PREPORUČUJEMO
LUCIJA POPOVIĆNovi Zeland nas je lijepo primio. Posla ima, a ljudi su opušteni

04.10.2016. by Igor Gelenčir

Lucija Popović je 28-godišnjakinja iz Zagreba koja je nakon završetka fakulteta u Opatiji i nekoliko stotina poslanih zamolbi odlučila napustiti Hrvatsku. Prva zemlja u kojoj je dobila posao bio je Katar, ali nakon 3 godine provedene tamo odlučila je da to ipak nije zemlja u kojoj želi živjeti i sada je već godinu dana na Novom Zelandu. Svoju budućnost nikako ne planira s povratkom u Hrvatsku prije mirovine i uživa na Novom Zelandu gdje stvara dom i obitelj.

- Odluka za Novi Zeland je pala sasvim slučajno. Nakon završetka studija turističkog menadžmenta u Opatiji nisam mogla pronaći posao u struci, a zapravo, niti bilo kakav prihvatljiv posao. Nakon preko 200 poslanih životopisa i oglasa mjesečno prijavila sam se i dobila posao stjuardese za Qatar Airways i tamo sam živjela i radila 3 godine. Iako su to bile najbolje 3 godine u mojem životu, tamo nisam htjela živjeti i brzo nakon što sam upoznala današnjeg supruga Ratka, odlučili smo se za Novi Zeland. Ratko je nadglednik u građevini i preko 8 godina je radio u zemljama Bliskog istoka.

- Grad Christchurch u kojem živimo je pretrpio težak potres 2011. godine te je trenutno cijeli u procesu rekonstrukcije i izgradnje. To nam je bila nit vodilja za traženje posla. Prva sam vizu dobila ja i to sasvim slučajno. Novi Zeland je 2014. prvi put s Hrvatskom pokrenuo natječaj Working Holiday viza za rad i putovanje po Novom Zelandu u razdoblju od godinu dana, s tim da se svaka 3 mjeseca mora mijenjati poslodavac. Došla sam prvo sama jer je suprug još uvijek radio u Dohi i imao poteškoće s dobivanjem vize. Konobarila sam u prvom baru koji sam pronašla, no nakon 3 mjeseca su me odlučili promaknuti u Duty managera, nešto poput našeg voditelja smjene, no s puno više pravila i licenci.

- Voditelj ovdje mora imati dozvolu za posluživanje alkohola, kao i restoran koji ga služi. Moje iskustvo s ljudima iz godina rada u turizmu na našoj obali i iz Qatar Airways-a, u kombinaciji s Masterom iz turističkog menadžmenta mi je dalo najbitniju stvar za dobivanje radne dozvole, a to je pismena ponuda posla. S time je bilo lako skupiti ostale papire i dobila sam radnu dozvolu na 3 godine da radim samo kao Duty manager, ali za bilo koga u regiji. Na temelju toga je i suprug isto dobio radnu dozvolu i to otvorenu te sada radi kao supervisor na projektu postavljanja fiber interneta u cijelom Christchurchu.



- Nakon prvih poteškoća i odvojenosti, sada smo u procesu dobivanja residenta, odnosno boravišne vize, koja će nam omogućiti gotovo sva prava kao što imaju i Kiwiji (Novozelanđani). Samoprozvani Kiwiji su si dali nadimak po ptici Kiwi, zaštitnom znaku Novog Zelanda. Ova otočna država ima stanovnika otprilike kao i Hrvatska i podjeljeni su na sjeverni i južni otok. Većinu naroda čine bijelci (porijeklom Europljani) te 15-ak posto Maori, polinezijski lokalni narod. Svi su vrlo opušteni, većinom i lijeni, ali oduševljeni kada čuju da dolazimo iz tako daleke zemlje i da smo se snašli. Veliki broj stranaca je ovdje pronašao dom jer je zemlja sigurna, otvorena i puna posla.

- Iako su vrlo strogi u procesu prijave, za uporne i spremne raditi uvijek se pronađe način. Zakoni su im strogi, jasni i jednostavni, porez se oduzima od plaće koja je svaki tjedan, kao i većina troškova, poput plaćanja stanarine. Novi ljudi, kada se dosele većinom dijele kuću sa strancima jer na taj način uštede budući da je ovdje najskuplji dio života stanarina. Cijena hrane, odjeće, alkohola, benzina i ostalog je sasvim prihvatljiva. Na primjer, dvije osobe mogu normalno živjeti od jedne plaće koja je minimalac, a to je 15.75 dolara po satu. Puni radni tjedan je 40 sati.



- Definitivno se ovdje jako puno radi, zato smo tu, zato su nas i prihvatili, ali svaki tjedan kada stigne plaća, znam zašto radim. Štedimo, putujemo, uhvatimo slobodne dane i istražujemo predivnu prirodu. Christchurch je miran grad i automobilom 20 minuta u jednom smjeru je plaža, a 20 minuta u drugom smjeru su planine. Upravo završava zima (obratna godišnja doba), koja nije bila oštra poput naše, no dovoljna da patimo za sve koji su uživali na Jadranu. Uz tu nostalgiju i normalno nedostajanje obitelji, ne bismo ništa mijenjali. U Hrvatsku se sigurno ne vraćam do starosti, možda za koju godinu bliže doma, ali ne planiramo ništa unaprijed. Novi Zeland nas je primio jako lijepo, stvaramo dom i čekamo svadbe da idemo kući na godišnji - zaključuje Lucija.



NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?