PREPORUČUJEMO
MAŠA BORAKU Kini zrak i voda nisu čisti, ali zemlja se mijenja nabolje

29.09.2016. by Sandy Bralić

- Mene je u inozemstvo prvenstveno natjerala znatiželja. Prvi put sam u Kinu došla na stipendiji Vlade NR Kine nakon što sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala sinologiju. Nakon te prve godine u Pekingu vratila sam se u Hrvatsku da dovršim diplomski rad i bezuspješno tražila neki posao. Poslije diplome upala sam u onu fazu života nakon faksa koju većina mladih prolazi u Hrvatskoj: slala molbe i sjedila vani po kavama cijeli dan. Priznajem da nisam iskreno bila zainteresirana da ostanem u Hrvatskoj dulje i paralelno sam tražila priliku da se vratim u Kinu, što mi je na kraju i uspjelo kad su me primili na China Radio International, gdje sam dvije godine radila kao novinarka, a sada sam prešla u jednu privatnu tvrtku u Pekingu gdje radim u marketingu, pišem članke, uređujem njihov časopis, dizajniram materijale, promo videe - započinje svoju priču Maša Borak (29) iz Zadra.

- Uvijek mi je bilo žao što mi općenito znamo tako malo o svijetu koji je izvan naših granica, odnosno granica onoga što nazivamo zapadni svijet. Mi Hrvati, kao i većina Europljana, gledamo narode izvan tzv. zapadnog svijeta kroz stereotipe ili neke pojednostavljene predodžbe o egzotičnim kulturama koje su nama teško razumljive. Pritom ne uviđamo da nas također drugi gledaju kroz jednake naočale i to čak iz zemalja koje su nam blizu.

Ovdje mlađe generacije ne žive gore od onih prije

Prilično je zadovoljna sa svojim životom u Kini. - Ova zemlja svakako ima svojih mana: zrak i voda nisu čisti, nisam nikad sigurna što kupujem, a ne osjećam se ni sigurno, ne zbog kriminala po ulicama, nego zbog birokracije i korupcije. Ali, ima i puno pozitivnih strana: zemlja se stalno mijenja, uglavnom nabolje, ljudi su sretni jer misle da će im život biti bolji. Velika je to razlika kada dolazite iz zemlje u kojoj mlađa generacija živi gore od onih prije. Hoće li se taj momentum u Kini nastaviti još ćemo vidjeti, ali svakako je veliko iskustvo za mene vidjeti što su ljudi spremni sve raditi da bi pobjegli iz siromaštva, i u pozitivnom i u negativnom smislu.

- Kina je poprilično zatvoreno društvo, kao i mnoge istočnoazijske zemlje. Puno pažnje pridaju obitelji i radije se druže sa svojima. To ne znači da nemam prijatelja Kineza, no to je manje-više isti profil ljudi - mladi, urbani, neovisni i s dobrim engleskim. Iste takve srest ćete u bilo kojem dijelu svijeta.

Jezik je nužno znati za razumjeti kulturu

- Kineski govorim, no još uvijek nedovoljno za opuštenu konverzaciju. Sve te godine nadala sam se da će mi jednostavno ući u uho. Jezik je velika barijera, teško je zapravo razumijeti Kinu bez poznavanja jezika, a za to je potrebno uložiti truda. Jednaka je barijera kad oni pokušavaju razumjeti nas zapadnjake. Ako pričate s običnim čovjekom, malo će znati osim uobičajenih stereotipa. Osim ako ne pričate s taksistom iz Pekinga, oni valjda sve na svijetu znaju, oni su enciklopedije na kotačima - kaže kroz smijeh Maša.



- Jezik još uvijek nije peduvjet za dobivanje posla, ali to će se promijeniti. Broj visokoobrazovanih iz godine u godinu raste, a za njih naravno trebaju osigurati radna mjesta da bi potaknuli rast srednje klase i uslužnog sektora na koji se Kina pokušava fokusirati. Još uvijek im je potrebna strana obrazovana radna snaga, no njihove pozicije će na kraju zauzeti Kinezi. Pravila za rad stranaca se mijenjaju iz godine u godinu, a krajnji cilj je da se potiče dolazak stručnjaka koji im trebaju, a obeshrabruje druge. To se dakako neće ostvariti odmah sljedećih par godina, no čini se da je to neki dugoročni cilj. Mnogi također smatraju da kineska vlada želi kontrolirati broj stranaca kako bi ograničila vanjske utjecaje i širenje nepoželjnih ideala iako ja vjerujem da oni imaju druge mjere za to, koje su učinkovite - smatra naša sugovornica.

"Zemlju u kojoj želimo živjeti moramo izgraditi sami"

- Vjerujem da vam nitko do sada nije rekao da ne voli svoju domovinu, pa neću ni ja. Ja uistinu volim mjesto odakle sam i gdje sam provela najveći dio svog života, to geografsko područje, te ljude, čak i određene njihove mane, ali ne mogu reći da svakog vikenda plačem za morem, maslinom, dračom i majkom starom. I mislim da je to zdravo. Treba ti neki odmak da shvatiš što valja, a što ne valja s tvojom zemljom. Ono što znam jest da ću uvijek biti vezana za nju, čak ne toliko zbog obitelji, nego zbog toga što mi je stalo što se događa u njoj, možda i više nego nekim ljudima koji žive tamo.



- Voljela bih živjeti u zemlji u kojoj ljudi žive normalno, u kojoj svi imaju jednaka prava i mogućnosti, u kojoj postoji pravedan socijalni sustav, u kojoj ljudi žive slobodno, u kojoj nikog nije strah mržnje, u kojoj su ljudi u stanju prihvatiti druge. Ako Hrvatska bude ta zemlja, rado ću živjeti u njoj. Ali, Hrvatska u ovom trenutku ide u suprotnom smjeru od onog kojim bih ja željela.

- Ja bih svima preporučila da se maknu u svim smjerovima, mladima, starima, obrazovanim i neobrazovanim jer je uvijek vrijedno naučiti nešto o drugima. Ali bih im isto tako rekla da se vrate jer onu zemlju u kojoj žele živjeti, moraju izgraditi sami - poručuje Maša.

Mašu možete pratiti na njenoj Facebook stranici Učimo kineski.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?