'Ovdje u jednom danu prođu sva godišnja doba i sve se zeleni'
PREPORUČUJEMO
GALA PODGORNIK'Ovdje u jednom danu prođu sva godišnja doba i sve se zeleni'

13.10.2016. by Igor Gelenčir

"Mogu reći da se malo osjete posljedice Brexita, barem u mojim krugovima (akademija i zaštita prirode), jer su novci za projekte uglavnom dolazili iz fondova Europske unije", govori nam Gala Podgornik, 30-godišnjakinja koja je rođena u Zagrebu, a trenutno se nalazi na doktoratu i radi u Belfastu, glavnom gradu Sjeverne Irske.

- Oduvijek sam znala da želim vidjeti svijeta. Rođena sam u Zagrebu, odrasla sam u Ateni, vratila sam se na studij u Zagreb (preddiplomski i diplomski na PMF-u) i onda dalje u Belgiju na EVS pa u Sjevernu Irsku na doktorat. Već sam tražila EVS i projekte u inozemstvu prije negoli sam se uopće pokušala zaposliti u Hrvatskoj.

- European Voluntary Service - dakle program Europske komisije. Volonter izabere nevladinu organizaciju za koju želi raditi i tamo živi uz puno zdravstveno osiguranje, tečajeve lokalnog jezika, plačene račune i džeparac na 2, 6 ili 12 mjeseci. Ja sam tako provela godinu dana u Belgiji, u primorskom gradiću Oostende, gdje sam radila za Wildlife Rescue Center (centar za rehabilitaciju divljih životinja).

- Sada sam u Belfastu, Sjeverna Irska (UK). Lokaciju nisam birala, odnosno birala sam doktorat pa me to dovelo ovdje. Trenutno dovršavam doktorat iz genetike i radim na pola radnog vremena u Ulster Wildlife (organizacija koja se bavi konzervacijom prirode u Sjevernoj Irskoj). Belfast je za mene mali studentski gradić (populacija ukupno oko 580,000) jer sam živjela u Zagrebu i Ateni. Ima svoje kozmopolitske vrline, no i dalje se jako osjeti okus nevolja u nekim krajevima.

- Ljudi su iznimno topli - vjerojatno najtopliji narod koji sam ikad upoznala. Ostave svoje radno mjesto u dućanu kako bi ti objasnili gdje možeš pronaći proizvod koji oni ne prodaju i čak kažu koja ti je opcija "C" ukoliko niti to ne uspije! Mi živimo u centru, gdje su ljudi 'neutralni', dok su u pojedinim kvartovima samo Irci ili samo Englezi. Naravno, sve je mirno i sigurno. Taj okus koji sam spomenula je nalik istog što bi stranac dobio u Karlovcu vidjevši razrušenu zgradu od rata.



- Kad govorim o stanovanju, ovdje se uglavnom radi o kućama. Mi trenutno unajmljujemo kuću s 5 (malih) soba i vrtom za 500 funti mjesečno. To se smatra jako malo za takvo nešto. I čak smo blizu centra. Princip je takav da ljudi dijele kuću s nekim dok nisu u paru. Onda svatko plaća po 250 funti maksimalno. Sve je to naravno neusporedivo s cijenama u Londonu.

Zanimljivosti o Sjevernoj Irskoj

- Sjeverna Irska ima duh Irske, iako se osjeti mješavina s Englezima. Zapravo su svojta za sebe. Vrlo topli i otvoreni ljudi, radi se od 9 do 17 sati. Najomiljenija hrana im je "Irish stew", "fry" (jaja, slanina, soda bread - jako fino - grah i kobasice) I naravno krumpir!

- Klima je neodlučna. Nalaze se točno usred miješanja toplih vjetrova s Meksičkog zaljeva i hladnog Sjevernog pola. Dakle "sva godišnja doba u jednom danu". Kiša nije kao naša, nego neka teža zagrebačka magla, no ona je skoro svaki dan po 5 sati. Sunca također ima svaki dan. Tempreratura je jednolika kroz godinu (oko 8 stupnjeva po zimi, a oko 16 po ljeti).

- Sve je vrlo zeleno, nekako žarko zeleno zbog sve te kiše. Ono što mi je najdraže (kao i u Belgiji), je da ljude ne smeta vrijeme. Ne rade dramu oko toga. Oni jednostavno šetaju ili voze bicikl nevezano za vrijeme.



Posla ima, a studiranje je slično kao i kod nas

- Posla ima, možda ne uvijek idealnog ali ga definitivno ima. Oni smatraju da su u krizi, no ja to osobno ne osjetim kao što sam osjetila nezaposlenost u Hrvatskoj, pogotovo u području biologije i zaštite prirode. Prema strancima su potpuno OK. Imaju jaku politiku i paze na jednakost.

- Ovdje studiranje također traje 3 godine (preddiplomski studij) i još godinu dana Masters. Mislim da smo mi jači u teoriji, a oni u samom istraživanju. Nas to nitko ne uči jer se kao nema novca. Studij je skup iako svi dobiju pomoć od države za prve 3 godine. Masters moraš sam plaćati i to oko 5.000 funti, a za doktorat se uglavnom dobije stipendija koja traje 3 godine (iako realno svi doktoriraju nakon 3.5-4 godine).

- Nije mi žao što sam otišla iz Hrvatske jer mislim da nikada ne gubiš povezanost za mjestom rođenja, samo ti se to blisko mjesto malo proširi. Ima jedna vrlo dobra izreka koja kaže "home is where you take it". Mi ovdje planiramo ostati idućih 4-5 godina, a onda otići na Novi Zeland ili u Južnu Ameriku, kako bismo malo vidjeli i taj dio svijeta. I za kraj bih samo rekla kako se ne sele svi zbog nedostatka posla u Hrvatskoj. Neki naprosto žele vidjeti što više mjesta i probati živjeti u tim mjestima. Iz mog iskustva, time se ne otuđuju, nego pronalaze još domova odnosno domovina - zaključuje Gala.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?