PREPORUČUJEMO
NATALIA MRNJAVACPoznata svjetska znanstvenica otkriva zašto je morala napustiti Hrvatsku

07.09.2016. by Sandy Bralić

"Veliko otkriće mlade Hrvatice: Svi ljudi imaju morskog pretka", "Cijeli svijet bruji: Hrvatica sudjelovala u otkriću pretka svih živih bića"... Zahvaljujući ovim i sličnim novinskim naslovima znamo da je ta "mlada Hrvatica" Riječanka Natalia Mrnjavac i koji su njeni uspjesi, ali ne i zašto je Hrvatska izgubila jednu tako perspektivnu mladu znanstvenicu.
 
- Nekoliko se okolnosti poklopilo i rezultiralo mojim odlaskom iz Hrvatske. U trenutku kada sam diplomirala već dulje vrijeme nisu bili raspisivani natječaji za zapošljavanje znanstvenih novaka u Hrvatskoj, a bilo je neizvjesno kad će se to dogoditi. S druge strane, tijekom studija sam se zainteresirala za područje kojim se sada bavim. Svog sadašnjeg šefa, jednog od vodećih svjetskih znanstvenika u tom području, sam upoznala kada je održao jedno predavanje u Zagrebu, prišla sam mu nakon predavanja i pitala, komentirala i razgovarala s njim o tom području, čime sam ostavila dobar dojam. Kada sam mu se javila nakon diplome je vrlo brzo organizirao da dođem na intervju na njegov institut u Njemačkoj te mi ubrzo i ponudio poziciju, koju sam prihvatila - prisjeća se Natalia.

Natalia tako danas živi u Njemačkoj, točnije u Düsseldorfu, gdje je na doktorskom studiju i bavi se znanstvenim istraživanjem na području biologije, konkretnije, istraživanjem rane evolucije i porijekla života na Zemlji. - Većina studenata koji završe molekularnu biologiju na PMF-u odlaze u inozemstvo nastaviti znanstvenu karijeru. U to sam se naročito uvjerila kada je moja generacija diplomirala. Nisam mogla vjerovati koliko kolega je otišlo u inozemstvo. Kod ljudi koji se žele baviti znanstvenim radom mislim da se ideja pojavi prije ili kasnije i onda je pitanje odluke. Ja sam dugo vagala tu opciju, i tijekom studija i nakon, dok konačno nisam donijela odluku.

- Počela sam raditi doktorat u Njemačkoj u studenom prošle godine, a diplomirala sam u travnju prošle godine. Natječaji za znanstvene novake u Hrvatskoj za projekte Hrvatske zaklade za znanost su se otvorili tek ovog ljeta, što znači da bih vjerojatno bila nezaposlena oko godinu i pol kada se sve zbroji. Najbolje u toj situaciji je volontirati u nekom laboratoriju dok se ne stvore uvjeti za zapošljavanje novih mladih znanstvenika, ali kako nisam iz Zagreba, a nije moguće financirati si život u drugom gradu bez plaće, vjerojatno volontiranje na Institutu Ruđer Bošković ili Prirodoslovno-matematičkom fakultetu za mene ne bi bila opcija - objašnjava nam sugovornica.



- U poslovnom smislu sam zadovoljna životom ovdje jer radim na području koje me najviše zanima. Istraživački tim je međunarodni, šef je jedan od najjačih znanstvenika u tom području, stalno jako puno učim i razvijam se. Također, šef ima uvijek velike europske projekte gdje novac nije problem. Što se tiče privatnog života – Hrvatska mi neopisivo nedostaje. Teško je upoznati nove ljude i izgraditi si život koji bi bio usporediv životu u Hrvatskoj, gdje imam obitelj i prijatelje, sve od vrtića i osnovne škole pa nadalje. Život mi je ovdje koncentriran na istraživanje i znanstveni rad - kaže.

- Smatram da u Hrvatskoj ne bih bila toliko uspješna. Barem ne kao znanstvenica. U Njemačkoj sam u manje od godinu dana autorica znanstvenog radu o kojem su najpoznatiji mediji iz cijelog svijeta pisali i prenosili vijest o našem otkriću. S druge strane, u Hrvatskoj bih možda imala više prilika sudjelovati u nastavi, a imala bih zasigurno i bogatiji privatni život. Sve ovisi o tome kako definiramo uspjeh.
 
- U Njemačkoj, kao i općenito na Zapadu, sustav znanosti funkcionira nešto drugačije nego u Hrvatskoj. U oba slučaja se pozicije dobivaju na određeno vrijeme sve do jednog trenutka u kasnijim godinama kada profesor može dobiti trajnu poziciju. Ipak, u Hrvatskoj ne postoji toliki protok ljudi i ljudi najčešće ostaju u sustavu kada su jednom ušli, često na istoj instituciji. U inozemstvu, pak, nakon isteka ugovora najčešće treba tražiti potpuno novu poziciju u nekoj drugoj znanstvenoj instituciji, često u drugom gradu ili državi. To znači da, do trenutka dobivanja stalne pozicije, postoji velika nesigurnost i vjerojatnost seljenja života na neko novo mjesto. Obje situacije imaju pozitivne i negativne strane. Protok ljudi i znanja u inozemstvu je vrlo pozitivan te mogućnost da se okupljaju najbolji ljudi iz cijeloga svijeta da zajedno istražuju i rade vrhunsku znanost. Kvalitetna znanost omogućava nove opcije financiranja daljnjih istraživanja, što stvara jednu pozitivnu povratnu spregu. Ipak, nesigurnost i česte selidbe se reflektiraju i na privatni život i nekima to lakše pada, a nekima teže.

- U Hrvatskoj također postoje istraživačke grupe i laboratoriji koji rade odličnu znanost i postoje sjajni ljudi koji završavaju fakultete i koji rade u sustavu znanosti. Postoje i oni koji su tamo pogreškom, kao što ih ima i u inozemstvu. Smatram da bi zapošljavanje ljudi isključivo prema njihovim sposobnostima, izvrsnosti i motivaciji uvelike doprinijelo bržem napretku znanosti u Hrvatskoj. Također, način financiranja znanosti, evaluaciju rada i kriterije za napredak bi trebalo modificirati, na način da novac za istraživanje i mogućnost napredovanja imaju oni koji rade kvalitetnu znanost i publiciraju rezultate. To bi otvorilo vrata i vanjskim izvorima financiranja.



Zadovoljna je školovanjem u Hrvatskoj i drago joj je da je škole i fakultet završila ovdje. - Za razliku od mnogih, ja smatram da je naše obrazovanje bilo prilično kvalitetno. Ne mogu govoriti o promjenama nakon uvođenja državne mature i raznih nedavnih reformi ili pokušaja istih. Nikada nisam osjetila da mi je nešto nedostajalo u obrazovanju koje sam dobila, naročito kada bih se uspoređivala s kolegama iz inozemstva. Mnogi u Hrvatskoj bi željeli praktičnije ili specijaliziranije obrazovanje. Ja sam zahvalna na svom širokom obrazovanju, zahvaljujući kojem mogu cijeniti i razgovarati i o drugim područjima ljudskog djelovanja i disciplinama, ne samo o prirodnim znanostima. Znanje koje imam je glavno oružje kojim sam postigla ono što jesam do sada. Praktične vještine su nešto što uslijedi i što se lako uvježba. Ne mislim da ih ne treba vježbati kroz formalno obrazovanje, ali ideju da obrazovanje treba biti većinom praktično smatram skoro pa zabrinjavajućom. Bar gimnazijsko i sveučilišno obrazovanje bi trebalo pružiti znanja koja će osobi proširiti svjetonazore, omogućiti povezivanje i zaključivanje i, na kraju krajeva, naučiti kritičkom mišljenju. A mišljenje, zaključivanje i povezivanje se temelje na nekim usvojenim informacijama i činjenicama, između ostalog. Tako obrazovani ljudi imaju barem potencijal da potaknu neke pozitivne promjene u društvu - zaključuje Natalia.
 

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?