PREPORUČUJEMO
EMA ŠARETu se svi petljaju u tuđe poslove, a na zapadu vrijedi ona 'live & let live'

05.10.2016. by Sandy Bralić

- Ideja odlaska postoji kod mene još odmalena, a realizirala se 2008. godine, kad sam prvi put otišla iz Hrvatske. Bilo je prilika za ostankom i daljnjim školovanjem u inozemstvu već tada, no obiteljske prilike su me vratile u domovinu. Nekoliko godina kasnije sam se vratila i iz Francuske, odluka koju nimalo ne žalim, a jedan od razloga bio je završetak visokog obrazovanja.

- Sada zasigurno neću ponovno otići samo kako bih otišla. Radim u turizmu i s ljudima te vidim veliki potencijal u Hrvatskoj. Rastužuje me stanje u državi, krenuvši od političkog preko obrazovnog do socijalnog te što nam je stanovništo na određen način primorano otići u potrazi za boljim standardom, između ostalih i nekolicina meni poznatih i dragih ljudi. Razumijem ih, i samu me možda isto čeka. Trenutno to još nije slučaj, no na prilike za rad na kvalitetnim projektima izvan države rado bih se odazvala - kaže Riječanka Ema Šare (24), koja je svoj primorski dom zamijenila onim zagrebačkim.

U Njemačkoj boravila kao učenica, u Francuskoj kao studentica


- Prvo sam otišla u Njemačku u trećem razredu gimnazije, a vratila sam se u četvrtom. Iako je prva pomisao učenje jezika, razmjene nemaju za krajnji i jedini cilj učenje jezika koliko upoznavanje nove kulture, novih načina razmišljanja, razvijanje empatije i osamostaljivanje. Boravila sam tamo u obitelji, išla u redovnu školu, a jezik savladala u dva mjeseca, djelomično spontano, a dijelom trudeći se i prevodeći sve na što bih naišla. Kasnije mi se tijekom studiranja pružila prilika otići volontirati u Francusku na nekoliko mjeseci i jako sam zahvalna na toj prilici, utoliko što i studiram ovaj jezik.

Tijekom svog boravka u Njemačkoj uočila je mnoge razlike između ovih dviju zemalja, a posebno u obrazovnim sustavima. - Imam samo riječi hvale za njemačko školstvo. Profesori izlaze u susret učenicima, razgovaraju s njima, potiču ih na kritičko razmišljanje i stav. Najvažnije, potiče se preuzimanje odgovornosti, što se, nažalost, u hrvatskom školstvu, od osnovne škole do fakulteta, nazire tek u tragovima i svaka čast divnim individualcima koji se kroz ovaj nimalo lak posao, uspiju kreativno izraziti.

"U Hrvatskoj se više uči, ali se ne stječe više znanja"

- Uvijek su nas tražili naša mišljenja i poticali da radimo konkretne stvari. Ocjenjivali su me jednako kao Nijemce, ali su mi izlazili u susret na način da mi poneki ispit bude samo usmeno odgovaranje jer se u 45 minuta ne bih uspjela izraziti na jednak način na koji to jedan Nijemac može.

- U Hrvatskoj se puno uči, ali se ne stječe više znanja. Problem je što imamo preko 17 predmeta. Budimo realni, tko na kraju išta od toga zapamti? Samo sjedimo i ponavljamo ono što su profesori rekli, učenici nisu aktivno uključeni u proces učenja. Oni možda imaju manje predmeta, ali pristupaju im na kvalitetniji način. Na primjer, u jednom tjednu nismo imali satove kemije i biologije, ali smo subotu proveli u botaničkom i zoološkom vrtu gdje smo promatrali, komentirali i zaključivali o temama o kojima bismo inače učili iz udžbenika - objašnjava naša sugovornica.

Nema roditeljskih sastanaka, dijete uči odgovarati za vlastite postupke

- U Njemačkoj se stavlja naglasak na praktičnost stečenih znanja i samostalnog djelovanja. Ne postoje ondje roditeljski sastanci ili "zivkanje". Učenik odgovara za sebe, kako za svoje ocjene, tako i za svoje postupke. Potiče se uzročno-posljedično razmišljanje.

- Sam ustroj školstva drukčiji je nego kod nas, a smatram i primjereniji. Ukratko, osnovna škola im traje četiri godine, nakon čega slijedi srednja od kojih postoje tri vrste, te mehanizam “upadanja u određenu” nije toliko stvar osobnog odabira koliko selekcije.

- Učenici s izvrsnim rezultatom automatski nastavljaju s gimnazijom dok se ostali razvrstavaju u škole ekvivalentne našim četverogodišnjima i strukovnim. Smisao svega ovoga je odmalena osluškivati interese, ambicije najmlađih, kako bi se što ranije počeli baviti onime što ih zanima te shodno tome i postali vrsni u odabranom - objašnjava Ema.

- Da nije sve tako crno-bijelo, dokazuje i sistem tzv. prebacivanja iz jedne u drugu srednju školu, ovisno o promjeni ambicija i zalaganju. Ako u gimnaziji pokazuješ više praktičnih interesa i želje za radom, škola će se savjetovati s tobom u koju strukovnu bi se volio prebaciti. Vrijedi i obratno, ukoliko si krenuo sa strukovnom, no pojavila se želja za studiranjem i duljim obrazovanjem, na temelju svojih rezultata možeš tražiti premještaj.

"Na Zapadu se roditelji ne žrtvuju za djecu. Na taj način ona mogu odrasti slobodna"

Provela je Ema dio svog života i u Francuskoj. - Ondje sam volontirala, no na bazi stalnog posla, dakle 8-satno radno vrijeme. Ono što mogu reći za razlike u mentalitetu svodi se na pogled na život. Vani se potiče što ranije osamostaljenje mladih, a način na koji to postižu je usmjerena upotreba resursa i vremena na prvo, određivanje želja učenika i drugo, omogućavanja učeniku da što ranije počne raditi ono što voli i krene svojim putem.

- Za razliku od Hrvatske, gdje se svi svima "petljaju" u poslove, na zapadu su odavno shvatili da jedan konkretan i pozitivan pristup - pusti me da radim ono što me usrećuje i svima oko mene će biti dobro - u konačnici donosi boljitak za društvo u cjelini. A sve se svodi na jednostavnu jednadžbu - be kind, budi što želiš, živi gdje želiš - zaključuje Ema.



NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?