Bruxelles je grad stranaca, ali tu je puno lakše živjeti nego u Hrvatskoj
PREPORUČUJEMO
ANDREJA KORIČIĆBruxelles je grad stranaca, ali tu je puno lakše živjeti nego u Hrvatskoj

21.09.2016. by Sandy Bralić

- Radije bih išla u London ili Haag, ali nažalost tamo nemamo radnu dozvolu. S obzirom na to da sam se specijalizirala za ljudska prava, to su gradovi u kojima bi bilo logično graditi svoju karijeru s obzirom da u Hrvatskoj takvih poslova nema. Nažalost nisam mogla ići. Kad smo ušli u EU, nisu nam sve zemlje dale mogućnost za rad. U Londonu sam radila na jednom projektu za koji sam dobila posebnu dozvolu, koja se inače jako teško dobije. Slična je situacija i u Nizozemskoj. Bruxelles je jedini gdje imamo radnu dozvolu i pregršt mogućnosti. No, dobiti posao nije bilo lako jer je konkurencija velika - kaže Zagrepčanka Andreja Koričić (29) koja radi u organizaciji koja zastupa europske odvjetnike.

Nedostaje joj Zagreb i burek

- Studirala sam pravo u Zagrebu, a master studij u Nizozemskoj. U Bruxelles sam konačno stigla u travnju. Kad kažem konačno, mislim reći za stalno, s obzirom da sam dobila posao. Boravila sam ovdje često i ranije - objašnava Andreja koja je pored Nizozemske i Bruxellesa živjela i u Londonu, Francuskoj i Kirgistanu.

- U Francuskoj sam bila na stažu u Vijeću Europe, u Engleskoj sam radila na projektu u organizaciji koja se bavi ljudskim pravima, a u Kirgistanu sam godinu dana radila za delegaciju Europske unije.
 
Bruxelles jako dobro poznaje i ide na mjesta gdje idu lokalni ljudi. - Ali, ne smatram se dijelom zajednice, mislim da ću uvijek biti strankinja. To nije problem jer je ovo zapravo grad stranaca. Naravno, pritom ne govorim ni o kakvim neugodnostima, već naprosto činjenici da nisi kod kuće. Jako mi nedostaju obitelj, prijatelji i Zagreb, to mi je dom. Da mogu pronaći posao s pristojnim primanjima, odmah bih se vratila. I nedostaje mi burek - kaže nam kroz smijeh.
 
U Kirgistanu mislili da je muško

Dok joj dolazak u Belgiju nije predstavljao kulturnu razliku, boravak u Kirgistanu zahtijevao je izvjesne prilagodbe. - Bilo je to najrazličitije iskustvo od svih mjesta na kojima sam živjela, i to primarno zbog mentaliteta i stava prema ženama. Na primjer, imaju jako određene rodne uloge, odnosno što rade muškarci, a što žene. Mene su predstavljali kao muškarca, na konferencijama bi mi napisali ime u muškom obliku - Andrej. Valjda nisu očekivali da bih mogla biti žena. A kada bi me vidjeli, mislili bi da sam prevoditeljica. Slična iskustva imala sam i u taksiju, gdje bih bila ispitana jesam li udana, zašto nisam udana, zašto nemam djecu, pa sve do namještanja mnogobrojnih rođaka, bližih i daljih. Bilo mi je teško i iznajmiti stan jer je svima bilo čudno zašto sama žena iznajmljuje stan.

Pregled pluća ne u bolnici, već u kombiju pored

Boravak u Nizozemskoj, koliko god bio divno iskustvo, također nije prošao bez manje neugodnosti. - Kad sam stigla u Nizozemsku, još uvijek nismo bili u EU i prvo iskustvo bilo mi je neugodno. Morala sam raditi test na tuberkulozu, koji se svodi na slikanje pluća. Ne samo da sam morala biti nepotrebno ozračena zbog bolesti koju sasvim sigurno nisam imala, što mi nije predstavljalo problem, već se pregled obavio ne u bolnici, nego u kombiju pored bolnice. Ljudi su ulazili unutra jedan po jedan, skidali se i slikali. Ne bih htjela da ovo zvuči kao kritika jer to nije, ali je svakako zanimljivost s obzirom na to da se radi o zemlji koja slovi za izrazito modernu i progresivnu.
 
Morala otići jer u Hrvatskoj nema posla

Po isteku ugovora u Kirgistanu vratila se u Zagreb. - Morala sam, nažalost, ponovno otići. Pokušavala sam naći posao, ali nije bilo ničega, doslovno ničega. Nisam imala izbora nego početi se prijavljivati na natječaje vani. Obavila sam dosta intrevjua preko Skypea, ali dok se nisam konačno doselila ovdje i počela ići na razgovore za posao osobno, nisam uspjela dobiti posao.
 
- U Belgiji je lakše živjeti nego u Hrvatskoj. Bilo je lakše čak i u Londonu, iako sam imala toliko malu plaću da nisam morala plaćati porez. I uz to sam uspjela pokriti sve troškove, normalno živjeti i pritom uštedjeti kako bih si mogla priuštiti da budem u Hrvatskoj i tražim posao. To je bilo 2013, sad su cijene nešto više, ali omjer zarade i troškova i dalje je bolji. U Bruxellesu su cijene namirnica u supermarketima iste kao i u Hrvatskoj dok su nešto skuplje usluge i smještaj. Ali, kad se usporede izdaci s primanjima, opet ostane više i može se uštedjeti. Naravno, sve ovisi o životnom stilu i o poslu. Praksa je da ljudi žive s cimerima jer su cijene stanova dosta visoke, kreću se od 700 eura naviše. Pored toga, praktičnije je živjeti s cimerima, pogotovo ljudima koji su tek došli jer se tako mogu upoznati s ljudima i lakše socijalno integrirati - zaključuje Andreja.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?