PREPORUČUJEMO
VIOLETA I ALJOŠA VUJASINOVIĆSarajka i Splićanin u Kopenhagenu: 'Danska nas je promijenila'

02.10.2016. by Sandy Bralić

- Krećemo odavde autom, dolazimo u Sloveniju, čim uđemo stajemo, kupuje se Radenska, stižemo na Macelj ili nebitno već koji granični prijelaz. E, sad se već priprema muzika, puštamo Olivera Dragojevića pa se spuštamo preko Velebita, ulazimo u zavoj gdje se vidi Babin Zub. "Vidite, djeco, ovdje je sniman Winnetou"... I onda dođemo u realnost. Stajemo na semaforu, držimo metar rastojanja, svi nam trube i guraju nas.
 
- Nakon dva tjedna, kad se odmorimo, počnemo sve više primjećivati te kulturne razlike i počnu nam nedostajati one sjeverne. Ja volim taj dalmatinski kreativni kaos, južnjački mentalitet, ali umorim se. Nema reda. Nema rastojanja između auta. Plaćam račun, ne vrate mi kunu. Dok u Danskoj, ako mi nedostaje pola krune, moram vratiti jedan artikl. A ne: "Skužajte, šjor, fali kuna, po' kune..."

- Jako volimo Dalmaciju, uvijek dođe trenutak sjete, ali onda prođe i shvatimo da je ovdje naš dom - objašnjavaju supružnici Vujasinović koji sa svoje dvoje djece i psićem žive u obalnom predgrađu Kopenhagena.

"Ne znam bih li stekla iste vrijednosti da sam ostala u Bosni"

- Aljoša je došao 2004, a ja sam ovdje još od 1992, kada sam otišla zbog rata iz Sarajeva - objašnjava Violeta Šišić-Vujasinović (37). - Ali to nije bila moja odluka, imala sam samo 12 godina i došla sam s majkom i mlađom sestrom. Danska je u ono vrijeme bila jedina europska zemlja koja je pružala mogućnost ponovnog početka, imali su određene pakete spremne, obrazovne i smještajne, subvencionirali su mnoge troškove. To je bila jedina prihvatljiva mogućnost za samohranu majku s dvoje djece - prisjeća se Violeta.

- Kada gledam unazad, drago mi je da smo otišli. Da sam ostala u Sarajevu, školovala se tijekom rata i odrastala u poslijeratnim okolnostima, ne znam bih se razvila u ovakvu osobu. Ovdje sam imala priliku razviti široke životne poglede, razmišljati globalno i steći neke vrijednosti koje ne znam bih li stekla da sam ostala u Bosni.
 
Sarajka i Splićanin

- Supruga je Sarajka, ja Splićanin, a upoznali smo se sasvim slučajno 2000, kad sam bio na službenom putu u Sarajevu. Slučajno sam ušao u jedan kafić i sjeo za stol, a Violeta je ušla s prijateljicom i pitala jesu li slobodne dvije prazne stolice pored mene. I nakon 4 godine veze na daljinu, odlučio sam se preseliti k njoj u Dansku - objašnjava Aljoša Vujasinović (45).

- U Danskoj je stopa nezaposlenosti jako niska. Tko hoće, radit će. Pošaljete li 10 zamolbi, 11. će sigurno upaliti. Ako ništa, uvijek se možeš zaposliti u socijalnoj službi i raditi sa starim, bolesnim ili hendikepiranim ljudima. Danska ima jako razvijen sustav socijalne brige i tu uvijek mogu naći posao studenti i nezaposleni, i to vrlo lijepo plaćen, nekih 170 kn je satnica. Ja sam završila francuski i engleski, a poslije upisala i pedagogiju - kaže Violeta koja radi kao pedagoginja s djecom predškolskog uzrasta.
 
Društvo se bazira na cjeloživotnom učenju

- Kad sam 2004. došao, sve mi je bilo novo. Nije isto dolaziti turistički i doći živjeti. Po struci sam defektolog, magistrirao sam logopediju i psihomotornu reedukaciju, imao sam u Splitu privatnu ordinaciju. Kad sam stigao, nije bilo lako. Imao sam dobre kontakte s privatnim klinikama, proveo tri godine radeći za jednu privatnu korporaciju fini, pomalo dosadan uredski posao, i kad sam svladao jezik vratio sam se u svoju branšu. Danas radim s autistima i zadovoljan sam jer volim svoj poso i osjećam se ispunjeno. U odnosu na hrvatske pojmove vrlo sam dobro plaćen, ali ovdje se ne gleda samo na novac, nego da se razvijamo kao pojedinci i napredujemo profesionalno. Mislim da to nedostaje kod nas. Da se razvijamo kao individue i da razvijamo svoje sposobnosti i vještine - smatra Aljoša.

- Cijelo dansko društvo se bazira na procesu cjeloživotnog učenja, od djece do umirovljenika. Puno se polaže na razvoj pojedinca i profesionalca, često se ide na tečajeve, dodatke škole, module i slično - dodaje naša sugovornica.

"Treba savladati jezik, ali i kulturu zemlje u koju ste došli"

Vraćati se, kažu, ne planiraju. - Naši prostori imaju neke prednosti pred skandinavskim zemljama. Ljudi su ovdje zatvoreni, zime duge, život se odvija u zatvorenom. Ne možeš nazvati prijateljicu i reći "Vidimo se za sat vremena na kavi". Možeš se eventualno upisati u njen kalendar i dogovoriti susret a sedam dana. Ja sam ovdje već dugo i poprimila sam sasvim jedan drugi mentalitet, a promijenio ga je čak i suprug koji je ovdje tek 12 godina.

- Da bi čovjek bio integriran u dansko društvo, mora ne samo svladati jezik, nego i prihvatiti kulturu zemlje u koju je došao. Nije poanta doći u stranu zemlju samo da se nabrzinu zaradi neki novac, nego treba naučiti razvijati sebe i svoju obitelj i postaviti kvalitetne temelje. Mislim da je samo to shvatiti čini već 70% integracije u dansko društvo. Moj savjet svima je naučiti jezik, shvatiti kulturu zemlje u koju su došli, naučiti neverbalnu komunikaciju i integracija je osigurana - smatra Aljoša.

- I bitno je otvoriti um, a ne zadržati provincijske poglede - ustvrdila je Violeta.  


NOVO
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
ŠVICARSKA Katica ne žali zbog odlaska u Švicarsku, ali svoju budućnost vidi u Hrvatskoj
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?