PREPORUČUJEMO
TOMISLAV BAJOŠvicarcima je rad sve: "Ovdje se uči, školuje i radi u isto vrijeme"

05.09.2016. by Igor Gelenčir

"U Švicarskoj bez discipline, točnosti u minutu i efikasnosti ne možeš daleko dogurati i uspjeti. Jer je u ovoj državi rad nešto najvažnije u životu. Narod je 2012. godine čak glasao protiv toga da svaki radnik ima pravo na 6, a ne na 5 tjedana odmora godišnje. I to je odbilo blizu 70 posto naroda jer su se bojali da će neke firme otići iz Švicarske i da će biti manje posla. Posao je nešto oko čega se u Švicarskoj sve vrti", započinje svoju priču Tomislav Bajo, 24-godišnjak iz Aaraua čiji su roditelji doselili iz Vodica u Švicarsku još početkom 80-ih.

- Tata je došao 1982. godine, tada je imao 21 godinu, a majka je došla godinu dana kasnije s 19 godina. Došli su raditi u Švicarsku i tu smo i danas. Iduće godine se planiraju vratiti u Vodice - kaže nam Tomislav.

- Aarau se nalazi u kantonu Aargau i ima 21.000 stanovnika, a svaki peti (20 posto) ima samo strano državljanstvo. Najmanje još 20 posto ima švicarsko državljanstvo. Aarau je multikulturalno mjesto u kojemu se govori njemački jezik, ali na švicarskom dijalektu. Ovo je grad koji ima sve. Malen je, ali veoma bogat poslom. Ovdje je razvijena industrija, bankarstvo, osiguranja, poljopriveda, proizvodnja svega i svačega, jednostavno ne mogu reći kojeg posla nema u gradu. Uza sve to grad ima i bolnice, škole i izgrađenu sportsku infrastrukturu. U Aarau je nezaposlenost manja od 3 posto.

- Aarau je bio prvi glavni grad Švicarske još davnih dana. Prednosti grada su što je kao jedna minijatura Zuricha. Znači, ima sve, ali nije tolika gužva i nije tako ubrzan život kao u Zurichu. Ovdje u blizini grada postoje mjesta za odmor, šume, rijeke, jezera, brda i mirno je i tiho.

- Jedna od mana grada je noćni život. U Aarau nema partijanja pa su sve zatvorili jer mladi idu za Zurich koji je udaljen otprilike samo 30 minuta vožnje automobilom.

- U vrtić se kreće s dvije godine. Uči se samo malo brojati i igrati, ali najviše se uči socijalni odgoj i kako se živi s drugim i različitim ljudima. Zatim se ide 6 godina u osnovnu školu i zatim ocjene odlučuju gdje se ide još 3 godine u srednju školu. Postoje 3 razine: Real, Sekundar i Bezirksschule (najjača je Bezirksschule). Za srednju školu postoje dvije mogućnosti: LEHR (zanatska zanimanja) i generalna škola. U školu za zanat ideš 3 ili 4 dana na posao, a 1 do 2 dana u školu i učiš se tom poslu. Na primjer, ja sam išao tim putem i odabrao sam bankarstvo i maturirao sam na tom poslu. To je trajalo 3 godine i imao sam svaku godinu sve veću plaću. To je plaća za učenika, nije prava. Prosječno oko 900 franaka (5400 kuna) što sam zarađivao za sebe, jer sam one dane koje nisam bio u školi bio na poslu bankara i već radio u toj banci neke jednostavne poslove. Tada sam imao 17 godina.

- Druga opcija je da se ide samo u školu. Ekonomsku ili jednu generalnu (kao kod nas gimnazija). Tu se ne dobiva plaća jer se ništa ne radi. Oba smjera omogućuju da ako položiš maturu u pravo vrijeme i ideš na fakultet. Obje varijante školovanja se ne plaćaju! Ustvari, to je već sve uračunato u porez koji se plaća u Švicarskoj i država nudi cijelu infrastrukturu i sve ostalo što je potrebno za školovanje.

- Ako ideš za zanat, to se nešto mora plaćati, ali to preuzima firma u kojoj radiš, u mom slučaju je to banka u kojoj sam učio bankarstvo. Ja sam položio maturu u bankarstvu, a nakon toga upisao fakultet, smjer ekonomija i bankarstvo. Naravno, ovdje postoje privatni i državni fakulteti. Državni košta oko 1.800 franaka godišnje i to je ništa za ljude koji ovdje rade.

- Privatni fakulteti su skuplji, ali su i nepotrebni jer državni isto tolko vrijedi. I ovdje imaš mogućnost ići samo 3 godine na fakultet ili možeš ići 4 godine, ali imaš puno vremena pa možeš uz to i raditi između 50 i 80 posto radnog vremena.

- Ja radim čak 100 posto uz fakultet i sad sam na zadnjoj godini. Kao što možete vidjeti, ovdje se uči, radi i školuje u isto vrijeme. Naravno, ima nekih poslova kod kojih ne možeš raditi, nego ideš samo u školu. Na primjer, to su zanimanja kao što su doktor, zubar, odvjetnik itd.

- Put prema fakultetu je moguć direktno samo iz Bezirksschule, te najjače srednje škole. Iz drugih škola taj put prema fakultetu duže traje i teže je upisati fakultet. Uglavmom, škola se u Švicarskoj ne plaća ili se u nekim slučajevima jako malo plaća. Jer jedan od glavnih ciljeva države je da svatko, i oni koji nemaju ništa novca imaju iste mogućnosti kao i svi drugi. Ja sam uvijek imao dosta novca jer sam uvijek uz školu i radio. Mogu reći da svatko tko ima volju malo se potruditi, posao može pronaći jer posla ima dosta.

- Ovdje se uopće ne izlazi na kave kao kod nas. Izlazi se pretežno samo vikendom. I izlazak je puno skuplji nego kod nas. I naši ljudi pretežno izlaze u naše noćne klubove. Često ovdje gostuju "narodni" pjevači. Svaki vikend barem njih dvoje. Švicarci plaćaju svatko svoje piće. Ali polako taj običaj nestaje jer ima puno nas iz ostalih zemalja i ajmo reći da smo Švicarce naučili da svaki put netko drugi plati rundu.

- Plaće su ovdje visoke, ali život je veoma skup. I suprotno tome kao što svi u Hrvatskoj misle, ni u Švicarskoj novci ne rastu na drveću. Život je navijen kao švicarski sat.

- Najzanimljivije je da su Švicarci uvijek točni. Svaka minuta se broji. Kad vlak zakasni 5 minuta, svi se ljute i to je pola katastrofe. Još nešto što je zanimljivo u Švicarskoj je mentalitet naroda. Švicarci su jako povučeni i ne vole se upoznavati i družiti s drugim ljudima. Nije kao kod nas, da vani pričaš s ljudima i družiš se sa svima, oni više vole biti u sebi poznatom društvu i ne mijenjati to.

- Ali, moram reći da su Švicarci jako odgojeni i uvijek su kulturni. Pozdravljaju se svi i svugdje. I zahvaljuju se i ispričavaju za sve. Ali na tom ostaje, druženja nema.

- Posla ima za svakoga. Ja radim kao savjetnik za bankarstvo i osiguranja. Radim kad hoću i koliko hoću po danu. Mogu na posao u 6 ujutro, a mogu tek popodne. Nije bitno koliko sam sati na poslu, nego koliko sam efikasan i koliko uspijevam.

- Moj poslodavac ne gleda gdje sam i što radim, nego na kraju mjeseca ocijeni moj rad, koliko sam novih klijenta doveo, koliko imam novih ugovora itd. I ako imam dobre statistike, smijem organizirati sam svoj radni dan i mogu otići i na bazen radnim danima, a zato možda nekad vikendom odraditi neki termin. Što se toga tiče, skroz sam slobodan.

- Osim posla, u Švicarskoj je ja jako važno iskorištavanje slobodnog vremena. Ljudi se trude da u slobodnom vremenu imaju promjene i da se mogu više posvetiti vlastitom zdravlju i zato se mnogi bave sportskim aktivnostima. Ja igram nogomet u najjačoj ligi kantona Aargau i uživam u druženju s prijateljima iz FC Granichena.

- Moja velika želja je da jednog dana otvorim svoju firmu koja povezuje Hrvatsku i Švicarsku. Da mogu u Hrvatskoj zaposliti radnike i proizvesti nešto za švicarsko tržište. Tako da mogu za obje moje voljene zemlje napraviti nešto dobro - zaključuje Tomislav.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?