Otišla u SAD kao sportašica pa postala asistentica na sveučilištu
PREPORUČUJEMO
KATARINA SMILJANECOtišla u SAD kao sportašica pa postala asistentica na sveučilištu

26.01.2016. by Monika Ivanović

Katarina Smiljanec (22) rođena je u Zagrebu, a odrasla je u Karlovcu. Tamo je pohađala školu te se paralelno s time aktivno bavila atletikom. Bila je vrlo uspješna te svoje sportske ambicije nije mogla ostvariti u Hrvatskoj.

Upravo ju je to potaknulo na trajni odlazak preko oceana - u američku saveznu državu Virginiju. Trenutno boravi u Blacksburgu gdje završava studij nutricionizma na Sveučilištu Virginia Tech i paralelno s time ostvaruje zavidne sportske rezultate.

- Po završetku karlovačke Gimnazije odlučila sam upisati fakultet u SAD-u. Primaran razlog ove moje odluke bila je mogućnost daljnjeg bavljenja sportom. Tada sam se već osam godina bavila atletikom te nisam htjela prekinuti taj niz samo iz razloga što hrvatski sustav visokog obrazovanja ne izlazi u susret sportašima koliko bi trebao i mogao. Ovdje sam uz fakultetske obaveze uspijevala održavati i sportsku karijeru na visokom nivo. Nakon isteka sportskog ugovora upisala sam diplomski studij nutricionizma. I tu sam uspjela postići određeni uspjeh te sam dobila posao asistentice na fakultetu.

I tako nam Katarina vrlo zadovoljno priča o životu u Americi, ali i o zapaženim uspjesima koje je uspjela ostvariti i na području sporta i obrazovanja. Amerika nudi mnogo mogućnosti.

- Kada sam razgovarala s atletskim trenerima, trener na Virginiji Tech me se najviše dojmio znanjem, pristupom treninzima i odnosom prema atletičarima. Uvjeti na ovom Sveučilištu su također bili idealni: nova atletska staza, montažna atletska staza u dvorani, kros teren, bazen, pogodna klima, čisti zrak te mali gradić čiji mali broj distrakcija osigurava fokus na studij i sport.

S obzirom da je dosta toga bilo dogovoreno unaprijed te je bila poprilično upoznata s onime što ju očekuje, zanimalo nas je kakav joj je bio početak i je li se susrela s nekakvim poteškoćama prilikom snalaženja i prilagođavanja na nešto potpuno novo.

- Početni sokovi asimilacije su trajali nekoliko mjeseci, a ja bih rekla da je to bilo do kraja prvog semestra. Međutim, slobodno mogu reći da ta prilagodba traje i dan danas jer ovo u potpunosti drugačije od svega prethodnoga što sam doživjela. Asimilacija zahtijeva trud, toleranciju, snagu volje i ustrajnost. Što se tiče prijateljstava, atletičari i ostali sportaši kojima sam bila okružena i koji su mi pružili najviše pomoći uvijek su bili pristupačni i veoma dragi. Oni su mi uvelike olakšali cijeli proces snalaženja i početnoga prilagođavanja. Ono što mi se jako svidjelo u svemu tome je to da su svi iz različitih država i imaju različite kulture. I to je nosilo određenu vrijednost i posebnost u cjelokupnom tom iskustvu.



Katarina dodaje kako joj je sam početak olakšalo dobro poznavanje engleskoga jezika od ranije. No, to znanje jezika joj je pomoglo unutar školstva, a na ulici je to bila druga priča.

- Predavanja mi nikada nisu bila problem jer sam učila engleski jezik u osnovnoj i srednjoj školi, a što ne bih razumjela, potražila bih na internetu. Veći problem bila je interakcija s drugim ljudima. Kao i u svakom jeziku, ljudi ne pričaju standardni jezik na ulici i u društvu. To mi je stvorilo malu poteškoću te mi je trebalo nekoliko mjeseci da uspijem „pohvatati“ konverzacijski engleski.

U procesu prilagodbe Katarini je dosta pomogla okolina, odnosno ljudi s kojima se družila i koji su joj pomagali. Njihovu prisutnost je istaknula kao nešto pozitivno, no nas je zanimalo kakvi su ostali Amerikanci te kakav dojam oni ostavljaju na nju kao narod u cjelini.

- Ja bih američku kulturu opisala jednom riječju - individualistička. Ljudi brinu o sebi i svojim problemima, gledaju da je najprije njima i njihovim obiteljima dobro te su veoma fokusirani na karijeru, rad i uspjeh. Izvana su gotovo uvijek veoma topli i pristojni. Naravno, to se ne može primijeniti na narod u cjelini jer sukladno tomu kako mijenjate državu, tako se mijenjaju i ljudi te nisu svi isti. No, bezobzira na to ja bih rekla da su svi pristupačni.



- Da bi se zaključilo o kvaliteti života, trebalo bi gledati više aspekata. Kao i u svakoj državi, kvaliteta ovisi o primanjima koja su tu veća nego u Hrvatskoj. Tu bih voljela naglasiti kako su primanja proporcionalna troškovima života. Troškovi života u Hrvatskoj su manji, prema tome i primanja su manja. Sustav je mnogo pravedniji prema radnicima i svim slojevima društva. Ljudi su zadovoljniji i manje se žale oko novca jer je uglavnom pravilo da koliko truda uložiš, toliko će ti dobro i biti. Jedna od većih zapreka je sustav zdravstvenog osiguranja koje iako ima svojih prednosti, ima i svojih mana.

Unutar razgovora Katarina je više puta istaknula kako su ljudi većinom zadovoljni svojim poslom i načinom na koji se poslodavci odnose prema njima. I sama je istaknula kako ne uviđa diskriminaciju na temelju bilo kakvih različitosti koje se mogu pojaviti među ljudima.

- Bavljenje sportom uz studiranje se u SAD-u jako cijeni u usporedbi sa Hrvatskom. U Hrvatskoj je to i dalje podcijenjeno i ne pridaje mu se važnost. U tome vidim ujedno i veliki problem jer Hrvatska ima veliki broj uspješnih sportaša u kadetskom i juniorskom uzrastu, a mali u seniorskom. Jednostavno mislim da pojedini uspješni sportaši ne mogu ostvariti svoj maksimum unutar granica naše domovine. Situacija u SAD-u je potpuno suprotna u odnosu na našu državu. Moje životno iskustvo je i jedan od primjera za ovakvo razmišljanje. Naime, trenutno radim kao asistentica dvjema profesoricama na Sveučilištu Virginia Tech što one neizmjerno cijene. S time puno toga dobivam, od samoga iskustva do toga da si mogu plaćati dio školarine. Također, ovime si osiguravam budućnost nakon što mojoj sportskoj karijeri dođe kraj. U usporedbi s Hrvatskom, pozicija asistenta financijski nije toliko značajna niti je previše vrednovana kao iskustvo. A gotovo sam sigurna da je nemoguće uskladiti posao asistenta i profesionalnu sportsku karijeru. Mislim da i sama pomisao doći na poziciju sveučilišnog profesora u Hrvatskoj je smiješna.



Nakon ozbiljnog dijela razgovora s Katarinom o njezinim ambicijama, sportskim i obrazovnim uspjesima, a u krajnjoj liniji i onim poslovnim, upitali smo je voli li izlaziti te kako provodi slobodno svoje vrijeme.

- S obzirom na sve obaveze koje imam, ipak uspijem odvojiti vrijeme i za neke druge aktivnosti. Za razliku od Hrvatske, ovdje nisu popularni kafići, već restorani. Ja osobno idem jednom do tri puta tjedno u razne restorane koji su susretljivi mom budžetu. Osim restorane volim otići u kino i na razna sportska događanja. To je ono čime si ispunim slobodno vrijeme preko tjedna, a kada dođe vikend, onda kao i svaka mlada osoba volim otići van. Kao studentica najviše slobodnog vremena imam preko ljeta jer mi tada praznici traju tri mjeseca, no predah mogu uzeti i dvaput tijekom semestra, tada imamo dva tjedna slobodno za tradicionalni Dan zahvalnosti te dva tjedan za vrijeme Uskrsa. S obzirom da tada imam dosta vremena, volim otputovati. Kako bih si to mogla priuštiti, preko ljeta većinom radim. Tako sam prošlo ljeto radila u laboratoriju na fakultetu te ovo ljeto planiram napraviti nešto slično. Što se tiče moje financijske organizacije, ja štedim, štedim pa onda sve potrošim.

- Tijekom prve četiri godine studija sam se redovito družila sa studentima iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore i Makedonije. No, većina njih je diplomirala i našla posao u drugim američkim ili europskim državama. Sada nas je ostala nekolicina.

- Osim u posjet obitelji i radi turizma, ne planiram se vratiti. Hrvatska ima jako malo za ponuditi ambicioznim mladim ljudima, štoviše, često ih samo i koči u njihovim planovima. Međutim, u budućnosti bih se rado vratila u Europu da sam bliže svojoj obitelji i prijateljima. S obzirom na tu veliku udaljenost u Hrvatsku idem jednom godišnje i to većinom za ljetne praznike. No, ove godine je situacija bila malo drukčija pa sam Božić provela uz svoju obitelj.

- Ono najznačajnije što Amerika ima, a Hrvatska nema i što je ujedno i njezin najveći problem je investiranje. Ovdje se investira u sve što bi moglo uroditi plodom te sve potiče sve veći razvoj već uspješnih projekata. Amerikanci nemaju neiskorištenih potencijalnih izvora te nisu zapeli u prošlosti – oni se uvijek kreću naprijed, hrane se dinamikom. Da je takav mentalitet u Hrvatskoj, već bi odavno parirali Njemačkoj i Velikoj Britaniji.

- Definitivno mladima preporučujem posjet i barem kratkotrajni boravak u drugim zemljama na bilo kojem kontinentu jer Hrvati trebaju upoznati druge populacije i kulture. Samo tako osoba može razlučiti što voli, a što ne voli, što bi htjela promijeniti i što bi htjela zadržati. Dolaziti do zaključaka na temelju medija dok se sjedi kod kuće za računalom ili ispred televizora ne nudi ni približno toliko informacija kao život okružen ljudima iz cijeloga svijeta.



NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?