, mora mu omogućiti sponsorship što firmama komplicira proceduru zapošljavanja i onda se uglavnom lakše odlučuju zaposliti nekog drugog iz EU za koga ne vrijede restrikcije. Ja sam imao tu sreću da sam upao u pravu mutlinacionalnu firmu kojoj nije bio problem riješiti mi sposorship. Moja firma inače ima tendenciju zapošljavanja ljudi izvana, tako da nas trenutno u zgradi ima 48 različitih nacionalnosti. S poreznim sustavom nisam upoznat u detalje, znam onoliko koliko se mene tiče, a to je da su davanja na plaću oko 25 posto. Na kraju godine se može podnijeti prijava poreza ukoliko se ima olakšica, npr. uređenje kuće i sl.

- Svi radnici iz plaća financiraju javno zdravstvo, tzv. NHS. Zdravstvo je besplatno za sve, bez obzira rade li ili ne. Što je drugačije nego u Hrvatskoj. Kod liječnika ne postoji nikakva participacija, a i većina standardnih lijekova je besplatna. Za neke je potrebno doplatiti neki manji iznos, slično kao u Hrvatskoj. Većina zaposlenih plaća i privatno zdravstveno osiguranje, meni ga npr. plaća moja firma. Ono pokriva bilo kakve pretrage u liječenja izvan sustava javnog zdravstva, tako da se treba čekati redove na preglede u bolnicama. I davanja za privatno osiguranje nisu velika, nekih 20-30 funti mjesečno što je za ove plaće zanemariv iznos.



- Troškovi života ovdje su veliki jer je stanovanje jako skupo. Ali, to je samo situacija s Londonom jer je to grad u koji dolaze ogromne količine ljudi raditi i potražnja za kućama i stanovima za najam je jako velika što podiže cijenu. Međutim, London ima i prilično veće plaće od ostatka Velike Britanije, tako da se to otprilike kompenzira. Dakle, stanovanje nije jeftino i sasvim je normalna stvar da ljudi od 30 ili 35 godina koji nisu u braku žive s cimerima da podijele troškove. Pogotovo ako žele živjeti u centru grada. Međutim, čak i s tako velikim cijenama stanovanja, još uvijek nam ostane dovoljno novca za normalan život da možemo priuštiti što nam god padne na pamet. Plaću je skoro nemoguće potrošiti ako živite normalan život kao što smo mi navikli u Hrvatskoj. Zbog toga većina Britanaca putuje svijetom najmanje 2-3 puta godišnje jer si to mogu priuštiti bez ikakve muke. Nama konkretno nakon svih mjesečnih troškova i pri tom ne pazimo baš na svaku funtu, ostane oko trećine plaće. I uz to samo ja radim, supruga je doma s djetetom. Potpuno drugačiji svijet od onog što je u Hrvatskoj gdje ljudi ne znaju kako će preživjeti idući mjesec. Isto tako, ovdje se osjeća neopterećenost ljudi poslom jer nitko ne misli što će biti sutra. Posla jednostavno ima, ljudi rade i žive.

-  U Britaniji sva djeca starija od 3 godine imaju pravo na 15 sati vrtića tjedno na trošak države. A ostatak se može doplatiti ako se želi. Za djecu mlađu od 3 godine cijene vrtića su ogromne. Mi smo računali da bi supruga trebala praktički cijelu svoju plaću dati za troškove vrtića ako bi odlučila raditi neki ne baš dobro plaćeni posao. U školu se ide od 5 godina i sva djeca od samog vrtića imaju uniforme. Neki kažu da se tako smanjuju razlike između bogatijih i siromašnijih ako su svi isto odjeveni, ali se ustvari povećavaju jer svi vrlo dobro znaju koje su uniforme od elitnijih privatnih vrtića i škola, a koje od onih siromašnijih, tako da je školska uniforma statusni simbol.



- Prva stvar koju primijetite u Londonu je koliko ustvari malo ima pravih Britanaca. Većina ljudi ovdje su došli od negdje zbog posla. To je pogotovo vidljivo u uslužnim djelatnostima gdje je Britanca praktički nemoguće vidjeti. Ja sam se ugodno iznenadio britanskim mentalitetom. Oni su jako otvoreni ljudi s odličnim smislom za humor. I prihvaćaju sve došljake kao ravnopravne. Naravno da uvijek ima ekstremnih slučajeva, ali ja u ove skoro dvije godine tu nisam nikad vidio nikakav incident vezan za nacionalizam ili nekakav negativan stav prema ljudima koji nisu Britanci. U novinama je to puno više napuhano nego što ustvari jest, pogotovo nakon referenduma o Brexitu. Britanci će vam vrlo rado pomoći ako ih nešto pitate, izgubite se u gradu i sl. Jako su ugodni ljudi. Što je drugačije od nekog stereotipa kojeg mi u Hrvatskoj imamo prema Britancima. Možda je i manjim mjestima drugačija situacija jer ovo je ipak milijunska metropola gdje su ljudi malo otvoreniji.



- Budući da smo mi došli iz Splita, klima nam je dosta hladnija. Međutim, iako većina misli da je u Britaniji uvijek kiša, to je i nije baš točno. Kiše padne tri puta manje nego u Splitu na godišnjoj razini. Stvar je u tome što nikad ne znate kada će pasti i kad padne, onda pada pola sata i to je to. Rijetki su dani kada je cijeli dan kišovit, uglavnom u svakom danu imate sva godišnja doba. Ljeto je dosta hladnije nego kod nas, a tipična ljetna temperatura u Londonu je 22 stupnja. Ujutro bude 15. I tako cijelo ljeto. Svega nekoliko dana u godini se temperatura popne do 30. I mi uživamo u takvom vremenu jer nam je dosta vrućina.

- Hrana je u prosjeku puno jeftinija nego u Hrvatskoj. Neke su stvari skuplje, npr. meso i riba, dok je više-manje sve ostalo puno jeftinije. Što je fascinatno jer su kod nas plaće 4 puta manje. Mi konkretno znatno manje trošimo na hranu nego što smo trošili prije. Skupe se samo "luksuzne" stvari: hrana u restoranima, duhan, vožnja taksijem i sl. Cijene svega ostaloga su otprilike iste kako kod nas.

- Mi nismo planirali ostajati predugo u Londonu, tako da bismo se u bliskoj budućnosti vratili nazad ako se situacija s poslovima u Hrvatskoj popravi. Primarni razlog zašto smo otišli je da isprobamo malo život u velikom gradu i pritom možda riješimo nekakav posao za budućnost. Do Hrvatske navratimo dvaput godišnje, za Božić i ljetne praznike i meni je to sasvim dovoljno. Na London se jako brzo naviknete i priraste vam srcu jer je grad jako ugodan za život. Nostalgija nas ne hvata jer smo se navikli na život ovdje, a i svakodnevno se čujemo sa svima doma, tako da nam se i ne čini da smo otišli.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?